Srednjovjekovna tvrđava Bočac, stara više od 600 godina, jedna je od najbolje očuvanih u banjalučkoj regiji i, uz geografski položaj i jedinstven pogled na istoimeno akumulaciono jezero, predstavlja značajan potencijal za razvoj lokalne turističke ponude.
Savjetnik u Odjeljenju za istoriju iz Muzeja Republike Srpske Janko Vračar rekao je da bi, radi očuvanja ove srednjovjekovne utvrde i njenog potencijala, bilo neophodno obaviti nove konzervatorsko-restauratorske zahvate.
"Prije toga potrebno je očistiti unutrašnjost tvrđave, odnosno zidine i glavnu kulu, od otpalog kamenja i rastinja i zaštititi je od daljeg propadanja", naveo je Vračar.
On je pojasnio da je Bočac podignut na krševitom uzvišenju iznad okuke rijeke Vrbas, na izlasku iz kanjona, a njegov zadatak bio je da brani "brod" (prelaz) preko rijeke koji je ispod grada veoma pogodan.
"Podgrađe Bočca - Podbočac pominje se u srednjovjekovnim spisima dalmatinskih gradova. Ova varoš se prostirala sa obje strane Vrbasa, jer se na desnoj strani nalazi lokalitet Vareščić kod današnjeg naselja Bočac. Na lijevoj strani rijeke postojao je lokalitet Crkvine, koji je zatrpan usljed izgradnje brane", rekao je Vračar.
Tvrđava se, dodao je on, sastojala od prostranog obora opasanog jajolikim nepravilnim bedemom i masivne poligonalne branič-kule na dominantnom položaju sa zapadne strane.
"Ta kula pretvorena je u bastion ili tabiju (kula sa topovima), vjerovatno za vladavine ugarskog kralja Matije Korvina (1458-1490). Sama tvrđava je sa Vrbasom bila povezana zidom sa puškarnicama, koji je ojačan visokom stražar-kulom", naveo je Vračar.
Prema njegovim riječima, Bočac predstavlja tipično srednjovjekovno brdsko utvrđenje prilagođeno konfiguraciji terena.
"Iako ne možemo govoriti o nekim određenim stilskim osobinama, tvrđava pripada vremenu gotike, koja je tokom 14. i 15. vijeka počela da prodire u srednjovjekovnu Bosnu", napomenuo je Vračar.
Ta srednjovjekovna tvrđava se prvi put u izvorima spominje 1434. godine, kada je ugarska vojska, koja je pristigla u pomoć tadašnjem kralju Tvrtku Drugom, koji je branio prijesto od "protivkralja" Radivoja Ostojića, kojeg su podržavali Turci, zauzela niz gradova u dolini Vrbasa među kojima su bili Bočac, Jajce i Komotin.
Bočac se sljedeći put spominje u izvorima 1446. godine, a posljednji kralj Srba i Bosne Stefan Tomašević, koji je ujedno bio i posljednji srpski despot koji je stolovao u Smederevu prije njegovog pada pod Turke, darivao je tu tvrđavu svom stricu Radivoju, zajedno sa tvrđavom Komotin kod Jajca.
I Bočac je, nakon pada srednjovjekovne bosanske države pod Osmanlije 1463. godine, privremeno dospio pod njihovu vlast.
Međutim, ugarski kralj Matija Korvin pokrenuo je već iste godine protivnapad na Turke i tom prilikom je osvojio Jajce, kao i druge gradove u dolini Vrbasa, a među njima i Bočac.
Da bi obezbijedio stečene teritorije južno od Save, kralj Matija formirao je dvije banovine. Na teritoriji Donjih Kraja, koja je obuhvatala prostor između Vrbasa i Sane, stvorena je Jajačka banovina sa centrom u istoimenom gradu.
Mada je turski pritisak bio privremeno zaustavljen, već od kraja 15. vijeka, Turci nastavljaju sa postepenim i sistematičnim osvajanjem ugarskih graničnih teritorija. Zaobilazeći Jajce, do kraja 15. vijeka osvojili su dolinu Sane, pa su tako gradovi u dolini Vrbasa, uključujući Bočac, odvojeni od zaleđa, zbog čega im je pomoć jedino mogla doći sa sjevera.
Postepeno stežući obruč oko Jajca, Turci su 1516. godine osvojili i Bočac, čime su ugrozili komunikaciju između središta banovine i ostatka ugarske teritorije na sjeveru. Padom Srebreničke banovine (1519/20), Turci su pojačali pritisak na Jajačku banovinu sa istoka, a nakon presudne Mohačke bitke (1526), u kojoj su predvođeni sultanom Sulejmanom Veličanstvenim nanijeli težak poraz ugarskoj vojsci, i sudbina Jajačke banovine bila je zapečaćena.
Padu Jajačke banovine doprinijele su i borbe oko ugarskog prijestola između nadvojvode Ferdinanda Habzburškog i erdeljskog vojvode Jovana Zapolje. Krajem 1527. i početkom 1528. godine bosanski sandžak-beg (namjesnik) Gazi Husrev-beg osvojio je Jajce i preostale gradove Jajačke banovine: Zvečaj, Greben, Banjaluku, Levač i Vrbaški Grad.
U tvrđavi Bočac turska posada se nalazila sve do 1833. godine, kada je konačno i napuštena.
(Ana Bencun/Srna)