Sjećate li se Željka Pervana i "Večernje škole"? Televizijska emisija je bila veoma popularna devedesetih i početkom dvijehiljaditih godina. Prekinuta je 2007. godine, a Pervan je nakon toga nestao sa TV repertoara i nastavio karijeru kao stendap komičar i glumac.
Mnogi ga ipak i danas znaju kao profesora Maksimilijana Juru Kučinu.
U sklopu oproštajne turneje predstava "Večernja škola" biće održana 7. decemra u Banjaluci. Ovo će biti prilika za one nostalgične da se podsjete "kontroverznih" viceva iz Pervanove učionice. Pored profesora, u klupe se vraćaju stari učenici: Blaž (Damir Folnegović), Antimon (Ahmed El Rahim), Denis (Mladen Horvat) i Aljoša (Zlatan Zuhrić-Zuhra).
U intervju za MONDO Pervan je pričao o svom viđenju komedije i njenog statusa u modernim medijima.
Skečevi iz "Večernje škole" i dan danas su popularni. Da li mislite da je tada bilo dozvoljeno izgovoriti nešto što bi danas npr. bilo diskutabilno? Mislite li da zbog političke korektnosti danas ispašta i komedija?
Možda ispašta kod nekih autora. Nikada nisam bio u kalupima trendova. Šta znači korektnost u satiri i humoru? Kao da evnuha optuže za silovanje. Teme koje ne smiju biti su: nečija vjera, nacija, boja kože, bolest ili fizički nedostatci. Između ovih tema ima dovoljno prostora za sve , bez korektnosti koja kastrira. Zbog duge jezičine i nema me na HRT u što mi, na sreću, ide na čast.
Da li smatrate da na današnjim "modernim" televizijama i medijima uopšte nedostaje satire i šta je uticalo na to?
Ne postoji "moderna", ima sadašnja. Ako izuzmemo mikrotalasnu, telefone, po čemu smo mi moderni ? Hajde neka neko moderan napiše "Zločin i kaznu", nacrta Mona Lizu, napiše Labudovo jezero... samo se zanosimo da smo nešto napredno, moderno, a ustvari smo ispod nekadašnjih ljudi. Evo, ja, umjesto da vam odgovaram krasnopisnim pismom, ja tipkam. To može svako. Kao i dostupnost portala, iznošenje svog jadnog mišljenja dostupno je svakome.
Ali istinske vrijednosti stanuju u jako malo ljudi. Moderan, najčešće znači sastavljen od tuđih misli, tuđih vrijednosti. Negdje pročitanih a potom prisvojenih za sebe.
Da li popularni "mimovi" i tvitovi mogu da zamijene jednu satirično-komičnu emisiju u "prajm tajmu" na jednoj televiziji?
Može, ali dobru ne može. To vam je razlika između vica i "Radovana Trećeg", predstave. Može postojati, i to je dobro, jedno i drugo, ali porediti se ne smije.
Pratite li emisije koje uređuju, na primjer, Zoran Kesić, Zoran Šprajc, Ivan Ivanović i da li pratite TV uopšte?
Pratim dokumentarce i skidam filmove. Ovi navedeni ljudi rade dobar posao i tako treba. Dobar SF horor mi je vrhunac zabave.
"Večernja škola" mirovala je 17 godina. Šta vas je podstaklo da ponovo pokrenete ovaj projekat? Kako se osjećate što predstava odlazi u zasluženu penziju?
Radili smo mi sve vrijeme slične projekte, ali svako za sebe. Imao sam hiljade nastupa , stend-ap predstava, ali kad smo zajedno, e to je nešto posebno. Nema penzije, forma se ne troši jer ima nove sadržaje. U školu su išli prije 100 godina kao i danas. Kad će TV dnevnik u penziju? Pa išao je bezbroj puta. Stvar je samo u našoj volji, treba održavati vatru, duh bi ali tijelu se ne dade više, barem dok se ne okupimo.
Epizode "Večernje škole" i vaši skečevi se teško mogu pronaći na internetu. Da li planirate da sve to objavite na jednom mjestu, kako bi oni nostalgični ponekad mogli da se podsjete vašeg humora?
Znam, znam. Trebao bih ali to zahtjeva da sjedneš i napraviš. Nikad mi nije išao zanatski dio posla zato i jesam komičar, iz lijenosti. Umjesto postignuća, atrakcija (koja je) rođenjem data. Možda poražavajuće za mene, ali istinito.
(MONDO)