Plačete li kad osjetite da vam se plače?
Okolina obično reaguje sa “samo nemoj plakati.” Ovo će reći roditelji rastuženom djetetu, prijateljica prijateljici, partner partneru.
Plakanje se često doživljava strašnijim nego što jeste. Ustvari, plakanje omogućava rasterećenje i oslobađanje od neprijatnih emocija, obično tuge i ljutnje.
Pored toga, još jedna dobrobit plakanja je i u tome što emocije koje osjećate iznesete van, ne ostanu zarobljene i neće vas mučiti poslije, jer neće biti potisnute.
Dozvoliti djetetu ili odrasloj osobi da se isplače, znači da joj dozvoljavamo da svoje emocije iznese, da bude u skladu sa svojim emocijama i da cijenimo njeno prepoznavanje onog što osjeća.
Ipak, nekim ljudima je teško da se nose sa suzama onog drugog, jer ne znaju šta da urade sa njegovim emocijama. To ne znači da imaju lošu namjeru, naprotiv, ne znaju koji je najbolji način reagovanja, pa se plaše da će pogriješiti i zato traže da ne plačete.
Istina je da je sasvim u redu reći “Samo se isplači”.
Ako plačete, ne znači da ste slabići, već je istina da svi imamo slabosti.
Ako plačete, onda znate šta osjećate i dajete sebi samima na važnosti.
Ako plačete, odabrali ste dobar način rasterećenja od neprijatnih emocija.
(Autorka teksta je Mirjana Lukić, psiholog i psihološki savjetnik. Još korisnih tekstova čeka vas na njenom blogu)