Prvom kolekcijom, koja je ujedno bila i prva androgena kolekcija u BiH, mladi banjalučki dizajner Marko Feher Potkozarac privukao je pažnju svjetske javnosti.
Da je riječ o izuzetno talentovanom dizajneru govori i činjenica da su o ovoj kolekciji pisali brojni strani modni časopisi, kao i da su komadi prodati u više zemalja širom Evrope.
Potvrda njegovog talenta je i prvo mjesto na ovogodišnjem 33. Nivea BH Fashion Week-u, u okviru takmičenja mladih dizajnera pod nazivom „Perwoll New Genration“ koji je održan u Sarajevu. U razgovaru sa ljubaznim i veoma simpatičnim Markom, saznali smo da trenutno sprema novu kolekciju, kao i da ga osim dizajna zanimaju knjige i filmovi, vegeterijanski način života...
Marko Feher Potkozarac ima 24 godine, student je druge godine dizajna i konfekcije na banjalučkom Tehnološkom fakultetu, i za sebe kaže da je veliki sanjar koji mašta o odlasku u Japan.
Kada si odlučio da je dizajn ono čime želiš da se baviš?
Iako zvuči stereotipno, ja sam još od djetinjstva znao šta želim da radim. Neke stvari sam htio da nosim, neke „ni pod razno“, pa sam stalno nešto kombinovao. Onda sam počeo i da skiciram modele garderobe kakvu bih ja nosio. Takođe, prijatelji su počeli da me pitaju za modne savjete i ja sam se jednostavno pronašao u svemu tome. I danas kada pogledam skice iz djetinjstva ne stidim ih se jer imaju neku estetsku vrijednost koja mi i sada odgovara.
U Sarajevu si dobio značajno priznanje. Koliko su nagrade mjerilo kvaliteta jednog dizajnera?
Moj rad je izabran kao najbolji među 200 prijavljenih, u program nazvanom Perwoll New Generation. Mušku casual kolekciju sam predstavio pod parolom "Dosta", osvrnuvši se na trenutno stanje u BIH i u svijetu. Mladi trebaju da pokrenu bunt, a ja sam ga pokrenuo u svojoj sferi djelovanja. Kada je o ženskoj kolekciji riječ, predstavio sam savremenu ženstvenost iz mog ugla. Novac od nagrade sam iskoristio za kupovinu novih skupih materijala. Iako je to moja prva zvanična nagrada, najveća je bila kada sam se prvi put predstavio publici na prošlogodišnjem Fashion fairu nakon čega su mnogi ugledni svjetski mediji objavili fotografije moje kolekcije. Smatram da je rad svakog dizajnera individualan i da nije fer reći ovo je bolje ovo lošije, međutim, s obzirom da je žiri uoči predstavljanja kolekcija pregledao sve kolekcije, može se reći da nagrade mogu biti mjerilo vrijednosti kvaliteta.
Ti si i prvi domaći dizajner koji je uradio unisex kolekciju. Koliko je to dobro ili loše za dizajnera sa ovih prostora?
U početku je bilo čudnih pogleda i komentara na muškarce koji nose suknje na mojim revijama, međutim prešao sam preko toga, nisam htio da me to obeshrabri. Malo je poznato da su muškarci prvo nosili suknje koji su postali ženski odjevni predmet. I danas postoje mjesta gdje muškarci nose „halje“ i slične stvari, pa da ne vidim to kao problem. Inače, svi znamo koliko je trenutno popularna „androgena moda“ koju je na neki način još više popularizovao model porijeklom iz Tuzle Andrej Pejić, ali i čuvena Tilda Svinton, koja je oličenje androgenosti. Super je što pomjeramo granice u svemu!
Da možeš da biraš, za koga bi dizajnirao garderobu?
Definitivno za hrvatskog muzičara Damira Urbana, jako ga cijenim, sviđa mi se njegova muzika, modni i životni stil. On je vizuelno i estetski - perfektan.
Sarađivao si sa poznatim banjalučkim damama, pjevačicama Vanjom Mišić i Dijanom Tepšić, kako je došlo do toga?
Sve se desilo spontano putem Facebooka, one su vidjele da dizajniram garderobu pa smo se dogovarali oko rada. Za Vanju sam radio kreaciju kada se takmičila na Demofestu što je bila i moja prva kreacija izložena javnosti, a poslije toga je uslijedila i kreacija za Dijanin spot. U međuvremenu sam sa Dijanom postao član njenog „Play tima“ u kome se brinem za dizajnerski dio priče.
Da li pratiš trendove, koliko nosiš ono što je „in“ i šta za tebe predstavlja taj pojam?
Ne pratim trendove jer to treba da rade stilisti. Pratim svoju estetiku i kako mi ona naleže tako i kreiram stvari, da li će se to nekom dopasti ili ne to je druga stvar...Sve što je „must have“ za mene ne predstavlja individualnost.
Moj stil se ne razlikuje od onoga što kreiram, volim ono što radim i nije mi problem to da nosim.
Kakvim osobama je namijenjena tvoja garderoba?
Muška kolekcija je vođena parolom „Dosta!“, a namijenjena je aleternativnim buntovnicima koji imaju averziju prema komercijalnoj modi i prema tome što vidimo svaki dan na ulici, a žensku mogu da nose dame koje vole minimalizam, koje su korak ispred vremena, jake i samouvjerene.
U tvojim kreacijama dominiraju crno-bijele nijanse. Zbog čega nema više kolorita?
Još od prve kolekcije „Virdžina“ za koju su me inspirisale žene-muškarci i istoimeni film Srđana Karanovića, razmišljao sam da je balkanski mentalitet siva skala od crne do bijele boje bez kolorita, pa je tako taj raspon boja postao i moj pečat. Dobro se osjećam u tim nijansama, a volim i prirodne, zemljane tonove. Moje kreacije su napravljene od prirodnih materijala, volim eko-kožu nisam pobornik kože životinja, jer sam vegeterijanac i praktikujem taj životni stil.
Da li tvoje kreacije više kupuju stranci ili ljudi iz regiona? Gdje zainteresovani kupci mogu vidjeti tvoje radove?
Prethodna kolekcija je prodata 80 odsto vani, a samo 20 odsto u BiH. Kada je jedan londonski magazin objavio priču o meni automatski su mi se javile tamošnje mušterije, jer im se učinilo zabavnim da nose nešto iz Bosne bez obzira što tamo imaju brojne radnje. Sa druge strane u rodnoj Banjaluci postoji interesovanje, ali ono na šta često nailazim jesu kometari „samo da nisam ovdje ja bih to nosio“ što je naš problem. Trebali bi malo izaći iz tih okvira. Isključivo putem Facebooka sam rasprodao čitavu prvu kolekciju, a ako je neko zainteresovan može naručiti komade.
Kako bi opisao stil Banjalučana i šta misliš o trendu „vintage“ garderobe i sve većem popularizovanju „Second hand“ radnji?
Banjalučani bi trebali da budu više opušteni, ne bi trebali da gledaju šta drugi nose, mnogo smo ukočeni ne samo za moje kreacije već i manje provokativnije. Na našim ulicama možemo vidjeti pokoju hrabriju kreaciju, ima onih koji pretjeruju, ali gradom najviše vlada uniformisanost. Sviđa mi se vintage stil oblačenja, sve je bolje od robnih kuća koje imamo u gradu, koje su iste. Pohvalio bih našu sugrađanku Dašu Gajić, koja je pokrenula Street Style page i time podigla modnu svijest na banjalučkoj modnoj sceni. Poznajem ljude koji se posebno spreme, jer ne znaju da li je ona na cesti sa fotoaparatom.
Da li možeš da živiš isključivo od dizajna?
Ako bih se isključivo posvetio modi onda bih mogao da živim od toga, ali ja ne radim komercijalne kreacije. Za sada majka stoji iza mene, ali polako, tek studiram.
Šta trenutno radiš, da li spremaš nove kolekcije?
Radim na novoj kolekciji koja mi oduzima mnogo vremena jer je tehnički jako zahtjevna i konstrukcije su teške. Riječ je o kolekciji, koja će svjetlo dana ugledati u junu, a sa kojom se ne bih posramio ni na jednom svjetskom fashion weeku.
Kakvi su ti planovi za budućnost?
Planiram da odem u Japan. Japanci su poznati po savršenim konstrukcijama i suština svakog posla jeste da upoznaš u cjelosti proces izrade, a moja sfera interesovanja su konstrukcije i mislim da Japanci to mogu da mi savršeno objasne. Osim toga opčinjen sam njihovim načinom života, smirenošću i estetikom. Volio bihsvoj modni izražaj oživjeti i u Parizu ili Londonu.
Kakav je Marko Feher privatno, šta voliš da radiš kada ne kreiraš?
Volim da provodim slobodno vrijeme sa prijateljima, da slušam dobru muziku, gledam filmove, da čitam knjige koje me odvuku iz realnosti. Ponekad samo zatvorim oči i maštam.