"Naslijepo" kupila kuću za evro na Siciliji: Lokalci ne vjeruju šta je napravila od nje

Meredit Tabon sada četiri mjeseca godišnje živi u sicilijanskom mjestu Sambuka.

"U mejlu sam vidjela da je ime sela isto kao ono iz kojeg su moji preci potekli. Samo tri mjeseca ranije sam otkrila da je to zapravo mjesto odakle potiče moja porodica", rekla je Meredit.

Samo nešto više od mjesec dana nakon što je "naslijepo dala nasumičnu ponudu" za jednu kuću u Sambuki, Tabon je dobila novi mejl u kojem joj je javljeno da je upravo njena ponuda od 5.900 evra bila najviša.

"Mjesec dana kasnije sam prvi put otputovala na Siciliju i zaljubila se u sve", rekla je.

Tabon, koja većinom živi u Čikagu i sada ima i italijanski pasoš, istakla je da ne žali ni zbog čega i da danas živi u Sambuki po mjesec dana, četiri puta godišnje."Sve je bilo iznenađujuće, ali na najbolji mogući način", rekla je ona.

Od napuštenog mjesta do raja na zemlji

Zbog opadanja nataliteta i ubrzane urbanizacije tokom tzv. italijanskog ekonomskog čuda poslije Drugog svjetskog rata, Sambuka, kao i mnogi drugi mali gradovi u Italiji, pretvorila se iz kulturnog centra u mjesto sa samo nekoliko hiljada stanovnika. Zato je 2019. opština odlučila da krene sa aukcijama kuća po početnoj cijeni od evro, u cilju privlačenja stranih stanovnika.

Nakon što je kupila svoju prvu kuću u Sambuki, Tabon je primijetila da je kuća pored prazna, kao što je slučaj sa 90 odsto kuća u tom mjestu. Iako nije bila na prodaju, pitala je da li je vlasnik spreman da je proda i dobila je potvrdan odgovor. Tabon je spojila dvije kuće u jednu i renovirala ih tokom četiri godine, potrošivši ukupno 475.000 evra. Sada objekat ima četiri spavaće sobe i četiri kupatila.

"Bilo je jako, jako teško. Zaista morate da imate mnogo strpljenja, jer ljudi u Sambuki funkcionišu potpuno drugačijim tempom. Samo za dizajniranje kuhinje trebalo mi je 7.000 sati. U jednom trenutku, tokom korone, sve je išlo jako sporo. Pitala sam se: 'Šta ja to radim?'", rekla je.

U kući suva sauna i vinski podrum

I dok je možda uložila jednako koliko bi platila potpuno novu kuću, rezultat je, kako kaže, nešto zaista jedinstveno.

"Ništa, ali baš ništa u selu ne liči na ono što ja imam. Način na koji sam sve uradila, prostor, tehnologija... Sve je rađeno po mjeri - prozori, vrata, enterijer. Postoji i suva sauna, vinski podrum, dvije velike terase i kuhinja koju sam osmislila sa timom iz Venecije", rekla je.

Prema njenim riječima, "ista takva kuća u Čikagu bi koštala deset puta više" od onoga što je uložila u ovu kuću. A nije u pitanju samo nova kuća. I selo u kojem boravi, doživjelo je ogromne promjene.

Program kuća za evro privukao je kupce iz cijelog svijeta. Tabon je opisala kako se Sambuka od zaboravljenog sela pretvorila u ekonomski centar i kulturni mozaik. Navela je primjer kada je na rođendan otišla u lokalnu pekaru.

"Dok sam bila tamo, došla je operska pjevačica iz Švedske i otpjevala mi 'Srećan rođendan', na švedskom. To se nigdje drugdje na svijetu ne bi dogodilo. Kada sam prvi put kupila kuću, nezaposlenost je bila ogromna. Danas je teško pronaći električara, vodoinstalatera ili majstora, toliko su zauzeti. Sada čak morate da idete u susjedna sela da ih angažujete", rekla je i dodala:

"Danas se osjećam više kao kod kuće tamo nego bilo gdje drugdje na svijetu. Imam gomilu prijatelja, i lokalaca i stranaca. Iskreno mislim da su to najposebniji ljudi na svijetu. Svaki dan se tamo dogodi nešto neočekivano", objasnila je Meredit.

Finansijska savjetnica je dodala da ju je ovo iskustvo potpuno promijenilo. Od osobe koja je bila "fokusirana isključivo na posao i raspored" do nekog ko danas teži bogatijem, ispunjenijem životu.

"Život u Sambuki mi je otvorio oči i um. Posao je i dalje važan, ali više nije najvažniji", rekla je.

Lokalci slave svakog novog stanovnika

I lokalno stanovništvo, prema njenim riječima, zaista je zadovoljno ishodom programa kuća za evro i činjenicom da se selo polako ponovo naseljava. S obzirom na to da su njeni preci svojevremeno napustili Sambuku zbog nedostatka posla, današnjim Italijanima koji su tamo ostali, posebno je značajno što se prezime Tabon ponovo vratilo u mjesto.

"Lokalci su zaista uzbuđeni zbog toga. To je prva stvar koju spomenu kad me nekome predstavljaju, posebno jer sam mlađa od prosječnog stanovnika sela", rekla je Tabon.

Dodala je da joj je mejl stalno pun ljudi koji je pitaju da li bi i oni trebalo da krenu njenim putem.

"Dokle god imaju mogućnosti i način života koji to dozvoljava, uvijek ih ohrabrujem. Ako čekate savršenu situaciju, nikad to nećete uraditi, niti ćete dobiti rezultat koji želite. Jednostavno, morate da se usudite", rekla je Meredit.

(MONDO)