Germanski nacionalni muzej u Nirnbergu priredio je prvu izložbu na svijetu posvećenu koferima.
Prikazani su različiti modeli - od onih za kočiju, preko izvezenih putnih torbi, do sportskih ruksaka i aluminijumskih kofera.
Na izložbi "Pratioci na putovanjima - više od prtljaga" u Nirnbergu mogu se vidjeti mali, veliki, elegantni, robusni, funkcionalni ili šminkerski koferi koji gotovo uvijek oslikavaju duh vremena iz kojeg potiču - kao na primjer: kožna torba s dugom ručkom u kojoj su naučnici sredinom 19. vijeka sa sobom nosili svoju imovinu ili naramak od vunene tkanine koji su jahači mogli da privežu za sedlo.
Među izložbenim eksponatima ima i egzotičnih primjeraka poput zelenog drvenog sanduka ukrašenog cvjetnim motivima - ono što bismo mi danas nazvali kovčegom, nekada je bio - običan kofer.
"Oca svih kofera", odnosno neke vrste prakofera ipak nema.
"Prototip nismo našli", objasnila je za radio "Dojče vele" organizatorka izložbe Klaudija Zelhajm.
"Tražili smo jednostavno markantne, posebne primjerke. I ako ćemo pošteno, koferi nisu bili predmeti koje bi ljudi baš namjerno sačuvali. Kofer je do 19. vijeka u sjevernoj Njemačkoj bio neka vrsta namještaja za skladištenje. Oni se tek u 18. vijeku pojavljuju u inventarima kao na primjer kofer za kočije na putovanjima, ali to se ne može smatrati prototipom", dodala je ona.
Ono što se može naći na izložbi jeste široka paleta kofera dizajniranih na razne načine - od onih za kočiju, preko izvezenih putnih torbi i pletenih košara koje su bile posebno omiljene zbog svoje male težine, pa sve do sportskih ruksaka i aluminijumskih kofera iz našeg vremena.
Posebno zanimljivi primjerci, međutim, potiču iz prošlosti poput onog koji je pripadao jednom kanoniku iz Minstera (oko 1800. godine). Njegov se "kofer" sastojao od 170 dijelova. U njemu je bilo mjesta i za pribor za jelo, za porcelanske šoljice i dvogled.
Dok su mornari voljeli grube, velike vreće, vojnim oficirima Trećeg rajha draži je bio red u pocinkovanim sanducima.
Tomas Man je pak na putovanja 1952. išao sa staromodnim koferom svoje tašte, dok su neke filmske dive putovale s takozvanim "slonovima".
"Marlen Ditrih je, na primjer, putovala sa 'slonovima'. To su bili njeni koferi-ormari. Već su sami po sebi bili teški pa je trebalo puno slugu-nosača da se uopšte pomaknu. To nije bio prtljag koji neko može sam da nosi, već su ga drugi nosili", objasnila je Zelhajmova.
(Tanjug)