Unikatni kantautor iz slovenačkog Grosuplja za portal Mondo.ba predstavio je svoje najnovije izdanje, EP "Med borovci"...
"Dekle, dekle, ne laži mi,
povej, kje si spala to noč.
Med borovci, med borovci,
kjer sonca nikoli ni,
drhtela sem vso noč..."
Slovenački kanatutor Luka Gluvić nije nepoznato ime na regionalnoj akustičarsko/kantautorskoj sceni. Iza sebe ima već nekoliko albuma, na raskrsnici između folka, bluza i kantrija, a sa svojim novim EP izdanjem "Med borovci", nastalim u vrijeme korona izolacije, ovaj unikatni autor dostigao je svoju punu autorsku i interpretatorsku zrelost.
Na ovom izdanju nalazi se jedna autorska pjesma, nastala u saradnji sa Matejem Krajncem, omaž slavnom Sergeu Gainsbourgu, kao i tri tradicionalne numere, od kojih je najpoznatija naslovna "Med borovci", u originalu "In The Pines", koju je svojevremeno obradila i Nirvana, naslovivši je sa "Where Did You Sleep Last Night".
Iako su teme o kojima Gluvić najčešće pjeva prilično mračne, ovaj autor iz Grosuplja svojim hrapavim, ali u isto vrijeme i suptilnim glasom, na potezu između mladog Toma Vejtsa i zrelog Stiva Erla, uspjeva da zaintrigira, gane i na kraju dotakne dušu slušaoca.
Povodom izlaska novog izdanja porazgovarali smo sa ovim autorom... Zamolili smo ga na početku da nam kaže nešto više o novom EP-ju.
"Nešto poput EP-ja 'Med borovci' htio sam već dugo da snimim. Samo vokal, akustična gitara i ponekad usna harmonika, sve snimljeno bez nekih nasnimavanja. Miksam i snimam sve sam, bilo gdje da je pogodna akustika.
Jako volim tradicionalne folk pjesme. Ima nečeg fantastičnog u njima. Pošto niko ne zna kako su nastale, ispod kojeg pera, niti kad. One su dorađene od strane raznih ljudi, koji su ih širili dalje, pa se ponekad desilo da su se kombinovale i dvije, tri različite pjesme. Tako su nastale nekakve čudnovate kompozicije za koje se baš ne zna o čemu se doslovno radi, ali baš to budi u slušateljima maštu.
Jedan takav primjer je i pjesma 'In The Pines', u mom prevodu 'Med borovci'. Nekakav takav princip stvaranja pjesama ima i genijalni Townes Van Zandt. Kao njegov đak tako pokušavam da stvaram i sam", kaže Gluvić.
Dodaje da zadnjih godina voli da obrade pravi na svom maternjem jeziku...
"Ne vidim više puno smisla da bilo šta snimim na engleskom. Čini mi se da pomalo, barem za trun, obogatim svoj jezik, i to mi je važno. Kad smo već kod jezika i prevoda - trenutno takođe radim na albumu prevoda pjesama Townes Van Zandta, u saradnji sa slovenačkim kantautorom Martinom Ramovešom, ali zbog korone i zavrzlame oko autorskih prava to će još neko vrijeme potrajati..."
Na kraju, zamolili smo Gluvića da nam kaže nešto malo više o sebi...
"Pa kad me pitaš šta mi se čini važno da se kaže o meni, ja bih rekao ne puno toga. Kantautor sam, poeta, ne smatram se intelektualcem. Možda, kada bih živio u velikoj zemlji, preživljavao bih od svoje muzike, ali moja zemlja je mala, moja muzika specifična i nimalo u korak sa trendovima, pa radim kao konobar u piceriji, i da me pitaš ne bih mijenjao ništa. Imam ženu koju jako volim i sina koji me inspiriše. Ponekad odem negdje, pa sviram svoju muziku. A kad radim u piceriji uvijek se sjetim pjesme Toma Waitsa koju je napisao po sjećanjima na vrijeme kad je i sam radio u Napolenovoj kući pice..."
Sigurni smo da vrijeme ovog skromnog, ali odličnog muzičara tek dolazi. Toplo vam preporučujemo da malo "pročešljate" Gluvićev bandcamp nalog i poslušate neke od njegovih starijih izdanja. A sada - poslušajte sjajni EP "Med borovci"...