Bugarski reprezentativac objasnio kako mu je "zalijepljena etiketa" na kojoj piše "homoseksualac". Sluša srpsku muziku.
Skoro tri dana trebalo je Ivanu Ivanovu da od Vladikavkaza stigne do Pohorja u utorak kasno uveče. Već jutro kasnije odradio je trening sa novim saigračima.
Negira da je umoran i vidno je dobro raspoložen, skoro stalno nasmijan. Bez pogovora je pristao da priča za MONDO, bez namjere da bira teme iako je pretpostavio da će biti i "škakljivih".
Uz izvinjenje što ne govori srpski jezik dovoljno dobro, rekao je:
"Za mjesec dana naučiću sve".
Bugarski reprezentativac govori i ruski jezik, dakle dva jezika srodna srpskom.
"Imam rječnik i bez prestanka učim vaše riječi. Sve razumijem, ali ne mogu da govorim".
Dakle, komunikacija mu neće predstavljati problem, barem ne sa srpskim saigračima i strancima koji govore ovdašnji jezik. Ali, ukoliko dođe Čileanac Karlos Labrin, centralni dio odbrane mogao bi da ima prepreku u sporazumijevanju.
I ne samo to, već je pitanje koliko će vremena biti potrebno renoviranoj zadnjoj liniji da se uigra.
"Samo treba da slušamo šta nam trener kaže i neće biti problema", samouvjeren je bugarski reprezentativac.
Za 23-godišnjeg štopera izgleda nema nikakvih problema. Čak ni to što posljednjih šest mjeseci nije igrao za Alaniju.
"Kada smo ispali u Drugu ligu, rekao sam predsjedniku da želim da idem. Imao sam dvije ponude, klub nije htio da me pusti, tražio je visoko obeštećenje. Nekoliko mjeseci sam trenirao u Vladikavkazu, zatim i u Sofiji sa CSKA. U dobroj sam kondiciji, mogu da igram".
I sve vrijeme dok nije igrao za Alaniju, nastupao je za reprezentaciju.
"Tako je htio selektor Lotar Mateus".
Upravo je od Nijemca, nekadašnjeg trenera Partizana, čuo mnogo toga lijepog o beogradskom klubu.
"Prije nekoliko nedjelja, kada sam saznao da postoji mogućnost da dođem, Mateus mi je objasnio da se radi o velikom klubu, sa odličnom organizacijom i da bi trebalo da prihvatim ponudu naročito pošto se iz Partizana lako odlazi u velike evropske klubove. Takođe mi je napomenuo da je to najveći klub na Balkanu".
Nisu ga motivisale samo Mateusove riječi.
"Moji drugovi Predrag Pažin i Blago Georgijev, bivši igrači Partizana i Zvezde, rekli su mi svašta lijepo o Beogradu".
Očekuje da u srpskoj prestonici ima sve što nije imao u Rusiji.
"U Vladikavkazu mi je bilo katastrofalno. Klub je loše organizovan, na ulicama je opasno, ima terorista, bombi"...
Nije imao vremena da podrobno upozna novu sredinu, ali prvi utisci su mu sjajni.
"Na prvom koraku sam primjetio snažan timski duh. Od ranije sam čuo za Ilieva, koji je otišao u Vislu, Ilića, Savića... I trener je mlad i vidi se da razumije fudbal".
Svjestan je da se od njega očekuje da naslijedi Mladena Krstajića.
"Sjećam ga se dok je igrao u Bundesligi... Biće teško zamijeniti takvog igrača, ali vjerujem da ću uspjeti", podvukao je bivši igrač CSKA iz Sofije i Lokomotive iz Plovdiva.
Ivan Ivanov je odavno u bugarskim medijima obilježen kao homoseksualac. On to demantuje i detaljno objašnjava kako su u javnost dospjele lažne informacije o njemu.
"Prije dvije godine trebalo je da idem u Steauu. Prvi čovjek kluba Điđi Bekali poznat je po lošem stavu prema homoseksualcima, a Bugarin koji, kao i ja, igra na poziciji štopera, rekao mu je da sam ja gej", pojasnio je Ivanov.
Upitan da li je kod zemljaka "proradila" bojazan od konkurencije za mjesto u timu, pa mu je tako "namjestio", Ivanov je samo klimnuo glavom u pozitivnom smjeru.
"Već pet godina sam sa istom djevojkom, koja će me redovno posjećivati u Beogradu, ali ne može stalno da bude uz mene, jer studira u Bugarskoj".
Već voli Srbiju... Ili bar srpski melos.
"Slušam Mileta Kitića, Nedeljka Bajića Baju, Cecu, Vesnu Zmijanac... U Bugarskoj se samo vaša muzika sluša", završio je Ivan Ivanov priču za MONDO.
(izvještač MONDA sa Pohorja, Rade Jakšić)