Visok loš holesterol je jedan od naješćih uzročnika smrtnosti. Ukoliko se ne otkrije na vrijeme, može da izazove infarkt i šlog.
Vodeći uzrok nastanka aterosklerotske kardiovaskularne bolesti, u koje se ubrajaju srčani i moždani udar, je visok nivo LDL (lošeg) holesterola. Pacijenti koji su duže vremena izloženi povišenim vrijednostima ovih masnoća, imaju veći rizik od razvoja aterosklerotske kardiovaskularne bolesti. Ipak, ohrabrujuće je to da 80 odsto ranih kardiovaskularnih stanja može da se spriječi, posebno boljom kontrolom LDL holesterola, koji predstavlja faktor rizika koji najlakše može da se promijeni.
Opasno stanje bez simptoma
Pacijenti sa povišenim LDL holesterolom najčešće ništa ne osjećaju i nemaju nikakve simptome. Kod mnogih pacijenata se povišeni holesterol otkrije tek kada dožive infarkt miokarda. To je razlog zašto bi svako trebalo da posjeti svog ljekara i provjeri vrijednosti LDL holesterola. Prvi skrining test za LDL holesterol muškarci bi trebalo da urade sa 35, a žene sa 45 godina ili i ranije ukoliko postoje druge pridružene bolesti, ukoliko u porodici postoji istorija osoba koje su rano doživjele srčani ili moždani udar. Nakon skrininga, vrlo je važno konsultovati se sa ljekarom koji će u odnosu na vrijednosti LDL holesterola i druge parametre i faktore rizika, kao što su prethodni kardiovaskularni događaji u porodici, odrediti visinu kardiovaskularnog rizika i uputiti na dalje liječenje.
"Mi se u principu rodimo sa jako niskim vrijednostima LDL holesterola. Problem nastaje načinom ishrane, ponašanjem, fizičkom neaktivnošću, gojaznošću. Međutim, određeni broj pacijenata, koji nije mali, može imati i određenu genetsku grešku koja dovodi do povišenog holesterola. To oboljenje se zove familijarna ili porodična hiperholesterolemija i uopšte nije rijetka. To su osobe koje su izložene jako visokim vrijednostima holesterola i ako to ne kontrolišu često doživljavaju infarkt miokarda u ranijem životnom dobu. Ukoliko mlađe osobe dobiju infarkt uvijek treba posumnjati upravo na porodičnu hiperholesterolemiju. Sve studije koje su do sada rađene jasno pokazuju da što je izloženost većim koncentracijama holesterola duža, rizik od ateroskleroze značajno raste.
U liječenju povišenog nivoa holesterola koriste se statini, jer oni prekidaju sintezu holesterola i na taj način ga smanjuju. Sa druge strane se pokazalo poslije tolikih decenija primjene statina, da i ako se nešto nalijepilo na krvne sudove, napravilo aterosklerozu, statini mogu značajno da stabilizuju te naslage da ne budu trošne. Ako se ne postignu zadovoljavajući efekti sa statinima, postoje dodatni lijekovi. Srećom posljednjih nekoliko godina u lipidologiji je situacija kao da smo zakoračili u budućnost. Došlo je do razvoja potpuno novih lijekova koji fascinantno djeluju. Prednost tih lijekova je što se neki od njih daju jednom ili dva puta mjesečno u vidu injekcije, kao insulin. Osim što su efikasni, sa izuzetno malo neželjenih efekata, najnovija generacija medikamenata se daje čak jednom u šest mjeseci i održava nivo lošeg LDL holesterola u dozvoljenim vrijednostima", objašnjava prof. dr Katarina Lalić, endokrinolog iz Univerzitetskog Kliničkog centra Srbije.
Srčani i moždani udar
Kliničke manifestacije aterosklerotskog procesa su brojne i prije svega zavise od stepena i brzine nastanka suženja. Simptomi zavise od toga koji krvni sud je začepljen. Kada se ateroskleroza razvije u arterijama koje snabdijevaju mozak (karotidne arterije) može doći do moždanog udara, a ukoliko zahvati arterije koje snabdjevaju srce (koronarne arterije) može nastupiti srčani udar ili infarkt srca.
"Holesterol iz krvi prelazi u zid krvog suda i u njemu se taloži. Tada dolazi do aktivacije ćelijskog odgovora, naše ćelije bivaju privučene tim kristalima holesterola, koji predstavljaju strana tkiva u zidu krvnih sudova. Na taj način dolazi do razvoja asterosklerotskog plaka. U osnovi je to nakupljanje masti uz reakciju našeg organizma. Za nekoga ko je potpuno zdrav i neko ko je imao infarkt miokarda i ugrađen mu je stent ili je operisan i urađen mu je baj-pas, ne važe iste referentne vrijednosti kada je u pitanju nivo holesterola. Referentne vrijednosti koje stoje u laboratorijskim analizama važe samo za zdravu populaciju. Za ljude koji su imali neki kardiološki događaj, te vrijednosti su mnogo niže. Ukoliko potpuno zdrava osoba ima loš holesterol 2,5 mmola/l, to je u redu. Međutim, iste tolike vrijednosti lošeg holesterola nisu dobre za osobu koja je već imala infarkt. Prema evropskim preporukama, kod takvih pacijenata loš holesterol mora da bude ispod 1,4 mmol/l. Tu međutim, nastaje problem kada razgovaramo sa bolesnicima i kada im kažemo da im nije dobar holesterol, a oni po laboratorijskim analizama vide da su im te vrijednosti u granicama normale. Mi razgovaramo sa našim kolegama koji se bave laboratorijskom medicinom, da se uvrsti skala referentnih vrijednosti i za ljude koji su prethodno imali neki kardiološki događaj", prof. dr Petar Otašević, upravnik Klinike za kardiologiju u Institutu za kardiovaskularne bolesti Dedinje.
Da bi se unaprijedilo javno zdravlje i to u segmentu kardiovaskularnih oboljenja, neophodno je da se omogući dobra strategija za kontrolu i prevenciju hroničnih nezaraznih bolesti, među kojima je KVB vodeći uzrok smrti u populaciji.
"Svi mislimo 'neće baš mene', ali to je pogrešno. Infarkt dolazi iznenada i ne bira ni pol, ni uzrast, ni osobu, ni rasu. Pacijenti, prije svega treba da slušaju svoje ljekare/kardiologe, vode uredan život, redovno idu na kontrole i piju propisane lijekove. Kada bi svako za sebe i svoje bližnje, učinio taj mali napor, vjerujem da bismo mogli spasiti veliki broj ljudskih života, da možemo prevenirati veliki broj infarkta i spriječiti fatalne ishode", rekao je Ivan Toljagić, predsjednik Udruženja "Moja druga šansa".
(MONDO)