Milica Gutović u emotivnoj ispovijesti o detinjstvu i odrastanju uz slavnog oca, Laneta Gutovića.
Milica Gutović, ćerka našeg legendarnog glumca Laneta Gutovića, izazvala je veliku pažnju javnosti svojom ispoviješću o očevim posljednjim danima. Sada za MONDO otkriva, kakav je zapravo Lane bio kao otac, ali i osoba van scene. U najtananijim uspomenama na svoje djetinjstvo, prisjetila se uticaja kakav samo otac može imati na kćerku.
Kako biste sebe opisali na početku?
Rođena sam na Balkanu, ali nisam baš tiha kako se od mene očekuje. Ne mogu da okrenem glavu pred nepravdom i neistinom, posebno kada se od mene očekuje da se odreknem svojih prava samo zato što sam žena. To ne mogu da prihvatim!
Kako biste opisali svoje djetinjstvo?
Bila sam srećno dijete. Odrastala sam pored roditelja koji su bili veoma obrazovani i uspješni u svom poslu. Veoma sam im zahvalna što su mi omogućili da pronađem sebe u profesiji kojom se sada bavim, i da se obrazujem u najboljim umjetničkim školama, da slijedim najbolje svjetske baletske i glumačke pedagoge. Još kao djevojčica, bila sam očarana umijećem svog oca, odrastala sam uz njegove uspjehe, uz njegove brilijantne uloge na filmu i u pozorištu.
Koje su najljepše uspomene na oca?
Ima ih mnogo. Ako bih morala neke da izdvojim rekla bih: Izleti koje bi provodili u našoj kući u Čenti, pecanja sa njim, ljetovanja kod mame na Hvaru, anegdote koje smo sestra i ja slušale širom otvorenih očiju, filmske premijere koje sam gledala dok je on sjedio pored mene i sestre.
Kako biste opisali oca, Laneta Gutovića, i koliko se razlikovao od Laneta kog je javnost upoznala? Kakav je čovjek Lane bio, i kakav otac?
Bio je dostojanstven i talentovan za sve. Živim u uvjerenju da bi podjednak uspjeh imao da se bavio bilo kojim drugim poslom. Kao otac, bio je pun ljubavi, ali za mene apsolutni autoritet. Ne znam kako je uspijevao da napravi taj balans, ali, iako je mama više vremena provodila sa nama usljed njegovih čestih putovanja, on bi uvijek bio taj kome bih se obratila za savjet i u tome je bio nepogrešiv.
Da li biste izdvojil neki savjet koji vam je dao i koji vam se urezao u pamćenje?
Ne mogu da izdvojim neki posebno, ali sad kad se vratim unazad, njegova podrška u nekom tinejdžerskom periodu bila mi je najvažnija. Sve su djevojčice nesigurne u tom dijelu života, a on je znao da mi podigne samopouzdanje sa samo par izgovorenih riječi. Sjećam se da sam sa deset godina upisala časove tenisa. Bila sam očajna jer nisam bila ni malo talentovana. Poslije nekih desetak dana, prišla sam mu i rekla da želim da odustanem. Pitao me je zašto. Rekla sam mu da ja ne mogu ni jednu lopticu da pogodim. Nikada nije bio vješt u iskazivanju emocija, ali sam osjetila da mu je bilo žao. Sjećam se da mi je rekao: "Da bi postali najveći, igrači moraju da promaše MNOGO loptica!"
U kojim trenucima vam najviše nedostaje?
U svim. Najviše žalim što moja kćerka nije dovoljno vremena provela sa njim. Imala je 4 godine kad je preminuo. Kada su nam uručili nagradu "Zlatni ćuran" u Jagodini, moja ćerka je dobro odigrala svoju ulogu na sceni. Prije uručenja nagrade puštali su na velikom platnu dijelove iz predstava u kojima je igrao, i koje su mu donijele ovu prestižnu nagradu. Bila je potpuno očarana. "To je deda?" pitala me je pokazujući prstićem. Mislim da nikada neću moći dovoljno vjerno da joj predstavim koliko je bio poseban i koliko nas je sve volio.
Kako ste se odlučili da krenete njegovim stopama?
Prvi kontakt sa umjetnošću imala sam pored mog oca. To je nekako došlo samo po sebi. Za mene je to bio prirodan tok.
Da li vas pogađaju komentari na društvenim mrežama?
Pogađaju me samo neistiniti, maliciozni komentari jer bacaju ružnu SJENKU na sliku mog oca.
Da li vam se neko javio od Lanetovih kolega i prijatelja i pružio podršku nakon vaše ispovijesti?
Jeste, javilo se dosta njegovih prijatelja.
Da li biste željeli nešto da poručite nakon svega?
Sve što sam željela da poručim objavila sam svojim pratiocima i poštovaocima moga oca.
Da li žalite zbog nečega što mu niste rekli ili uradili?
Žalim zbog premalo vremena koje smo oboje imali, jer smo bili zauzeti svojim poslom i obavezama. Za njegov odlazak nisam bila spremna. Za takve gubitke nikad nismo spremni.
Da li je istina da je posljednjih godina živio u vikendici?
Istina je da je povremeno volio da se osami. Što sam starija sve više shvatam koliko su trenuci samoće dragocjeni.
Da li vam je ikada rekao da je ponosan na vas?
Jeste. Više puta.
U jednoj emisiji Lane je rekao: "Uvijek mi je bilo malo prijatelja. Imao sam ih malo, a imam ih sve manje. Nema te mržnje koje niste siti i te ljubavi koje nisam gladan. Čovjek čeka da prelista cijeli svoj život i onda vidi da je uijvek jurio za ljubavlju. Samo to i ništa više nije važno."
Da li je Lane doživio velika razočaranja u ljude tokom života ili je bio obazriv i nije lako puštao ljude u svoj život?
Moj tata je odrastao u porodici koja mu je toliko ljubavi pružila da je za replikom te ljubavi nastavio da traga cijeli svoj život. Ljubav njegove majke je nešto što pamtim i danas - bezuslovna i velika. Na njegovom primjeru sam shvatila da je budućnost svakoga od nas zasnovana na ljubavi koju tokom odrastanja primimo ili ne od roditelja. Njemu je ona dala tu snagu da izgradi svoju ličnost i samopouzdanje. Njegov odnos prema ženama bio je ispunjen istim očekivanjima - "Da, ja sam pogriješio, ali ti me bezuslovno voliš, zar ne?" Bio je očajan kada bi shvatio da život ne funkcioniše tako i da ljude koje povredi može i da izgubi. Za MNOGE STVARI PREPAMETAN, dok je za neke OSTAO DIJETE.
Ispovijest Lanetove kćerke: Milica Gutović otvorila dušu o ocu, djetinjstvu i uspomenama
* Zabranjeno preuzimanje dijela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora.
Autor:Marina Cvetković, Mondo