Mada se većini čini da je riječ o bezazlenom simptomu zaraze korona virusom, istina je da može imati ozbiljne posljedice.
Ljudi s anosmijom (gubitkom čula mirisa) ne mogu da reaguju na opasnost, ne mogu da osjete miris dima, curenja gasa, a ni pokvarene hrane...
"Najviše mi nedostaje miris mog sina kad ga poljubim, miris tijela moje žene", kaže Žani-Mišel Milar koji pati od anosmije, simptoma koji pogađa sve veći broj ljudi zaraženih korona virusom.
Anosmija je gubitak mirisa, nevidljivi hendikep s kojim je psihički teško živjeti i za koji ne postoji lijek. O ovom stanju počelo je da se više govori otkako je otkriveno da predstavlja jedan od simptoma zaraze korona virusom.
U drugom piku epidemiološkog talasa, otkriveno je da veliki broj ljudi ima anosmiju, a neki od njih suočavaju se i s dugoročnim gubitkom mirisa.
"Anosmija ti oduzme sve mirise u životu, to je pravo mučenje”, kaže Milar, predsjednik francuske grupe koja pruža podršku oboljelima putem Udruženja Anosmie.org.
Takva vam dijagnoza onemogućuje da udahnete miris svježe jutarnje kafe, svježe pokošene trave ili miris sapuna na koži, kaže Milar koji od gubitka mirisa pati otkad je doživio nesreću.
Koliko je važno ovo čulo čovjek postaje svjestan tek pošto ga izgubi, ističe Milar.
Ljudi s anosmijom ne mogu da reaguju na opasnosti, ne mogu da osjete miris dima, curenja gasa ili neoprane kante za smeće.
I konzumiranje hrane potpuno je drugačije iskustvo, jer ne možemo da osetimo miris onoga što najviše volimo", kaže Alen Kor, otorinolaringolog u pariskoj bolnici Rotšild. Opasnost je i što ne možemo da otkrijemo da li je hrana pokvarena i tako rizikujemo trovanje.
Nosni polipi, hronični rinitis, dijabetes, Alchajmer ili Parkinsonova bolest samo su neki uzroci anosmije, a sada se na istome popisu našao i korona virus, kaže Kor.
“Kada ljudi trajno izgube osjećaj mirisa, primjećuju stvarne promjene u kvalitetu života, pa se kod njih razvija nivo depresije koji ne bismo smjeli da zanemarimo.”
Ako takvo stanje potraje, treba potražiti stručnu pomoć.
“Biti lišen mirisa na mjesec dana ne predstavlja veći problem”, kaže Milar. “Ali, nakon dva mjeseca to postaje problem, a nakon šest mjeseci pojedinac se zatekne potpuno sam u zamci.”
Nema specifične terapije za lečenje anosmije.
Treba pronaći uzrok, kaže Kor, dodajući da je “problem kod anosmije povezane s korona virusom taj da liječenje virusne infekcije najčešće nema uticaja na povratak osjećaja mirisa”.
“Prvi podaci pokazuju da se oko 80 posto pacijenta s kovidom-19 oporavi u manje od mjesec dana, a često i brže – u osam do 10 dana.”
Ostalima ta bolest može uništiti neurone koji detektuju mirise, no dobra je vest da se oni mogu regenerisati.
Dvije pariske bolnice, Rotšild i Lariboisier, objavile su studiju “CovidORL” o tom fenomenu, testirajući različite načine ispiranja nosne šupljine. Liječenje na bazi kortizona pokazalo se efikasnim i uliva nadu.
Drugi je pristup ponovno učenje mirisa, odnosno nastojanje da se pacijent prisjeti mirisa, prenosi Hina.