"Ljubavna tragedija Romea i Julije je toliko opjevana priča da ne može biti krindž. To su čiste i snažne emocije koje se više ne mogu ponoviti u modernom dobu".
Legendarna ljubavna tragedija Vilijama Šekspira, u režiji Sonje Petrović, nova je predstava u koprodukciji Narodnog pozorišta RS i Gledališča Koper. Dramu staru pet vijekova oživjeće glumačka ekipa dva pozorišta, a o detaljima i pripremi same predstave razgovarali smo sa glumcem Makom Tepšićem.
Tepšiću (1999), mladom glumcu koperskog pozorišta povjerena je uloga Romea, koji će, rame uz rame sa Natašom Perić, koja igra Juliju, oživjeti na sceni tragičnu sudbinu dvoje mladih ljubavnika.
Pred glumačkom ekipom je izazovan posao obilježen višemjesečnim intenzivnim radom, čije rezultate će banjalučka publika vidjeti na premijeri 18. oktobra.
U intervjuu za MONDO, Tepšić nam je otkrio više o predstavi, glumačkim izazovima sa kojima se susreo u pripremi čuvenog lika i saradnji banjalučkog i pozorišta iz Kopra.
- Tragična sudbina Romea malo kome nije poznata. Kako je tebi glumački bilo dočarati te silne emocije? Šta ti je bilo najizazovnije?
Romeo je mlad momak koji ima poetsku dušu i mi ga predstavljamo kao prilično nježnog i senzibilnog. Puno je nijansi kod njegovog lika. Cijela drama se dešava u četiri dana i sve je zgusnuto i intenzivno. Postoji dosta situacija koje mu se dese i u kojima se njegov lik preokrene i napravi nešto što inače nikad ne bi. Od toga da ubije Tibalta (kojeg tumači glumac Rok Matek) zato što je on ubio njegovog najboljeg druga, do krajnjeg ishoda i oduzimanja svog života. On za ta četiri dana odraste za 20 godina i na kraju i umre.
Njegova osjećanja mi i nije bilo toliko teško dočarati, jer sam ga pravio po svom nekom viđenju. Neke emocije koje su se meni činile da ih doživljava u određenoj sceni sam tražio u sebi. Pogotovo njegovu zaljubljenost ili ludilo poslije osvete. Mislim da takve emocije ne možeš istinski istražiti, ali ako se zamisliš u takvoj situaciji onda ih nekako uspiješ oživjeti.
Nije lako svaki put prolaziti kroz njegove emocije poslije tog ubistva i kako mu se sav svijet sruši u sekundi. Ali te emocije su toliko snažne da ih brzo oživim.
Dio za vrijeme i nakon ubistva je za mene možda i emotivno najteži dio. Najdivniji momenat je kada uspiješ da pogodiš tu emociju, a najteže je kad ne možeš i to moraš istražiti i naći.
- Šekspirova drama datira iz 16. vijeka, da li su u predstavi urađene neke tehničke i jezičke promjene?
Jezik i tekst po Šekspiru je ostao potpuno isti. Ništa nije mijenjano. Mijenjan je samo koncept. Na primjer, neke situacije kako ih je on napisao su malo promijenjene da bi lakše pričale Sonjinu priču. Ima momenata gdje smo zamijenili scene. Svaka scena Romea i Julije ima svoju interpretaciju. Na kraju je dodan jedan lik koji predstavlja Romeovu unutrašnjost, koja je materijalizovana i ta scena je jako bitna i snažna.
- Budući da si mlad glumac, je li uloga Romea za sada najveći izazov u tvojoj dosadašnjoj karijeri? Da li si već spoznao koji glumački žanrovi te privlače?
Ja sam saznao da igram Romea prije godinu dana i već tad sam bio jako uzbuđen jer mi je to prva uloga u nekom Šekspirovom djelu. Ovo je u mojoj dosadašnjoj karijeri najizazovnija i najkompleksnija uloga. Sam proces pripreme za mene je do sada iziskivao najviše napora. Iako je naporno, ja uživam u tome što mogu pokazati glumački sve što mogu. Desi se momenat da za neke stvari još nisam sazrio. Tako da u tom glumačkom procesu imam i veselje, ali i malo nezadovoljstva. U svakom slučaju, za mene je ovo jedna dobra škola.
Trenutno sam fokusiran na pozorište. Završio sam Akademiju prije godinu dana. Cijelu godinu sam proveo u pozorištu, jer sam tu imao najviše projekata. Lično mi je drago da sam imao priliku da snimim film sa drugarom iz srednje škole koji studira režiju u Zagrebu. Snimao je svoj diplomski film preko ljeta i imao sam čast da budem dio njega. Nakon toga sam dobio priliku da igram Romea. Jako se lijepo osjećam radeći ono što volim.
Još se pronalazim što se tiče žanrova i uloga, ali mi se polako stvara slika o onim ulogama koje bi najradije volio da glumim. Volim one uloge koje imaju slobodnu formu, koje izlaze iz okvira i u kojima ja mogu da kreiram ideje, a ne da ih izvršavam.
- Kako izgleda saradnja između Gledališča Koper i Narodnog pozorišta Republike Srpske, da li je teško balansirati život između dvije države?
Jako sam zadovoljan našom saradnjom. Lijepo je upoznati nove ljude i raditi sa drugačijom energijom. Može biti i inspirativno jer svi znamo kolege iz svog pozorišta, a sada imamo ekipu iz drugog grada i sa svakim praviš neku novu vezu i poslovni odnos. Svi su dragi i kolegijalni ljudi i uživanje je raditi sa svakim od njih. Sa kolegama Natašom Perić (Julija) i Borisom Šavijom (Sveštenik) imam najbitnije i najemotivnije scene i mislim da smo ostvarili jako dobru saradnju.
Izazovno za svakog od nas je rad u drugom gradu gdje provodimo dosta vremena i teže je svoj privatni život prenijeti u tuđi grad. Predstava će se igrati u oba grada. Prvo u Banjaluci, gdje imamo premijeru i reprizu, zatim krajem oktobra slijedi premijera u Kopru.
- Kada postavimo priču Romea i Julije u moderni vijek, kako bi se tumačio njihov čin danas? Šta je zapravo danas moderna ljubavna tragedija?
Njihova ljubavna tragedija je toliko opjevana priča i ne može biti krindž. Ona uvijek svakog iznova pogađa, ma koliko puta je vidjeli. To su čiste i snažne emocije koje se više ne mogu ponoviti u modernom dobu.
Ono što se dešava Romeu i Juliji je ekstremno i brzo. U današnje vrijeme svako ljubav i tragediju doživljava na sopstveni način. Ona može biti ili rastanak zbog posla, studiranja i slično. Šekspir je to doveo na jedan legendaran nivo. Mene jako pogađa ono što se njima desi. I teško izdržim filmove ili predstave o Romeu i Juliji. Puno mi je bolje da glumim Romea nego da ga gledam.
- Šta gledaoci mogu da očekuju od predstave?
Nadam se da će nekom biti potrebna maramica. U slučaju da ne bude, mislim da će svako da razumije priču koju pričamo i da će se otvoriti neka pitanja kod publike koja nisu samo vezana za ljubav. Imaju i neke druga stvari vezane za društvo. Nek očekuju sve.
Julija, Paris (Blaž Popovski) i Tibalt imaju muzičke scene. Muziku je radio Nenad Kojić. Muzika i kostimi su jako raznoliki. Puno je pomiješanih žanrova, što mislim da će biti atraktivno za publiku. Nije jednolična estetika. Imamo numere od rok balada do trepa. Takođe, zanimljiva je i scenografija. Dinamično je i ima dosta dešavanja na sceni i mislim da će publika uživati.
(MONDO)