“Najživopisnija iskustva s putovanja obično se dešavaju slučajno i stvari koje će učiniti da se zaljubite rijetko su one koje su vas odvele tamo”, zapisao je Rolf Pots, američki putopisac.
I zaista, na put ka Zlatiboru na koji su nas pozvali domaćini hotela “Mona” krenuli smo srećni zbog prilike da monotoniju radne sedmice razbijemo blic-putovanjem, a vratili smo se puni sjajnih utisaka i bogatiji za mnogo novih prijatelja.
Iz Banjaluke krenuli smo rano, još se ni razdanilo nije, a u Sarajevu su nas dočekale kolege s kojima smo nastavili preko Romanije, ka Višegradu. Napravili smo pauzu u lokalu andrićevskog imena – Anika, na samoj Drini, nedaleko od slavne ćuprije.
Kratko zadržavanje na granici sa Srbijom, Užice i – eto nas u zagrljaju Zlatibora. Da vas neko teleportuje tamo, nikad ne biste rekli da ste na planini – put je ravan, priroda pitoma, a i vrijeme nas je poslužilo, pa smo istinski uživali razgledajući proljećno ruho ovoga kraja.
Jedna priča kaže da je Zlatibor dobio ime po bijelim borovima sa žutom četinom, boje starog zlata, koji su nekada prekrivali talasaste padine ove planine. Naučno ime bora je pinus silvestris variegata zlatiborica.
Druga legenda kaže da je Zlatibor nazvan po bogatstvu borove šume, koja je doseljenicima iz Crne Gore i Hercegovine bila glavni izvor prihoda. Koristili su ovo drvo za građu, ali su od njega pravili katran i luč, koje su prodavali u Šumadiji i Dalmaciji, i za njih je bor bio zlata vredan. U priči su ga uvijek hvalili: "Zlatan je to bor!"
Treće predanje kaže da je ime dobio po suvatima (pašnjacima) koji s jeseni dobijaju žutu boju, boju zlata.
Naš privremeni dom bio je hotel “Mona” koji se nalazi u samom srcu naselja. Na ulazu su nas dočekali domaćini, obradovši nam se kao da smo rod. Vama je to možda i obična stvar, ali kad ste novinar, naučite da vas ljudi tretiraju s oprezom, podozrivo… A ovdje je bilo sve drugačije.
“Novinari? Pa dobrodošli! Ne, ne, ne treba da to sami radite, dođite, ja ću da vam pomognem, da vam pokažem, da vam olakšam…”, ovakve smo razgovore uglavnom vodili što sa hotelskim osobljem, ali i sa lokalcima koje smo sreli.
MONDO putopis: Dobrodošli u Atinu!
Ubacili smo stvari u sobe, a zatim su nas domaćini iz hotela i lokalne turističke zajednice kratko upoznali sa sadržajima koji su nam na raspolaganju. Imali smo težak zadatak da odlučimo jesmo li istraživači ili adrenalin džankiji, jer su ovi prvi išli u Stopića pećinu, a drugi u posjetu adrenalin parku.
Autorka ovog teksta je odlučila da je posjeta Stopića pećini, pravom čudu prirode, za mrvu interesantnije, pa smo nakon ručka krenuli krenuli u istraživanje.
Stopića pećina se nalazi na sjeveroistočnoj strani planine Zlatibor, između sela Rožanstva i Trnave. Udaljena je od turističkog centra Zlatibora svega 19 kilometara.
Iznad pećine prolazi magistralni put Zlatibor-Sirogojno, od koga je uređena prolazna staza do same pećine.
Stopića pećina je riječna pećina, kroz koju protiče Trnavski potok. Dužina pećina je 1.691, 5 m, pokriva površinu od 7.911,5 m2 i ima zapreminu od preko 120.000m3. Pećina ima impresivni ulazni otvor s desne strane rijeke Prištavice.
Krečnjački sloj u pećini datira iz perioda triasa i debeo je preko 100 metara. Klima u pećini je pod uticajem spoljne klime, zimi je hlatno, a ljeti toplo. Pećina je dobila ime po zaseoku Stopići, koji pripada selu Rožanstvu.
Prve pisane podatke o Stopića pećini, ostavio je Radosav Vasović, 1901. godine u Zapisniku Srpskog geološkog društva, a prva speleološka istraživanja obavio je srpski veliki istraživač i tvorac naučne speleologije, Jovan Cvijić 1909.i 1913. godine.
Stopića pećina se sastoji iz pet cjelina: Svijetla dvorana, Tamna dvorana, Velika sala sa kadama, Kanal sa kadama i Riječni kanal. Turistički dio pećine ima nekoliko atraktivnih elemenata: prostrani ulaz, dugure (otvori na tavanici), siparska kupa „Pseće groblje“, vodopad „Izvor života“, čija visina iznosi 9,44 m i niz bigrenih kada.
Bigrene kade, svojom specifičnošću i atraktivnošću predstavljaju zaštitni znak pećine, a nastale su taloženjem krečnjaka. To su udubljenja oivičena kamenim zidovima, odnosno vijugavim, rumenkastim bigrenim naborima u kojima se nakuplja voda. Bigrene kade su periodično poplavljene, pa se svojom veličinom i dubinom, neke i do 7 metara, izdvajaju od drugih u Srbiji.
Zahvaljujući novim pješačkim stazama, platformama i raznobojnoj led rasvjeti, pećina je dobila potpuno nov i veoma atraktivan izgled.
Pogledajte galeriju i ukoliko vam se ukaže prilika, nikako ne propustite da vidite ovo zaista rijetko čudo prirode.
U povratku smo pomalo zlobno konstatovali kako se druga grupa kolega sigurno prevarila, jer je “naš” izlet bolji, ali kada smo se ponovo sastali u hotelu, shvatili smo da su i oni vodili identičan razgovor :D
Adrenalin park “Avantura” je najveći svoje vrste na Balkanu. Park se sastoji iz četiri dijela, a svaki od njih nudi različite sadržaje, prilagođene različitim uzrastima posjetilaca.
“Vrtić” je prilagođen djeci od pet godina pa naviše, kao i “Izazov” koji mogu da koriste i odrasli, “Tarzan” je za djecu od osam godina i više, a “Džungla” je najizazovnija.
Jesam li već spomenula kako su odlučno i ozbiljno naši domaćini pristupili zadatku da nas dobro nahrane? Hotel “Mona” ima dva restorana, a bili smo slobodni da odaberemo šta god želimo sa švedskog stola. Naš oduševljeni žamor oko stolova s hranom govorio je sam za sebe.
“Zaista nismo pravili nikakav poseban meni za vas. Ono što je danas pred vama je dio naše standardne ponude, u koju želimo da se lično uvjerite. Najveći dio namirnica za hranu koju pripremamo u hotelu nabavljamo iz lokalnog uzgoja i sve je domaće, svježe i zdravo”, kazao nam je direktor Ivan Vitorović.
I zaista, sve od “meze” do deserta je neodoljivo, ukusno i majstorski spremljeno.
Nakon večere, uslijedio je možda i najteži zadatak toga dana – isprobavanje welness centra Inspirium koji se nalazi u okviru hotela. Mekani mantili i udobne papuče čekali su nas u sobama, a wellness centar bio je te večeri rezervisan samo za nas.
Tursko kupatilo, bazen, sauna, voćni kokteli, đakuzi, masaža i fitnes… Kraljevski tretman. Negdje oko ponoći, posljednje atome snage iskoristili smo da se uvučemo u krevete i skupimo snagu za sutra.
Mona hotel management d.o.o. je kompanija osnovana 2011. godine, nastala izdvajanjem iz matične kompanije MONA d.o.o. sa ciljem upravljanja hotelima, kako u svom, tako i u vlasništvu drugih fizičkih i privrednih subjekata. MONA d.o.o. je osnovana 1989. godine i bavi se proizvodnjom kožnih odjevnih predmeta, poslovne galanterije i tekstilne odjeće. Dugi niz godina važi za jedan od najprepoznatljivijih brendova kako u Srbiji, tako i u regiji. Mona hotel management d.o.o. čini mlad i perspektivan tim, koji iza sebe ima uspješne projekte i koji upravlja hotelima čiji je potpuni ili djelimični vlasnik kompanija. Ukupni portfolio danas čine četiri završena objekta kojima kompanija upravlja i tri projekta čija je realizacija toku. Hotelski objekti kojim kompanija upravlja su hotel Argo Beograd, hotel Mona Zlatibor, hotel Javor Kušići, te apartman Bella Budva. U planu je izgradnja hotela Mona Beograd na Dorćolu, zatim proširenje smještajnog kapaciteta i podizanje nivoa usluge na 3 (tri) zvjezdice u hotelu Javor, te izgradnja etno sela u Sirogojnu, Zlatibor.
Enterijer hotela Mona Zlatibor je pažljivo odabran i dizajniran na način da gostima kroz spoj tradicionalnih i modernih elemenata, drvenih oplata i najfinijih tkanina u toplim tonovima, dočara potpuni planinski ugođaj tokom cijele godine. Gostima Hotela na raspolaganju je 120 prostranih soba i apartmana, opremljenih modernim sadržajima neophodnim za potpuni odmor i opuštanje.
Hotel nudi i mnoštvo drugih sadržaja za razonodu i zabavu; osim restorana i wellnessa, tu su i igraonice za djecu “Monica” ali i kongresni centar Koledo, kapaciteta do 500 mjesta, povezan sa lobi barom i restoranom. Ukoliko želite da na odmor povedete i svog ljubimca – može! Hotel “Mona” je pet friendly!
Koliko smo se brzo odomaćili i koliko smo se dobrodošlo osjećali shvatili smo tek narednog jutra kada smo se (nakon obilnog doručka) trebali rastati sa domaćinima. Ljubazni, gostoljubivi i susretljivi, poželjeli su nam srećan put i da ponovo dođemo, a mi smo čvrsto obećali da će tako i biti. Ivane, Milice, mi obećanja držimo, posebno ovakva :)
Naša sljedeća destinacija bila je Mokra Gora, jedna od najljepših željezničkih trasa na svijetu. Pruga, poznata i kao “Šarganska osmica” duga je 123.5 kilometara, prolazi kroz 22 tunela i preko više od deset mostova i vijadukta. Slavnog Ćiru uhvatili smo na drugoj stanici i narednih nekoliko sati istinski smo uživali u vožnji, šetnjama na stanicama, kratkim pauzama na vidikovcima.
Posjeta Mećavniku bila je posljednja stavka na našem putovanju, a vama preporučujemo da prelistate galeriju i svakako što prije dodate ovu atrakciju na “to do” listu.
Na samom kraju želimo da vas podsjetimo da je putovanje najljepši, najzabavniji i najlakši način da učite – o sebi, o zemlji u kojoj ste, o drugim ljudima. Zato – putujte i na listu mjesta koje želite da vidite obavezno dodajte Zlatibor, a ukoliko želite da se osjećate kao kod kuće, izaberite “Monu”.