Slobodan Jakovljević, Denis Zvonić i Aleksandar Subić igrači su koji godinama ispisuju stranice istorije Zrinjskog, Veleža i Borca. Sa portalom MONDO su podijelili najljepše trenutke!
Brojnim ljubiteljima Premijer lige BiH u sjećanju je ostala nekolicina fudbalera čiju je karijeru obilježilo višegodišnje igranje u dresu jednog kluba.
Takav je, na primjer, bio Brazilac Vagner Santos Lago, koji je više od decenije oduševljavao navijače Širokog Brijega svojim napadačkim potencijalom i znanjem. Njegovim stopama, između ostalih, išli su i legendarni Elvedin Varupa, koji nažalost više nije sa nama (preminuo 2015. u 40. godini, op.a.), a koji je cijeli premijerligaški život posvetio Travniku, i bivši kapiten Borca Draško Žarić, koji je crveno-plavi dres konstantno nosio od osnivanja Premijer lige BiH 2002. godine, pa u narednih 12 godina.
I među aktivnim igračima ima nekoliko legendi, onih koji su najveći dio karijere posvetili jednom klubu, jednom gradu, jednom dresu.
Među njima je, na prvom mjestu, stameni defanzivac Zrinjskog Slobodan Jakovljević, koji je ljetos "načeo" osmu uzastopnu sezonu u dresu Zrinjskog!
Da budemo precizni, štoper rođen 1989. godine u Prištini zadužuje klupsku opremu već sedam godina i 100 dana!
"Iskreno, bio bih lažno skroman kad bih rekao da sam zamišljao da ću ostaviti ovakav trag. Po dolasku u BiH, prvo u Radnik na poziv svog brata blizanca, neočekivano je osvojen Kup BiH što je bilo stvarno zadivljujuće. Te sezone se i liga reformisala, ispadalo je šest klubova. Tad se pravila ekipa za opstanak, ali smo na kraju osvojili šesto mjesto i Kup BiH što je istorijski uspjeh. Objeručke sam potom prihvatio poziv Zrinjskog koji je u tom trenutku bio šampion, takav klub se ne odbija u tom smislu jer znamo svi da je san svakog dječaka da osvoji nekad neki trofej. Namjestilo se tako da već prve dvije sezone osvojim dvije titule. Postalo je lijepo u Mostaru, bilo je puno ponuda, ali onda sam negdje sam sa sobom raščistio 'zašto negdje ići kad je tu dobro'. Klub je uvijek sa visokim ambicijama, 'namjestio' sam se i Bogu hvala, sve ide dobrim tokom, već osma sezona zaredom", rekao je stub odbrane "plemića" na početku razgovora za MONDO.
U dresu sa lentom Jakovljević je 229 puta istrčao na teren, što ga svrstava na drugo mjesto klupske vječne liste, iza Pere Stojkića (252). U tih 229 mečeva utkano je mnogo emocija, pobjeda... ali Jakovljević je tačno znao šta da istakne.
"Možda bih izdvojio ovu pretposljednju utakmicu protiv AZ Alkmara, kad smo pobijedili kući 4:3. Meni lično je jako bitna i prva utakmica u dresu Zrinjskog kući protiv Sarajeva, kad smo pobijedili 1:0, kad sam postigao gol za pobjedu. Bezbroj je tu utakmica, raznih trenutaka, ali ako bih morao da izdvojim, neka to budu ove dvije utakmice."
Zrinjski je u ovoj sezoni napravio značajan rezultatski iskorak kada je riječ o evropskoj sceni. Postao je mostarski premijerligaš prvi bh. klub koji se domogao grupne faze nekog evropskog takmičenja, a u prva dva kola je pokazao da tamo ni slučajno nije zalutao.
"Djelovao bih skromno kad bih rekao da nismo ovo zaslužili. Osam utakmica je iza nas u kvalifikacijama, plasirali smo se, krenulo je takmičenje u grupi, jako teški i renomirani protivnici. Međutim, kao što je i sama bh. javnost vidjela, uspjeli smo da preokrenemo tu prvu utakmicu. Mislim da smo u drugoj utakmici protiv Aston Vile gore u Birmingemu osvjetlali obraz bh. fudbala. Svi su mislili da ćemo tamo, žargonski, 'poginuti', međutim momački smo izašli na teren, 'potukli' se i eto na kraju je zamalo bilo 0:0. Sigurno da imamo neke svoje šanse, uzeli smo tri boda, nadamo se još nekom bodu, bar kod kuće. Igramo sad dvije utakmice protiv Legije, prvu u Mostaru, pa gostujemo AZ Alkmaru i na kraju ponovo kući protiv Aston Vile i nadam se još nekom pozitivnom rezultatu", vjeruje Jakovljević.
Kao igrač Zrinjskog radovao se osvajanju četiri titule. Svaka je, kako kaže, značajna na svoj način.
"Prva mi je bila najdraža zato što je prva, ali i ova posljednja ima svoju težinu jer je osvojena dvostruka kruna, prva u istoriji Zrinjskog. Ako se uzme taj uspjeh, rekao bih da je ovo najbitnija godina za nas, za sve u Zrinjskom, dupla kruna i ulazak u grupnu fazu evropskog takmičenja."
Ispisao je Jakovljević brojne stranice klupske istorije, a na kraju sezone bi mogao da bude dio do sada neviđenog podviga. Zrinjski može da postane prvi klub u BiH koji je dva puta vezao tri titule.
"Mi ćemo se potruditi, međutim imamo jako dobru konkurenciju u vidu Borca, Sarajeva, Širokog Brijega, Veleža... Neće biti nimalo lako, potrudićemo se, daćemo sve od sebe, a vrijeme će pokazati da li ćemo uspjeti."
I drugi premijerligaš iz grada na Neretvi ima dugogodišnjeg prvotimca – riječ je o kapitenu Denisu Zvoniću.
Defanzivac rođen 1992. godine u Mostaru dijete je Veleža, a cijelu karijeru je posvetio dresu "rođenih", sa izuzetkom sezone 2015-16, kada je branio boje Zvijezde iz Gradačca. Sakupio je u dresu Veleža čak 314 nastupa, što ga stavlja na prvo klupsko mjesto bar kada je riječ o novijoj istoriji, a u kontinuitetu je oprema Veleža kod njega sedam godina i 70 dana – tik iza prethodnog sagovornika!
"Bilo je nekih uspona, padova, znate kako to već ide u fudbalu. Iz godine u godinu, neke ciljeve smo imali na početku, onda znate kakva je situacija bila u Veležu. Situacija je, što se tiče kluba, bila malo 'poljuljana', došlo je do zasićenja nekih ljudi koji su bili u upravi pa su izašli. Velež je onda ostao 'ni tamo ni ovamo' što se tiče klupske politike, što se odrazilo i na rezultate pa se ispalo i u niži rang. Kroz dvije godine u nižem rangu smo se stabilizovali, klub je stao na noge, pa su došli ljudi sa ambicijama koji su htjeli da vrate Velež u Premijer ligu BiH gdje mu je i mjesto. Neki su ciljevi postavljeni, iz godine u godinu smo ih rješavali, da se, između ostalog, odradi i infrastruktura na stadionu, pa se onda radilo na ekipi da se stvori respektabilan tim za plasman u Premijer ligu BiH. To se ostvarilo, bio sam sve te godine tu, bio sam i kad je bilo loše, što se odrazilo na igrače koji su tad bili u klubu, ali sam bio i kad se ušlo u ligu, kad se osvojio Kup, da se nakon 33 godine izbori Evropa, da se igraju evropske utakmice. Kad se malo osvrneš, vidiš kako je taj fudbal zanimljiva stvar", istakao je Zvonić u razgovoru za naš portal.
Nije lako, kako kaže Zvonić, u glavi posložiti određene stvari koje je Velež preživio i proživio u proteklih par godina.
"Ja eto volim da ga zovnem 'starac' zato što je slavio 100 godina, pa eto taj 'starac' je baš dosta toga prošao. Koliko sam ja u klubu, pa čega sam se sve nagledao i šta sam doživio... Od velikog ponora, od dna, klub je kroz ove posljednje godine otkad se podigao došao do evropskih utakmica i postao baš veliki brend što se tiče Balkana. Prepoznatljivi smo po tome i mislim da neki drugi klubovi mogu učiti na tome svemu, da se iz nižeg ranga iz godine u godinu polako diže stepenica i da dolaze neki drugi zahtjevi. Ući iz niže lige, pa biti među prve tri, pa osvojiti Kup i igrati Evropu nakon 33 godine... Koje su sve selekcije bile u klubu, pa nisu ostvarile takve rezultate, i onda to može samo da ti bude dodatna snaga, možeš biti ponosan na to što se ostvarili."
Više od 300 utakmica u dresu Veleža nije mala stvar, pogotovo ako ste rođeni u Mostaru i navijate za taj klub od djetinjstva.
"Kao dječak, kad prolaziš omladinske selekcije, sanjaš da jednog dana dođeš u prvi tim, da obučeš taj dres, da kao mlađi gledaš igrače prvog tima u tim godinama u kojima sam ja bio. Dolazio sam na utakmice, u to vrijeme gledao Zaimovića, Obada, Velagića... To su bili moji idoli iz Veleža iz mlađih dana jer sam kao dijete išao sa ocem na utakmice da gledam. Bogu hvala, dočekao sam da sa tim Obadom i Velagićem igram u prvom timu, iako sam igrao malo, godinu dana, ali sam igrao, osjetio sam te trenutke. Bio sam ponosan jer sam ih dugi niz godina gledao u prvom timu. Da sam očekivao da će se ovako sve poklopiti, nisam, ali hvala Bogu, pa je sve to tako došlo, da ostvarim sa Veležom neke ciljeve. Eto, još jedan imam, ako Bog da, da se ostvari, a to je da budem prvak države sa Veležom. To mi je još cilj i nadam se da će se ostvariti."
Ovrnuo se na to par puta tokom razgovora, pa je svakako bilo jasno koji trenuci u dresu Veleža za Zvonića kriju najviše emocije.
"Velež preko 30 godina nije osvojio nijedan pehar, tako da su to bile neke dodatne emocije, neka dodatna draž. Svi su očekivali tada da ćemo donijeti trofej u Mostar, ali morali smo to da potvrdimo na terenu. Ne može se samo pričati, moraš djelima to da pokažeš i ostvariš. Mislim da su tog dana navijači i igrači disali za to i na kraju je stigla i nagrada u vidu osvajanja Kupa. A pogotovo kasnije, kad smo igrali evropsku utakmicu sa Kolerajnom i sa AEK-om... Mislim da će se dugo prepričavati te utakmice, pogotovo sa AEK-om, izbacivanje jednog velikog tima u Grčkoj nakon penala. Mislim da i dan-danas ljudi pričaju o toj utakmici i dugi niz godina će se pričati o tome."
Premijerligaška sezona je u punom jeku, Velež je pod komandom Deana Klafurića trenutno petoplasirani u prvenstvu, nedaleko od pozicija koja direktno vode na ino-scenu. Može li, sljedećeg ljeta, jedna kuglica na žrijebu u Nionu da ponese Veležovo ime?
"To je klupski cilj, da izađemo ponovo u Evropu. Idemo prema tome, nećemo da preskačemo stepenice, idemo iz utakmice u utakmicu, pripremamo se, tako gledamo na svaku narednu utakmicu koja dolazi. Novi trener je postavio nove metode, zatražio nove ciljeve u igri, hoće da svoju ideju i filofoziju fudbalske igre koju ima da prenese na nas. Mislim da je potrebno malo više vremena za to pošto preko noći ništa ne može, ali se prilagođavamo na to. Šef nam pomaže što se toga tiče, neke stvari rješavamo dijalogom. Mislim da smo na jednom dobrom putu i da u ovoj polusezoni, koja traje do 16. decembra, budemo među prve tri-četiri ekipe i ako Bog da, u drugoj polusezoni da probamo da opet izađemo na evropsku scenu", zaključio je predvodnik ove generacije "rođenih".
U samom vrhu, po neprekidnom stažu u jednom bh. klubu, nalazi se i Borčev Aleksandar Subić (1993.).
Ponikao je u crveno-plavom dresu, bio stalni član do ljeta 2015. godine, a vratio se četiri godine kasnije, nakon epizoda u Partizanu, tuzlanskoj Slobodi i niškom Radničkom.
U kontinuitetu, dres Velikana iz Platonove nosi četiri godine i 98 dana.
"Drago mi je što smo svaki put od mog povratka uspjeli da izađemo na evropsku scenu, ali i što smo osvojili titulu prije dvije godine, to je nešto što ostaje za sva vremena. Borac se u međuvremenu konsolidovao u svakom segmentu, tako da vjerujem da će i u narednom periodu biti još uspjeha za nas", riječi su kojima je Subić počeo razgovor za naš portal.
U tekućoj sezoni, sadašnja generacija fudbalera u crveno-plavim dresovima oborila je klupski rekord po broju uzastopnih pobjeda u Premijer ligi BiH. Nanizala ih je osam, tako da u bh. eliti igrači kojima komanduje Vinko Marinović nijedan bod nisu ispustili već dva mjeseca!
"I ove sezone smo krenuli dobro u prvenstvu, igramo dobro, idemo iz meča u meč. Na nama je prvo da se tokom ove pauze dobro odmorimo i spremimo za derbi utakmicu protiv Sarajeva (srijeda, 19.00, op.a.). Pozivam navijače da dođu u što većem broju, da nas podrže jer nam to mnogo znači kako u ovom duelu, tako i u narednim derbijima koji nam slijede na Gradskom stadionu."
I Subić, koji je pred start ove sezone potpisao novi, dvogodišnji ugovor, klupski je rekorder. Tokom svog drugog mandata u Borcu postao je fudbaler sa najviše nastupa u crveno-plavom dresu u premijerligaškom društvu, a u ovom trenutku, ima ih 167.
"Veoma sam srećan zbog tog podatka, nije mala stvar biti rekorder u bilo kojem segmentu. Hvala, prije svega, vama koji vodite brigu o tome. Nedavno sam razgovarao i sa Srđanom Grahovcem kojeg ste takođe podsjetili na rijedak jubilej (150 utakmica, op.a.). Svakako su to značajne brojke za ovako veliki klub kao što je Borac i nadam se da će u narednom periodu biti još značajnih jubileja", zaključio je Subić razgovor za MONDO.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)