Injekcija ili inekcija, odjelenje ili odjeljenje, nedamo ili ne damo, sa mnom ili samnom... i slični primjeri zbog kojih ispadamo glupi, mogu svakodnevno da se čuju, a mi vam sada dajemo rješenje.
Povodom Međunarodnog dana pismenosti, koji se obilježava 8. septembra, odlučili smo da ponovimo osnovna pravopisna i gramatička pravila, kao i greške koje svakodnevno vidimo i čujemo, a koje nas najviše nerviraju.
Posljednjih mjeseci aktuelno je pitanje da li se izgovara "viber" ili "vajber",ali to je manje važno u odnosu na "neznam" i "ne znam", na primjer, i ostala pravila koja se uče još u prvim razredima osnovne škole.
Većina, rekli bismo, nije naučila - OVO JE POGREŠNO:
Neznam.
Neželim.
Nemogu.
Jer hoćete...?
Jel možemo...?
Inekcija.
Putovali su SA automobilom.
Mogli biH smo...
Ja bi...
BiJo sam...
RadiJo sam...
Samnom.
IstaMbul.
Počeo SA radom.
Imali biH smo još štošta da dodamo na listu gramatičkih i pravopisnih grešaka, ali tekstu ne bi bilo kraja.
Da ponovimo, za one koji možda nisu slušali SA oba uha na času srpskog jezika:
Rječca NE se piše odvojeno od glagola, izuzetak su: neću, nisam, nemoj, nemam. Nemojte dečku/djevojci koja vam se sviđa da pošaljete SMS u kojem piše "ne moj više da me zoveš" ili "neidem sa tobom na žurku", jer ćete možda baš tako ubiti jednog leptirića u njihovom stomaku.
Suprotno tome, rječca NE se uz imenice, pridjeve i priloge piše sastavljeno: nesreća, neznanje, neprijatnost...
Miješanje JER I JE L' (kao i pisanje sastavljeno jel) česta su greška u svakodnevnom govoru/pisanju. Je l', odnosno - je li je upitna rječca, a - jer je veznik. Dakle, ove dvije riječi imaju potpuno različitu funkciju u srpskom jeziku. Pravilno je pitati nekoga: "Je l' ideš sutra na predavanje," a ne: "Jel ideš sutra na predavanje" ili "Jer ideš sutra na predavanje?"
Kada vam neko u poruci napiše da putuje SA automobilom, vrlo je moguće da se osjećate kao da vas neko davi SA kablom. Šalu na stranu, veznik SA se koristi kada govorimo o osobi: Išla sam SA drugaricom, ali nikako kada govorimo o predmetima - pravilno je: putuju automobilom.
Problem nam često pravi i aorist pomoćnog glagola BITI, koji se po licima mijenja ovako: Ja bih, ti bi, on/ona/ono bi, mi bismo, vi biste, oni bi. Umjesto toga, oni kojima gramatika i pravopis nisu toliko važni, često to kombinuju na neki svoj način, pa čujemo: Mi biH smo, oni biH, ali takvi ljudi kao po nekom pravilu uvijek kažu "ja bi".
Slovo J je suvišno u prošlom vremenu - biJo, radiJo. Pravilno je: već bio, radio. Sa druge strane, slovo J nikako ne treba izostavljati iz riječi "moje," "tvoje"...
Inekcija i odjelenje nam takođe često prave probleme, pa je možda krajnje vrijeme da naučimo: iNJekcija i odjeLJenje.
Dragi naši čitaoci, trebalo bi da znamo i da riječi: čitaoci, branioci, primaoci, u jednini glase: čitalac, branilac, primalac, a nikako čitaoc, branioc, primaoc.
Ne bismo da ponavljamo "lekciju" o viberu i vajberu, ali možda nije na odmet da kažemo nešto o Mekdonaldsu, MekDonaldsu, Mek Donaldsu, Leonardu di Kapriju, Leonardu Dikapriju i svim mogućim varijantama ovih riječi. Pravopis Matice srpske kaže da je pravilno napisati: Mekdonalds, Leonardo Dikaprio.
Pošto se sa ovim greškama susrećemo svakodnevno, nije na odmet da razjasnimo šta je pravilno: svakodnevica ili svakodnevNica. Pravilno je i jedno i drugo, ali "Pravopis srpskog jezika" prednost daje obliku svakodnevica jer bolje čuva korijen dan koji se nalazi u osnovi ovih riječi.
Sjetite se i izreke: "strpljen, spasen" i biće vam jasno da nije pravilno reći spašen, iako se to često može čuti. Takođe, spasavanje je pravilnije od spašavanje.
S obzirom na to da je MONDO onlajn medij, ne bi bilo loše da za kraj kažemo kako se pravilno piše: on-lajn, online ili onlajn? Ovaj anglicizam se još uvijek nije sasvim stabilizovao u našoj jezičkoj praksi, ali Rječnik novijih anglicizama preporučuje onlajn.