Britanska pjevačica Ejmi Vajnhaus na današnji dan, 18. juna 2011. godine održala je u Beogradu svoj posljednjem koncert, a nakon nešto više od mjesec dana je preminula.
Novinar Monda Dado Popović prisustvovao je tom, kasnije će se pokazati, istorijskom događaju i napisao slikovit izvještaj. Prisjetimo se...
Ejmi Vajnhaus - "superhik" u Beogradu!
Bruka! Skandal! Ejmi Vajnhaus je pred beogradsku publiku izašla "pod gasom" ili pod nečim drugim. Padala je, teturala se po bini, zaboravljala riječi pjesama... Ali je zato "zvijezda iz sjenke", Mobi, sijao punim sjajem i nastupio tačno u ponoć.
Ejmi Vajnhaus je u Beogradu trebalo da otpjeva i nekoliko novih pjesama, a ona ne da nije pjevala, nije čak ni recitovala, više je mumlala, a često i sa rukom na ustima, tako da nije uspjela da otpjeva ni jedan cijeli refren. Da nije žalosno bilo bilo bi smiješno!
Ima jedan od najboljih glasova koji se pojavio posljednjih decenija u muzici. Ima dar, ali ima i ludu glavu.
Ejmi Vajnhaus je došla u Beograd, grad koji voli dobru muziku, dobro pjevanje. Ali, britanska muzičarka je pokazala svoju tamnu stranu. Uzalud sav marketing i napori njenog menadžmenta, ali ona je nepopravljiva, a u srpskoj prijestonici je počela evropsku turneju...
Izašla je na binu u Donjem Kalemegdanu u prepoznatljivom stilu - sa natapiranom kosom u kratkoj haljini, najprije se izula, malo teturala po bini, potom gađala cipelom prateće vokale(!), a onda se smirila i sjela. Pokušala je da se obuje ali joj to nije išlo od ruke... Više od 15.000 posjetilaca ju je nijemo posmatralo.
Ipak, publika ju je, nakon što je konačno odustala od obuvanja i stala ispred mikrofona pozdravila aplauzom i vriskom odobravanja, ali su već poslije par minuta počeli uzvici negodovanja, nezadovoljstva, masovni zvižduci. Ono što je na početku izgledalo kao performans u znak sjećanja na prošla vremena je surova istina, ni jedna rehabilitacija joj nije pomogla!
Tek što je počela da "pjeva", zateturala se i pala! Jedan od pratećih vokala pomogao joj je da ustane... Ejmi je potom sjela, nije bila kadra ni da pjeva, tek je uspijevala da odrecituje po koju rečenicu, teško razumljivu...
Nakon što je bend odsvirao tri pjesme, a ona se jedva držala na nogama i pokušavala da uhvati mikrofon (!?) odlučila je da predstavi momke koji su profesionalno i bez i jedne greške svirali... Predstavljanje je trajalo skoro pola sata jer je Ejmi zaplitala jezikom, pa je malo ko i razumio kako se članovi benda zovu. Pokušavala je da animira publiku da aplauzima pozdrave bubnjara, gitaristu... ali su se čuli samo povici negodovanja.
Pjesme, čijih tekstova nije mogla ni da se sjeti, je prekidala kako i kada je htjela, to što publika negoduje i želi da i bez nje pjeva, nju nije bilo briga, ona je tjerala po svome uz tvrdnju da je "zaista srećna djevojka"... Možda i jeste, vjerovaćemo joj jer to samo ona zna, isto kao što je sigurno da je jedina pjevačica koja je u stanju da na bini ostane skoro sat i po a da ne uspije da otpjeva jedan cijeli refren!
U jednom trenutku iz publike je ka njoj poletjela čaša, a razočarani posjetioci su nastavili glasno da negoduju. Ejmi se ućutala, a bubnjar je probao da izvuče stvar... Pjevačica je potom čak napustila binu, da bi se poslije desetak minuta vratila i... naravno, sjela!
Zatim se pribrala, prišla mikrofonu i čvrsto ga uhvatila sa obje ruke i publika je opet bila prevarena jer je poslije nekoliko sekundi umalo, opet, pala. Poslije toga je opet nešto nerazumljivo pričala, pa pokušavala da pjeva... Kada je jedan od pratećih vokala pokušao da je animira tako što je on otpjevao stih pa pružio njoj mikrofon da nastavi ona ga je samo nijemo pogledala i prekrstila ruke, kao malo dijete kada se naljuti...
Nakon što je završila sa sigurno "najoriginalnijim koncertom" koji je ikada održan u Beogradu opšti utisak je bio - razočarenje uz konstataciju da je to prava Ejmi. Možda ne bi ni valjalo da smo vidjeli "onu drugu" jer na ovu smo navikli, ali smo ipak očekivali da bar malo pjeva.
A onaj ko se nije štedio i ko je zaista pjevao je Mobi! Svo vrijeme je bio u sjenci "najuzbudljivijeg vokala današnjice", ali čim se pojavio na bini bio je u punom sjaju. On je znao i gdje se nalazi i zbog koga i zašto je u Beogradu.
Svi koji su koncertni prostor napustili tokom Ejminog teturanja i gunđanja u mikrofon imaju razlog da se pokaju, jer je vrijedilo čuti i vidjeti sjanog Mobija. Nije mu bilo teško ni da nauči par riječi na srpskom, ni da koketira sa prvim redovima, ni da pita posljednje redove čuju li ga, a čuli su ga i te kako.
Mobi je uspio da svima vrati osmijeh na lice i da kući odu ipak zadovoljni, jer su ipak bili na koncertu - Mobijevom, a nisu za potcijeniti bile i predgrupe beogradski sastav Zemlja Gruva, zagrebački Elemental i skopski Bei The Fish.
(Dado Popović, Mondo)