Saznali smo na izložbi "Ženska strana" u beogradskom Muzeju 25. maj.
Od saborca u Drugom svjetskom ratu i udarnice, uplivom masovne kulture, tokom pedesetih i šezdesetih godina, dolazi do reafirmacije stereotipnih funkcija žene. Saznajte kako je izgledao jedan dan u životu radne žene tadašnje Jugoslavije.
Kako uskladiti posao, porodicu i ostaviti malo slobodnog vremena za sebe? Da li se nekada zapitamo, dok se vraćamo sa posla preoterećene obavezama i plastičnim kesama iz megamerketa, gdje su se okupljale naše pretkinje, žene koje su ravnopravno sa muškarcima učestvovale u ratu i izgradnji zemlje, žene koje su cijelih dvadeset sedam godina prije žena Švajcarske dobile pravo glasa, žene koje su nam probile led učestvujući u javnom i političkom životu poslijeratne Jugoslavije?
Antifašistički front žena nastao je da bi okupio i mobilisao žene u borbi protiv okupatora. Prvim poslijeratnim Ustavom iz 1946. godine žene Jugoslavije stekle su zakonsku ravnopravnost. Kao preduslove za ostvarivanje ravnopravnosti, AFŽ propagira prosvećivanje žena kroz opismenjavanje na analfabetskim tečajevima, organizuje zdravstvene i druge kurseve, pokreće akciju za skidanje zara i feredže kod muslimanskih žena.
Već 1953. godine AFŽ bio samoukinut osnivanjem Saveza ženskih društava, čiji je osnovni zadatak bio prosvećivanje seoske žene i unapređenje domaćinstva.
Godine 1949. donijeta je Uredba o zaštiti trudnih žena i majki dojilja koja garantuje ženama 90 dana plaćenog odsustva, svaka tri sata prekid rada zbog dojenja djeteta do šest mjeseci starosti, kao i mogućnost skraćenog radnog vremena.
Smatrajući da je „zaostalo domaćinstvo jedna od objektivnih smetnji svestranom uzdizanju žena i razvijanju njihove najšire aktivnosti”, AFŽ se angažovao na proučavanju položaja žene u kući i njenom rasterećenju. Jedan od pokušaja socijalizacije kućnog rada bili su servisi za pružanje usluga domaćinstvima.
Prenošenjem kućnih poslova na javne službe osnivanjem uslužnih radionica: krpaonica, perionica, peglaonica, restorana društvene ishrane, država je nastojala da dvostruko opterećenoj ženi pomogne i oslobodi je svakodnevnih kućnih obaveza.
Realan otpor žena prema uslužnim servisima i njihovo nedovoljno korišćenje, na šta su prije svega uticale nepristupačne cijene i nezadovoljavajući kvalitet usluge, doveo je do zatvaranja velikog broja servisa početkom pedesetih godina.
Ako u slobodno vrijeme nisu išle na higijensko-domaćinske ili krojačke tečajeve, žene bi pristupale kulturno-umjetničkim društvima ili drugim radnim akcijama. Sredinom i krajem pedesetih godina, neke od glavnih zabava u gradu bile su bioskop, pozorište, radio-televizijski program i igranke sa živom akustičnom muzikom. Ovaj tip zabave popularisan je i preko ženskih časopisa.
A na naslovicama časopisa je pedesetih godina muškobanjastu partizanku, skromnih estetskih principa, ali strogog borca za slobodu, jednakost i pravdu zamenila žena nabijena erotikom, sa potpuno drugačijom tipologijom želje i snova. Nastupio je period ženstvenosti.
O životu, radu i organizovanju žena u vremenu od Drugog svjetskog rata pa do kraja pedesetih godina 20. vijeka mogli ste da saznate na izložbi "Ženska strana", autorki Une Popović (Muzej savremene umjetnosti), Marije Đorgović (Muzej istorije Jugosavije) i Ane Panić (Muzej istorije Jugoslavije).
Ukoliko do 1. avgusta niste otišli do Muzeja 25. maj da saznate nešto više o položaju i ulozi "nove žene" u socijalističkom društvu, pogledajte TV prilog na www.mondo.rs i saznajte šta ste propustili.
(MONDO)