Dugo očekivana premijera "Dnevnika Diane Budisavljević" održana je u četvrtak uveče u Banjaluci i to trima projekcijama igrano-dokumentarnog filma, koji je pobrao sijaset nagrada, uključujući pulsku Arenu, najvažniju nagradu u Hrvatskoj.
U pitanju je "Istinita priča o najboljim ljudima u najgorim vremenima" što je i podnaslov filma, koji prati priču jedne Austrijanke iz visoke klase, koja je bila udata za ljekara srpske nacionalnosti u tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Gospođa Budisavljević je shvativši da se Jevreji i Srbi odvode u logore i ubijaju, da umiru od gladi i bolesti, odlučila da pomogne i zahvaljujući njenom angažmanu, spašeno je više od 10.000 srpske djece, mahom sa Kozare i Potkozarja.
U filmu su korišteni autentični snimci iz perioda Drugog svjetskog rata fantastično spojeni sa igranim dijelom u kojem je briljirala zagrebačka glumica Alma Prica.
"Ne mogu vam reći, koliko sam sretna, zadovoljna i zahvalna što sam bila dio ove filmske akcije sa našom rediteljkom Danom Budisavljević. Sretna sam da sam imala priliku i ljudski i glumački, da branim dobrotu i humanost. Naravno, teško je bila šta porediti ili se približiti akciji Diane Budisavljević, ali barem na neki metaforički način. Dok god postoje takvi ljudi, takav jedan čovjek bez obzira kakav je svijet i koliko je malo nade u njemu, ipak postoji nada u dobrotu. Ne smijemo prešućivati zlo i zločine, ali ne smije se prešućivati ni dobrota", rekla je zagrebačka glumica poslije premijere u Banjaluci.
Rediteljka Dana Budisavljević se takođe zahvalila banjalučkoj publici, koja je gromoglasnim aplauzima sa "standing ovation" ispratila aktere filma, rekavši da je posebno srećna jer je došla u Banjaluku i njenu regiju, odakle su dovođena djeca u logore u ustaškom režimu.
"Najviše srpske djece koja je Diana spasila je iz Potkozarja i Kozare", naglasila je mlada rediteljka.
Najemotivniju priču o zlu, dobroti i stradanju, u filmu iznose svjedoci Živko Zelenbrz, Milorad Jandrić, Zorka Janjanin i Nada Vlaisavljević koji se poslije skoro osam decenija vratili na mjesta svog djetinjstva i stravične golgote.
Sigurno vam je zapalo za oko prezime Zelenbrz, e to je prezime koje je Živko dobio jer o sebi jedino zna da je bio broj koji je dobio u logoru, a svakom će se stegnuti srce kad čuje i Miloradovu priču o grožđu.
Zahvaljujući Diani, ostali su u životu, ali odlukom komunističkih vlasti poslije oslobođenja 1945. godine, njena kartoteka, koju je vodila o imenima djece i njihovom porijeklu, oduzeta je i potom netragom nestala i do dana današnjeg nije pronađena. Zbog čega su komunistili prećutali cijelu priču, nije poznato do kraja, ali pretpostavlja se da je njeno germansko i buržoasko porijeklo predstavljalo prijetnju.
Osim toga, spekuliše se i da su komunisti od Diane tražili da ih navede kao idejne tvorce i direktne učesnike njene akcije, što je ona navodno odbila, doprinijeli su da ove strahote većina građana bivše Jugoslavije ne sazna dok njena unuka SIlvija Sabo nije pronašla dnevnik, a sjajna rediteljka Dana Budisavljević, koja inače vuče porijeklo od slavnog naučnika Nikole Tesle, nije odlučila da snimi film.
Osim nje, ogromne zasluge pripadaju i istoričaru Silvestru Mileti, koji je deset godina istraživao o ovim strahotama i tom prilikom intervjuisao stotinjak osoba, "prekopao" 25 arhivskih institucija u regiji koristivši detektivske, novinarske i mnoge druge metode istraživanja.
Vrijedi naglasiti i sjajnu glumačku ekipu, koju osim Price, čine i Mirjana Karanović, Tihomir Stanić, Vilim Matula, Igor Samobor, Krešimir Mikić i mnogi drugi.