Nenad Krstičić doživio je dječački san, da postane "A" reprezentativac Srbije, nakon što je prije skoro tri godine pobijedio teško oboljenje krvi.
Nenad Krstičić bio je nosilac igre mlade reprezentacije Srbije i očekivalo se da će 12. i 16. oktobra, u dresu sa brojem "10", predvoditi "orliće" u baraž mečevima sa Engleskom za odlazak na EP narednog leta u Izraelu.
Ipak, dogodio se neočekivan obrt u karijeri mladog asa, ne zato što nije zaslužio, već zato što ga možda sada nije očekivao.
Krstičića je, umjesto selektora mladih Aleksandra Jankovića, na spisak uvrstio selektor seniora Siniša Mihajlović. I ostavio 22-godišnjeg vezistu Sampdorije bez riječi, kako sam kaže. Ovaj hrabri momak, kojem su ljekari na zimu 2010. godine rekli da mu je ostalo 48 sati života, doživio je ne samo da nastavi karijeru poslije oboljenja krvi, već i da bude pozvan na pripreme "A" reprezentacije Srbije.
POGLEDAJTE GALERIJU FOTOGRAFIJA SA OKUPLJANJA "ORLOVA" i "ORLIĆA".
U ponedjeljak, u Staroj Pazovi, mladi Beograđanin nije mogao da krije oduševljenje. Niti je želio...
"Poslije svega što mi se izdogađalo u životu, svakako sam presrećan. Ostvario mi se dječački san, da dođem ovdje i budem sa 'A' reprezentacijom", rekao je Krstičić, koji je među prvima stigao u Kuću fudbala.
Ne zbog toga što nije mogao da dočeka 12 časova, već zato što su se sat vremena ranije okupljale njegove dojučerašnje kolege iz mlade reprezentacije, kojima je želio da poželi sve najbolje pred put u Norič. U novom timu biće drugi debitant, uz Alena Stevanovića.
"Došao sam ranije da bih se, prije svega, pozdravio sa saigračima iz mlade reprezentacije, sa kojom sam živio do danas i da im poželim sreću. Nadam se da će proći Englesku i da ćemo onda svi zajedno otići na Evropsko prvenstvo", rekao je igrač sredine terena italijanske Sampdorije, koji je prošle sezone iskoristio pad slavnog kluba u Seriju B kako bi se nametnuo, a ove uspio da odigra svih osam utakmica u sezoni, do sada.
"Već sam se okrenuo 'A' timu i razmišljam o naredna dva protivnika. Ne o Engleskoj, nego o Belgiji i Makedoniji. To su ozbiljne reprezentacije i očekuju nas svakako teške utakmice, u kojima ipak očekujem dvije pobjede i šest bodova", optimista je Krstičić, koji je poput mnogih, rano napustio srpski fudbal.
On je ponikao u OFK Beogradu u kojem je tokom sezone 2007/08 sa svega 17 godina odigrao čak 24 utakmice, a kada je počeo narednu - otvorila mu se mogućnost da ode u Sampdoriju, koju nije želio da propusti. Prvo je zaigrao za mladi tim kluba iz Đenove, a onda doživio tešku bolest i izborio pobjedu života.
Sada, pred njim su - u poređenju sa činjenicom da je u krvi imao deset puta viši nivo bijelih krvnih zrnaca od dozvoljenog - "sitne" stvari poput mečeva sa Belgijom i Makedonijom.
"To jesu dvije veoma važne, ali ne i odlučujuće utakmice, jer će i poslije toga ostati još mnogo da se igra. Najvažnije je da pružimo sve od sebe, a ja vjerujem da će to biti dovoljno da se i radujemo na kraju", rekao je Krstičić i dodao:
"Zahvaljujem se selektoru na pozivu i daću sve od sebe da opravdam očekivanja. Prijaju mi njegove pohvale, kao i poziv naravno, i to uoči veoma bitnih utakmica. Daću sve od sebe na treninzima. Ne vjerujem da ću imati problema da se uklopim jer sam sa mnogim igračima iz 'A' tima već igrao u mladoj reprezentaciji".
Te zime 2010. godine, poslije operacije meniskusa, Krstičić je u Beogradu tokom odmora osjetio velike bolove u stomaku, zbog čega ga je klupski ljekar Sampdorije Amadeo Balardi pozvao da se hitno vrati u Đenovu. Kada je primljen u bolnicu, saznanja ljekara bila su zastrašujuća.
Prema Krstičićevim riječima, doktori su mu kasnije priznali da su ga samo iz etičkih razloga priključili na infuziju, ali da su poslije analiza krvi konstatovali da mu je ostalo još najviše 48 sati života. Kako je mlado tijelo, koje je u međuvremenu palo na svega 50 kilograma, "pobijedilo" zloslutnu dijagnozu - nije ni bitno, najvažnije je da je Nenad zdrav, prav i da ponovo sjajno igra fudbal.
Takođe, Krstičić je kasnije rekao da ne želi da griješi dušu, ali da za oboljenje krvi ima povoda da optuži ljekara koji mu je davao injekcije poslije operacije meniskusa, direktno u stomak. Otkrio je da je trebalo da dobije deset injekcija, a da je primio samo pet i da mu ljekar nijednom nije higijenski obezbijedio mjesto uboda, što ga je svaki put čudilo.
(N. Janković - MONDO, foto: Tanjug/Dragan Stanković)