Specijalno tužilaštvo nada se da bi Miloš Simović mogao da rasvijetli političku pozadinu atentata na premijera Zorana Đinđića, piše "Politika".
List prenosi očekivanja da on "potvrdi određena saznanja koja se odnose na domaće i strane političare, kao i na predstavnike crkve i vojske koji su u tom zločinu pružali podršku zemunskom klanu".
"Simović je jedina osoba, pored Milorada Ulemeka Legije, koja bi to mogla da zna", rečeno je za "Politiku" u dobro obaviještenim izvorima.
U situaciji kada je suočen sa praktično doživotnim zatvorom, napominje izvor beogradskog lista, on će bez sumnje probati da skupo proda svoju kožu.
Ukoliko bude svjedočio o političkoj pozadini atentata i o neriješenim zločinima klana, kazna mu može biti smanjena i na 20 godina, navodi sagovornik Politike.
Prema saznanjima beogradskog lista, indicije o političkoj pozadini ubistva Đinđića, kao i o konkretnim ličnostima koje nisu u tom kontekstu pominjane na suđenju, već postoje, ali se ne mogu dokazati bez svjedoka saradnika.
Istražitelji imaju saznanja da su izvesni političari iz tadašnje vlasti, strani državljani i jedna osoba iz crkve znali za pripremu atentata i pružali podršku da se premijer Đinđić ukloni, piše "Politika".
Simović je, kako se smatra, čovek koji bi bio idealan da o tome svjedoči, jer je bio najbliži vođi klana Dušanu Spasojeviću i Miloradu Ulemeku Legiji i bio je upoznat sa svim njihovim kontaktima.
Kako saznaje "Politika", policija će ga, uz dozvolu suda, saslušavati o tome, kao i o drugim nerešenim zločinima.
"Simovićev iskaz ne može da utiče na činjenice koje su utvrđene pravnosnažnim presudama. On može samo da govori o novim događajima i novim ljudima. Ako to bude želeo, on će moći da dobije status svedoka saradnika", rekao je sagovornik "Politike".
Upitan da li bi samo reči Simovića bile dovoljne da na optuženičku klupu bude izveden neki političar za podstrekavanje na ubistvo premijera, isti izvor tvrdi da bi, u slučaju da on pet puta za godinu dana prođe poligraf sa takvom pričom, "to bio dokaz koji bi se mogao izneti pred sud".
"Malo je vjerovatno da postoje drugi dokazi koji bi takve ljude mogli da povežu sa atentatom", objašnjavaju izvori "Politike", ocjenjujući da je Simović kriminalac najvećeg potencijala koji je ikada pao u ruke policiji.
U međuvremenu, Simoviću će se, po svoj prilici, suditi ponovo zbog ubistva premijera i zbog zločina zemunskog klana, gde je osuđen na 30, odnosno 40 godina zatvora, najavljuje "Politika".
Ukoliko bude tražio, njemu se po zakonu mora omogućiti da se kroz novi postupak upozna sa dokazima koji postoje protiv njega. Oba suđenja bi, prema očekivanjima sagovornika "Politike", mogla da počnu krajem godine.
Simoviću će tokom ljeta biti ostavljen rok da razmisli o tome da li želi da otkrije svoje tajne, zaključuje "Politika".
Ministar unutrašnjih poslova Hrvatske Tomislav Karamarko potvrdio je da je pripadnike "zemunskog klana" Sretka Kalinića i Miloša Simovića, koji su se skrivali u Hrvatskoj, finansirao neko iz Srbije, a da im je novac donosila Simovićeva supruga.
"Očekujemo da će kolege iz Srbije utvrditi ko im je bio finansijer", rekao je Karamarko za zagrebački "Večernji list".
On je potvrdio da je ljubomora povod njihovog krvavog obračuna, dodajući da su se oni posvađali zbog supruge Miloša Simovića koja je povremeno dolazila u Zagreb, takođe, koristeći se lažnim identitetom i krivotvorenim dokumentima.
"Ona je kao kurir donosila novac. Simović je saznao da je ona prilikom jedne posete bila u intimnoj vezi sa Kalinićem. Ovaj pomalo banalan motiv pomoći će nam da dođemo do važnih podataka o kriminalnom miljeu, te ćemo njihove unutrašnje sukobe sasvim sigurno znati iskoristiti", naglasio je Karamarko.
On je rekao da za sada nije utvrđena "nikakva značajna veza" Simovića i Kalinića sa ubistvom novinara Ive Pukanića, ali da su kontakti koji se nalaze u njihovim mobilnim telefonima vrlo koristan izvor informacija za policiju.
Karamarko je naveo da je obračun "zemunaca" policiji dao više korisnih informacija, pa tako i one u vezi brutalnog ubistva Cvetka Simića, čije je telo bez glave prije nekoliko mjeseci nađeno raskomadano na Jarunu.
On je istakao da teren za skrivanje i obračune srbijanskih kriminalaca nije samo Hrvatska nego i ostale zemlje u regionu.
"Imamo podatak da su nakon bega iz Srbije 2003. godine boravili i u drugim državama regije, što potvrđuju i pečati iz krivotvorenih putnih isprava. Simović i Kalinić su u potpunosti promenili lični izgled, služili su se lažnim identitetima i krivotvorenim dokumentima, a uz to su se često i selili. Sve to policiji je otežalo njihovo lociranje i pronalaženje. I njihovi susjedi potvrdili su da su bili vrlo povučeni, izgledali neugledno i zapušteno", istakao je ministar policije.
On je dodao da će za Hrvatsku biti važno pitanje jesu li i u kojoj mjeri oni imali pomoć i podršku hrvatskog kriminalnog miljea.
"Neke osobe iz Hrvatske, bježeći od zakona, utočište su pronašle upravo u Srbiji, i to kod pripadnika `zemunskog klana`. Osim toga, poznato je da srbijanski kriminalni milje često svoje sukobe rešava izvan granica Srbije, bilo u zemljama regije ili čak i u nekim zemljama EU", rekao je Karamarko.
(FoNet/MONDO)
