Uspon i pad jugoslovenskog filma kroz ostvarenja Ljubiše Samardžića i Milene Dravić
Sve je danas u filmu kalkulacija. Svi autori koji odu u Ameriku prvenstveno naglašavaju kako je tamo daleko film prije svega industrija. Film kao takav funkcioniše po pravilima hirova konzumenata; u ovom slučaju publike. HOT or NOT diktira sve uprkos ostalim argumentima na hrpi. Kada finansijska diktira stvari na uštrb kreativne strane završimo sa Vojinom Ćetkovićem kao perjanicom kriminalnog miljea ili Džonom Vejnom kao Džingisom Kanom.
Od kada je filma bilo je i filmskih parova. Mlađe generacije pamte Gosling - Ston par iz "La La Landa", a sjećamo ih se iz "Crazy, Stupid, Love"; oni malo stariji sjećaju se Henksa koji je davio Meg Rajan svačime, pa i mejlom. Bilo je tu još kultnih parova - od Bogija i Loren Bakol preko Roka Hadsona i Doris Dej, pa sve do Džindžer Rodžers i Freda Astera. A mi smo imali Smokija i Milenu.
Milena je karijeru počela u najbolje vrijeme, nekoliko godina prije Smokija, kada je naš film hvatao zalet. Ljubiša je imao samo jedan filmski izlet prije nego ga je Bulajić zvao da igra Mitra u "Kozari" (1962). Milena se dokazivala malo duže. Kod Puriše Đorđevića u "Leto je krivo za sve" dokazala se dovoljno da je Puriša pozove u svoja ključna ostvarenja, ali o tome kasnije. Put joj se put ukrstio sa Veljkom Bulajićem u "Uzavrelom gradu" na osnovu čega je sigurno dobila ulogu u "Kozari", filmu koji će je prvu put na velikom platnu spojiti sa Smokijem. Ostalo je legenda.
Iste godine Branko Bauer snima film "Prekobrojna" (1962) koga Smoki i Milena nose. Ljubavna intriga na radnoj akciji '62. godine nije mogla imati bolje aktere. Domaći filmovi su našli svoj par i nisu ga namjeravali lako pustiti. Bilo je filmova u međuvremenu koji su nemilice spajali Samardžića i Milenu, uključujući "Peščani grad" gdje Ljubiša igra lika imenom – Smoki.
Idući film na našoj (top)listi je "Devojka" (1965) već pomenutog Puriše Đorđevića. Milena je "devojka", Smoki je partizan. Djevojka, k'o svaka filmska djevojka, biva u problemu, a u Smokiju je spas. Puriša je odgovoran i za idući film na našem spisku. Ovaj put druga Milena je Devojka; naravno, radi se o Nedi Arnerić, dok je naša Milena u ulozi ni manje ni više nego Slobodanke. Film je "Jutro" (1967), Smoki je "Mali", a tema je država nakon rata. Kraj šezdesetih godina je bio najkvalitetniji period u mnogim kinematografijama. To je bio period novih talasa i svih varijacija na isti. Jugoslavija je u stilu izašla na festivalsku scenu sa velikim filmovima. Berlin je bio naklonjen Makavejevu, Žilniku i Pavloviću, dok je u Kanu briljirao Petrović. Svijet je bio naš.
Dragoslav Lazić, jedan od prvih čireva na mas-kulturi Jugoslavije je udario temelje budućnosti sa "Sirotom Marijom"(1968). Čovjek u čijim filmovima su seljaci karakterna osobina, a ne geografska odrednica udario je temelje podžanra koji će kulminirati osamdesetih godina "Tesnim kožama", "Žikinim dinastijama" i sličnim ostvarenjima.
Na red je došla Četvrta ofanziva. "Bitka na Neretvi" (1969) je bila demonstracija sile i megalomanije. Vels, Nero, Kruger, Briner i naravno Smoki i Neda. Neda nakon Slobode igra Nadu, a kako drugačije? Film je poznat po brojnim statistikama i rekordima, kao i zbog činjenice da je plakat radio Pablo Pikaso za sanduk najboljeg jugoslovenskog vina.
"Sutjeska" (1973) je bila idući veliki film. Nakon velikog uspjeha "Neretve", "Sutjeska" je bila logičan nastavak, ne samo zato što je bila iduća hronološka ofanziva. Sergej Bondarčuk je igrao Martina u "Neretvi", a u "Sutjesci" je bio jedan od mnogo scenarista. Stipe Delić je sa asistentske pozicije promovisan u reditelja, Smoki u Stanojla, a Milena u Veru. Veliki Tomas Pinter je bio direktor fotografije na oba filma.
Krsto Papić udružuje snage sa Ivom Brešanom i snima "Predstava 'Hamleta' u selu Mrduša Donja" (1974). Milena je Ofelija, Šerbedžija je Hamlet, Mrduša je Donja, a Ljubiša je Mačak. Partizanski filmovi su dosadili narodu, a i bogu bi da ga je Tito dopustio. Ljubiša je pobjegao od Bate, uniforme i ratnog huškanja. Vrijeme je došlo da uživamo u plodovima oslobođenja.
Ljubišin i Milenin plod u idućem hitu bio je Budimir. "Ljubavni život Budimira Trajkovića" (1977) bio je hit i jedan od pokazatelja novih tendencija i interesa. Drugovi su željeli drugarice i to više nije bio tabu ili bar nije bio bitan tabu. Htio je i Ljubiša Milenu, ali avaj. Kažu ljudi da se u 25 zajedničkih filmova nisu ni poljubili; griješe, ali sama činjenica da se morate zamisliti kada se to desilo dovoljno govori. Smoki se zadao bar na određeno vreme u tandemu sa Milanom Jelićem. Prije nego nas je počastio, proklet bio, sa "Špijunom na štiklama", Jelić je obogatio domaću kinematografiju sa radom, tatom, a bogami i razvodom na određeno vrijeme. Patio se Ljubišin Siniša Pantić kao da je Mita, patio je i nas.
Devedesete godine su nam donijele to što jesu - kojekakve kapitulaciju od kojih se ni ona intelektualna nije provukla. Predrag Perišić je scenarista odgovoran za Smokijeve najveće hitove tih zadnjih 20 godina, čije pero ni pijetao sa brda nije zaobišao. Sjećete se koliko se Molder (iliti Dejvid Duhovni) patio sa Skali (Džilijan Anderson) sedam sezona u "Dosije X-u"? Onda je Duhovni dobio svoju seriju i nadoknadio sve propušteno plodivši sito i rešeto. Ljubiša je frustracije htio riješiti u ''Policajcu sa Petlovog brda" (1992) ali je završio sa previše bivših žena i odijelu koje izgleda kao da je "Nicolas" otkrio LSD.
Milena i Ljubiša su bili naši Jovanka i Josip. Kaže internet da je 25 filmova iza njih, bilo je tu ozbiljnih filmova, velikih, zasebnih filmova ali i užasa, gomilu užasa. Sve što volite provucite kroz blato ako je i dalje dobro, znate da imate nešto.
Nemanja Savanović, MONDO