Mnoge zemlje se godinama trude da održe tradiciju i zajedno sa porodicom i prijateljima obilježe božićne praznike. Bogata trpeza, mnoštvo rituala i uvaženih načina proslave čine svaku od ovih zemalja zanimljivom i drugačijom...
Holanđani koji slave praznik u decembru čekaju dolazak Sinterklasa (Svetog Nikole) i Crnog Petra, za koje vjeruju da ulaze u kuće kroz dimnjake kako bi ostavili bombone i orahe za male dječake i djevojčice koji su bili dobri tokom godine, prenosi sajt RTS u tekstu o božićnim običajima širom Zemljinog šara.
U Irskoj postoji tradicija da se pita s mesom i boca piva ostavljaju ispred vrata kao užina namijenjena Djeda Mrazu.
U određenim dijelovima Španije, Portugalije i Italije vjernici prave minijaturne modele Vitlejema. U njemu se nalaze i prikazi Marije, Josifa i Isusa na rođenju.
Već 40 godina, grad Gavle u Švedskoj podiže ogromnu kozu napravljenu od slame kako bi obilježio početak praznične sezone. Svake godine vandali će učiniti sve što mogu da spale kozu prije Božića. Od 1966. godine, koza je „preživjela“ do Božića samo deset puta. Ljudi se prerušavaju u Djeda Mraza kako bi lakše prošli pored čuvara i pokušali da zapale kozu.
U Karakasu (Venecuela) vlada običaj da se saobraćaj obustavlja do osam sati ujutru, kako bi ljudi rolerima putovali do crkve. Na tom putu, povlače konopce i bude djecu.
I u Njemačkoj, u decembru iščekuju Svetog Nikolu. Uoči tog dana, djeca ostavljaju cipelu ili čizmu napolju, ispred samih vrata i, ako su bili dobri, sljedećeg dana će se u njima naći svijeće i male igračke. U slučaju da nisu, umjesto slatkiša pojaviće se zlatne breze (simbol za batine), koje se nalaze odmah pored slatkiša.
Grenland slavi Božić uživajući u turskim specijalitetima poput hama sa sosom od brusnice, pite sa mesom i jedne poznate grenlandske poslastice – kivijaka. Riječ je o maloj ptici koja se umotava u kožu foke. Nakon toga, zamotuljak od sirovog mesa se zakopava u snijeg i stavlja ispod kamena da odstoji nekoliko mjeseci prije Božića, dok se ne raspadne.