Iako većina roditelja to neće priznati, nije rijetkost da mame i tate ipak imaju "mezimca". Evo kakve su posljedice takvog odrastanja.
Ako nemate djecu, vjerovatno vas ideja o "omiljenom" djetetu ispunjava užasom. Kad ljudi dobiju djecu, ako ih neko slučajno pita koje dijete voli više, obično se "šokiraju" i kao iz topa kažu "volim ih jednako"… i malčice slažu u najvećem broju slučajeva.
Istraživanja pokazuju da većina roditelja ima "mezimca" među djecom.
Oni nikada neće kazati djeci da jedno vole više od drugih, ali u jednoj studiji iz 2016. 70 odsto očeva i 74 odsto mama je istraživačima priznalo da su jednom djetetu malo naklonjeniji nego drugom (ili nego ostalima).
Dakle, da, roditelji imaju omiljeno dijete, što ne znači da svoju drugu djecu ne vole i da ne bi uradili sve za njih.
A kad pitate djecu, čak 85 odsto njih će vam reći da njihovi mama i tata imaju "omiljeno dijete".
Kako to utiče na djecu?
Pa ako roditelji djecu tretiraju na različit način, tako da je i djeci očigledno da mama i tata imaju "miljenika", efekti mogu biti razarajući, prenosi britanski "Miror".
To može da izazove strašan razdor među djecom, tako da braća ili sestre ni u odraslom dobu ne uspijju da uspostave blizak odnos. Posljedice su naravno teže po dijete koje nije bilo "omiljeno".
"Dijete koje oseća da roditelji više vole njegovog brata ili sestru često se povlači, nemotivisano je u životu, jer je u ranim godinama sav trud da privuku pažnju i dobiju priznanje od sopstvenih roditelja bio uzaludan", objasnila je za Reader's Digest dr Jelena Gidenko, psihoterapeut.
"Kod te djece često se javlja depresija, mogu imati napade bijesa, često su ljubomorna", objašnjava ona. "Pošto se ta deca osjećaju kao da ih roditelji ne prihvataju, kasnije im je u životu teže da sami sebe prihvate, imaju problema sa samopoštovanjem."
Ali, i "omiljeno" dijete će osjetiti posljedice. Djeca koju su rodtelji favorizovali odrašće sa osjećajem da su "posebna" i da pravila za njih ne važe, što može kasnije negativno da se odrazi na njihove veze sa drugim ljudima, kaže dr Gidenko.
Šta možete da uradite?
Ne možete i nije ni dobro da pokušavate djecu da tretirate jednako.
Svi ljudi su različiti, imaju drugačije potrebe, i to važi i za djecu.
Ali, jako je važno da se trudite da budete fer u svakoj situaciji i da sa svakim djetetom izgradite jedinstven odnos, koji će zadovoljiti njegove emocionalne potrebe.