Partizan je na startu grupne faze Konferencijske lige pokazao dva lica, toliko različita da bi fenomenalni preokret iz drugog poluvremena mogao da zamaskira sve muke kroz koje je tim prošao u prvih 45 minuta. U tu zamku, crno-bijeli ne smiju da upadnu.
Mogla je utakmica u Češkoj da ostane upisana kao jedan od većih evropskih preokreta u istoriji Partizana. Herojsko drugo poluvrijeme sa 10 igrača dovelo je do tri gola u 17 minuta i ostavilo crno-bijele na desetak minuta od pobjede protiv Slovackog. Karakter koji je tim Gordana Petrića pokazao u nastavku meča u Uherskom Hradištu vjerovatno je ostavio u čudu i mnoge navijače Partizana, već pomirenih sa rutinskim porazom.
Ali koliko god da je drugih 45 minuta bilo putokaz, kako je Petrić rekao, važna pitanja moraju da se stave pred ovaj tim. Kako i zašto je došlo do sunovrata iz prvog poluvremena u kojem je Partizan izgledao prvo nepripremljeno, a onda i "pregaženo"? I zbog čega je odbrana crno-bijelih bila prepuna rupa, iako je meč počelo bezmalo sedam igrača defanzivnih karakteristika?
Ne može se zaobići to drugo poluvrijeme tokom kojeg je brojčano oslabljeni Partizan zabezeknuo rivala. Potezi i golovi Fusenija Dijabatea, volej Rikarda Gomeša, pa i ona prečka koja je mogla u finišu da donese crno-bijelima četvrti gol. Taj čelični povratak u meč i preokret moraće da budu otrežnjenje Petrićevom timu - vidjeli su šta je sve moguće.
Ali ako taj furiozni preokret bude zamaskirao sve ono loše što je viđeno u prvom poluvremenu, stvoriće Partizanu samo još jedan problem. Crno-bijeli u tu klopku ne smiju da upadnu. Baš zato što je izbjegnuta potpuna katastrofa koja je visila kao omča nad glavom, baš zato joj je potrebno pogledati u oči. Uostalom, ne bi imali potrebu za tako moćnim preokretom da do tada nisu bili ispod svih očekivanja.
Partizan je u prvom poluvremenu izgledao razbijeno, bezglavo i uplašeno. Greške im se nisu samo događale, već i ponavljale. U sistemu sa tri štopera, dva beka i dva centralna vezna, uspjeli su da rivalu ostave pašnjake prostora za centaršuteve, udarce ka golu i još poneko usamljeno ostavljanje na prekidima.
A nije da trener Petrić nije najavljivao pritisak Slovacka i pozivao igrače na oprez prije utakmice. Meč očito nije bio dovoljno dobro pripremljen, jer je hladan znoj oblio crno-bijele već u petom minutu. Tada je Hamidu Traore dezorijentisano bio van svoje pozicije, odakle je Jan Kalabiška pogodio za 1:0. I Vujačić i Marković su bojažljivo i kasno istrčali u blok, pa je Partizan sebi dao prvi od dva "autogola", kako ih je opisao Petrić poslije meča.
Uslijedili su naleti Kalabiške po lijevom boku toliko česti i opasni da je uloga Marka Živkovića u prvom poluvremenu bila gotovo nepostojeća. Ništa nije uspijevao da zaustavi, o odlascima u napad nije imao vremena ni da pomišlja, a Slovacko je uporno napadao samo po toj strani, uvidjevši kakve im se šanse pružaju.
Individualne greške je produbio Kristijan Belić nepotrebno oštrim faulom koji je rezultirao crvenim kartonom, ali Partizan bi daleko više mogle da bole one timske. Golovi iz prekida koje crno-bijeli primaju sada bi već morali da nekoga alarmiraju, jer je teško i pobrojati sve tako dopuštene pogotke rivalima od početka sezone. Tako je Siniša Saničanin izgubio svog čuvara koji je pogodio stativu, od čega se lopta odbila Kalabiški na nogu za drugi gol Slovacka. Tako je i treći gol "pao" poslije zbunjenosti čitave odbrane, u kojoj su prednjačili štoperi, usljed čega su crno-bijeli ostali bez pobjede.
U taj "koktel" problema trebalo bi dodati i bočne lopte koje su lako mogle da dovedu do 3:0 u prvom poluvremenu. Golman Popović je u par navrata oklijevao i nije istrčavao na njih, štoperi Vujačić i Marković nisu uspijevali da "zatvore" rivale, pa je i Mihalik imao strašnu šansu, praktično iz peterca srpskog tima.
Gotovo da nije bilo nijednog od sedmorice defanzivno nastrojenih igrača Partizana kojem se nešto nije moglo spočitati u tih prvih 45 minuta. Pa i kapiten Urošević je u jednom prodoru Slovacka po njegovoj strani bio daleko od dešavanja, što je rezultiralo opasnim centaršutem na peterac crno-bijelih.
I opet, uprkos svemu, Partizan je uspio da se iskobelja, da suludim drugim poluvremenom pokaže koliko bolje može da igra i, možda još važnije, koliko Slovacko ne bi smjela da bude ekipa koja im postiže tri pogotka. Zbog toga je ovaj preokret u Češkoj dobar samo onoliko koliko podstakne na razmišljanje i ispravljanje grešaka koje se ponavljaju. Ako toga ne bude, taj "karakter" koji se tako glasno pominjao nakon 3:3, mogao bi da bude važan i neophodan i ubuduće.
Jer Partizan sebi više ne smije da dozvoli onako depresivno prvo poluvrijeme.
(MONDO, Nebojša Marković)