Sloveni su se jako voljeli kititi. I nakit je tu fenomenalan, božanstven. Svaki ženski grob imao je silu nakita, jako bogatog, što nije slučaj u ovim krajevima u ranijim epohama
Dolina rijeke Sane je poveznica naseljavanja stanovništva od praistorije do danas, a arheološki lokalitet Zecovi u Prijedoru prototip je gradinskog naselja i sa svojih oko 5.000 godina zasad najstarije nalazište na ovom prostoru, izjavila je kustos arheološke zbirke u Muzeju Kozare Daniela Radosavac.
"To je ogranak vučedolske kulture sa sjedištem kod Vukovara koja, prema nekim izvorima, datira iz 3000. godine prije nove ere, a sa većom sigurnošću koristi se period od 2.500 godina prije Hrista", rekla je Radosavčeva Srni.
Najstariji nalazi pripadaju eneolitu, a lokalitete dolinom Sane dalje je moguće pratiti preko bronzanog i željeznog doba, do Rimskog carstva, srednjeg vijeka i dolaska Turaka.
"Na praistorijskoj gradini u Zecovima danas je zemljište koje vlasnik koristi za ispašu stoke. U podnožju gradine, u selu Čarakovo, nađena je nekropola gdje su sahranjivani stanovnici gradine. Lokaliteti su detaljano istraženi pedesetih godina prošlog vijeka i većina nalaza danas je u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a nešto manje u Muzeju Kozare u Prijedoru, dok nadzemni fizički tragovi na samim lokacijama nisu vidljivi", navela je Radosavčeva.
Ona je pojasnila da su gradine prirodna uzvišenja u blizini vode i koja sa bar tri strane imaju prirodnu odbranu od upada, a da je prići moguće samo sa jedne strane.
"Kuće u Zecovima su bile poluzemunice u prvoj fazi, a poslije iznad zemlje. Pravili su ih od pruća, trstike, a šupljine popunjavali glinom, pečenom zemljom. Krov je bio od šindre, podnica dobro uglačana, a ognjište je moglo biti u kući ili ispred", dodala je Radosavčeva.
U vrijeme Rimljana, gradina Zecovi služila je kao vojno utvrđenje, putna stanica gdje su se ljudi odmarali, mijenjali konje i vršili trgovinu, ali i kao refugija, odnosno sklonište.
"Pronađeni su dijelovi bedema sa južne i sjeverne strane i pomoćnih zgrada za potrebe posade. Tu je i mala crkva, kasnoantička ili ranohrišćanska, iz trećeg ili četvrtog vijeka nove ere. Kad imate crkvu, to znači da je tu bio život aktivan, jer ne pravi se crkva tamo gdje će se biti samo privremeno", istakla je Radosavčeva.
U Muzeju Kozare od 2018. godine nalazi se stalna postavka "Gradina Zecovi i nekropola Čarakovo - Hronologija arheoloških istraživanja" koncipirana po redu iskopavanja, a ne prema hronologiji nalaza.
"Iz rimskog vremena su noževi, ključevi, alke, verige, klinovi, dio kamene plastike utvrđenja, oruđe, oružje. Prilikom kopanja tog rimskog perioda naišlo se na starije slojeve, toliko stare da se došlo do Vučedola, s kojim su odmah povezani zbog istog specifičnog načina ukrašavanja. Tu nema sačuvanih urni, ali ima druge keramike", napomenula je Radosavčeva.
Istaknuto mjesto u izložbenom prostoru ove stalne arheološke postavke zauzimaju i dva šljema koja su mještani Čarakova pronašli dvije-tri decenije nakon što su okončana arheološka iskopavnja na tom lokalitetu.
"Našli su ih obrađujući zemlju, donijeli ih i poklonili muzeju. Muzej im dao neku siću od para, ali oni su bili srećni. Jedne godine došao je jedan od tih ljudi. Sada živi i Americi i doveo je kćerku da joj pokaže te šljemove. To su reprezentativni primjerci, grčko-ilirski, jer su rađeni po uzoru na grčke, ali sa lokalnim primjesama. Bili su standardni dio vojne opreme u željezno doba. Za ova dva znamo da ili su uvezeni iz makedonske Grčke ili su liveni u Hercegovini, gdje ih je najviše i nađeno. Ova dva su najsjevernije pronađena, a smještaju se u period između sedmog i četvrtog vijeka prije Hrista", rekla je Radosavčeva.
U predrimsko doba na području današnje BiH živjele su brojne plemenske zajednice, a u današnjoj Krajini to su bili Mezeji, koji su imali kontakte sa Oserijatima na sjeveru, ali ne i sa Japodima na zapadu.
"Mezeji su učestvovali u velikom Iliriskom ratu to jest Batonovom ustanku od šeste do devete godine nove ere koji je neslavno završio uz ogromne žrtve, nakon čega je Rim uspio zauzeti ove krajeve. Ovdašnjim naseljima dali su u prvoj fazi status peregrinskih civitasa, visok stepen slobode, ali ne i prava rimskog građanstva, dok su u drugoj fazi imenovali rudarske prokuratore, savršen sistem upravljanja prirodnim bogatstvom okupiranih teritorija", navela je Radosavčeva.
Prema njenim riječima, nakon pada Rima, pa sve do dolaska Turaka, nema pouzdanih pokazatelja da li je u dolini Sane eksploatisana željezna ruda, a i granice su se često pomjerale kako koja vojska naiđe, pa tako ni stanovništvo nije bilo gusto naseljeno za razliku od srednje i istočne Bosne.
"Kada je u petom vijeku došlo do upada Avara i Huna, naši krajevi nisu puno stradali, a nakon pada Salone krajem šestog vijeka i Sirmijuma početkom sedmog, počinje popunjavanje Balkana pridošlicama. Tako u Rakovčanima kod Prijedora imamo nekropolu germanskog porijekla sa 66 grobova, vjerovatno istočnogotsku. Geografski je relativno blizu Zecovima, ali nema miješanja ni međusobnih uticaja", rekla je Radosavčeva.
Prema tome što nema ostataka naselja, a ima ostataka groblja, zna se da su se ovi Ostrogoti ovdje kratko zadržali.
"Znamo da su Germani jer je pronađeno nekoliko lobanja vještački deformisanih, što je tipično za germanska plemena i neke narode u Latinskoj Americi, gdje se novorođenčetu zavojima zamotava glava da bude izdužena. To je estetski momenat i to nisu mogli svi da priušte, nego samo imućniji i visokorangirani članovi zajednice. Pošto su Germani bili nomadski i ratnički narod pretežno, za razliku od naših predaka Mezeja, pronađeno je dosta konjičkih nalaza, a poznati su i konjički grobovi gdje se s pokojnikom sahranjuje i njegov konj", pojasnila je Radosavčeva.
Ovo je otprilike peti ili šesti vijek, prvi dolasci naroda u ove krajeve, a iz devetog i 10. vijeka Prijedor ima ranoslovensku nekropolu Baltine bare na pritoci rijeke Sane Gomjenici sa 246 muškaraca, žena i djece.
"Znamo da je slovenska po grobnim prilozima. Sloveni su se jako voljeli kititi. I nakit je tu fenomenalan, božanstven. Svaki ženski grob imao je svu silu nakita, jako bogatog, što nije slučaj u ovim krajevima u ranijim epohama. Tu su i poznate naušnice sljepočničarke, velike alke sa ukrasnim jagodama, zvončićima ili drugim oblicima", rekla je Radosavčeva.
(Katarina Panić/Srna)