Ispovijest Lidije Domazet, nekadašnje učesnice talent šou programa "Nikad nije kasno", podsjeća šta znači biti heroj i postavlja pitanje koliko smo spremni da pomognemo jedni drugima.
Godinu za nama obilježili su mnogi ljudi heroji koji su svojim primjerom pokazali drugima šta je to što je najvažnije u životu. Čemu treba istinski težiti i šta je prava sreća, a da to nije čuvena "para puna vreća"? Lidija Domazet, nekadašnja učesnica talent šou programa "Nikad nije kasno", odlučila je da zavješta organe uprkos sopstvenim zdravstvenim poteškoćama.
Gostujući u "Jutru" na Prvoj, Lidija je ispričala zašto je odlučila da bude donor. "Želim da budem korisna i nakon smrti", rečenica je o kojoj su mediji brujali, a kako je rekla, to i jeste suština ovakve odluke. Diplomirani pedagog, budući penzioner i baka dvoje unuka u svojoj ispovijesti otkrila je sve o herojskom činu.
"Jedan moj prijatelj je na društvenim mrežama vrlo decidno, ali jasno opisao. Rekao je da se čast, moral i dostojanstvo nosi sa stilom, a moda je za početnike. Imala ozbiljnu operaciju prije 7, 8 godina, a došla sam u godine kada se svode neki bilansi, htjeli vi to ili ne. Onda sam razmišljala o tome da upoznam porodicu sa time da želim da budem donor svojih organa. Obratila sam se Vojnomedicinskoj akademiji koja je u to vrijeme izdavala donorske kartice, izrazila sam svoju želju i postala vlasnik donorske kartice", započela je priču Lidija.
Ispunjava je osjećaj da je nekome pomogla, ali Lidijina porodica na početku nije podržala njenu želju.
"U međuvremenu je došlo do promjene zakona, 2018. godine, koji kaže da su svi punoljetni građani donori, pod uslovom da bliska porodica da saglasnost. To je suština i vrlo je važno, a ja sam to učinila prije 7, 8 godina. Što bi Hemingvej rekao: 'Ne znam sasvim sigurno šta je moral, vjerovatno spada u filozofsku definiciju, ali znam da se poslije moralnog osjećam srećno'. I ja se tako osjećam. Mojoj porodici je to bilo neobično, iako je moj suprug već 30 godina davalac krvi. I ja sam bila do mojih bolesti koje mi to više ne dozvoljavaju. Ipak, ta humanost i potreba da se pomogne je univerzalna. Moj čin i zahtjev je bio neobičan, ali sada je sasvim prihvaćeno", objasnila je Lidija.
Odluku je donijela po izlasku iz bolnice, kada je imala tešku operaciju.
"Ne donosi se ta odluka preko noći. Nakon iskustva koje sam imala i vidjela da život ne možete baš planirati i da se može završiti kad to ne očekujete, nakon sumiranja utisaka iz bolnice, donijela sam odluku da će ipak nešto ostati što će nekome pomoći. Rečenica 'Želim i poslije smrti da budem korisna' je suština moje odluke. Trudila sam cijeli život, što u radu u prosveti, u radu se djecom i danas sa unucima, da budem neko sa kim će se ponositi", objasnila je Lidija.
Na račun ove odluke često zbija i šale, a naročito sa doktorkom Radom koja ju je operisala.
"Odluku nisam saopštila lekarima. To sam rekla mom ginekologu, mojoj doktorki Radi koja me je operisala i sa kojom sada, poslije tako teške operacije, imam prijateljske odnose. Poslije nedavne intervencije na srcu, kada me je zvala da čuje kako sam, ja sam rekla: 'Gledaj Rado, brinem što sam ja donor, a kako je krenulo, ti si mi izvadila sve reproduktivne organe. Sada su me servisirali u kardiološkom smislu, ne znam hoće li išta ostati'. Ona je, prihvativši moju šalu, rekla: 'Ma hoće, ostaće neki bubreg valjda'", rekla je Lidija nasmejano.
Za sam kraj, poslala je važnu poruku.
"Mnogi smatraju da je ljubav kada svojim supruzima obuku džempere sa irvasima i slikaju se pored jelke. Nije dovoljno ispraćena priča da je jedna malda žena, od samo 27 godina, prodala svoj bubreg da bi obezbijedila sredstva da liječi svog teško oboljelog supruga. Ona je skinula hidžab, ošišala se na kratko i radi na građevini kao muškarac da bi obezbijedila sredstva za preživljavanje svoje porodice. Ona je iz Maroka. Ja joj skidam kapu do zemlje. Tako da, hajde da utičemo na to da čast, moral i dostojanstvo nosimo sa stilom", rekla je Lidija.
(MONDO)