Miran i povučen golman Stouka za MONDO priča o selekciji BiH, o klubu u kojem je, kaže, prezadovoljan, o društvenim mrežama, hobiju...
Bosna i Hercegovina nije dala mnogo golmana u reprezentaciju velike Jugoslavije, možda samo "mostarsku hobotnicu na golu Veleža Envera Marića ili nekadašnjeg čuvara mreže Partizana Fahrudina Omerovića...
Uglavnom su tu funkciju obavljali čuvari mreže iz Hrvatske i Srbije - od velikog Vladimira Beare, preko legendarnog Petra Borote ili Dragana Pantelića, pa Zorana Simovića, za kojeg legenda kaže da je "postigao gol rukom od svog gola", sve do Tomislava Ivkovića, posljednjeg golmana "plavih" na Mundijalu u Italiji 1990. godine.
"Vickasti" Bosanci i Hercegovci više su bili orjentisani za onu staru defanzivu (lopta može da prođe, čovjek nikako), kreiranje ili kvarenje igre, a nije oskudijevalo ni napadača u jugoslovenskim selekcijama...
I onda se u krvavom ratnom sukobu raspala zemlja i svako je otišao na svoju stranu...
Ako je suditi po tekućim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, najviše šansi da se nađu na toj smotri su "zmajevi", kako glasi nadimak selekcije BiH. Sa dvije pobjede u preostalim utakmicama u petak sa Lihtenštajnom u Zenici i četiri dana kasnije u Litvaniji, BiH će i definitivno potvrditi plasman bez obzira na ishode mečeva najbližeg pratioca Grčke...
Ruku na srce, većina navijača BiH je već poslije žrijeba kvalifikacija počela da sprema papuče, šortseve i sunčane naočare za čuvenu Kopakabanu... A kako stoje stvari i njihov preveliki optimizam ovog puta nije bio bez pokrića.
A jedan od najzaslužnijih za taj najvjerovatniji istorijski plasman male države na Balkanu je golman iz Trebinja, koji je zbog rata s četiri godine napustio Hercegovinu. Provodio je izbjegličke dane u Njemačkoj, Kanadi, SAD, a na kraju se skrasio u Engleskoj iako nije zaboravio svoje porijeklo, ni svoj Leotar u kojem su branili njegov deda i otac, a i on sam prvi put stao između stativa.
Riječ je o golmanu Stouka Asmiru Begoviću, koga je u "zmajeve" doveo "trener svih trenera" Miroslav Blažević i od tada je neprikosnoven na golu BiH.
Za razliku od većine današnjih fudbalera koji se trude istaći na bilo koji način, kako bi o njihovim "poduhvatima" brujali mediji, Begović je miran, prijatan, susretljiv i vrlo skroman mada za naš pojam igra u najboljoj fudbalskoj ligi svijeta - Premijeršipu.
"Reprezentacija je u dobroj poziciji ali prvo moramo da apsolviramo ove dvije utakmice i da zvanično 'ovjerimo' plasman u Brazil... Lihtenštajn nije ekipa koje treba da se plašimo, ali danas svi igraju fudbal i naše najmanje opuštanje može skupo da nas košta", rekao je Begović na početku razgovora za MONDO.
Drugoplasirana Grčka, koja ima isti broj bodova u Grupi G na papiru ima mnogo težeg rivala - selekciju Slovačke, koja gostuje u Atini.
"Slovaci su jako dobra ekipa što su pokazali protiv nas u Zenici i vrlo je moguće da naprave probleme Grcima i pomognu nam da osiguramo plasman. Ali, mi treba da gledamo sebe jer je sve u našim rukama".
Begović osim svog nacionalnog tima navija i da plasman u Brazil osiguraju i druge selekcije nastale raspadom bivše države. Srbija, nažalost, više nema nikakvih šansi, ali su plasman u baraž osigurali Hrvati, a blizu doigravanja je i Crna Gora.
"Što se tiče drugih nacija iz bivše SFRJ, Crna Gora i Hrvatska su takođe blizu plasmana. U baražu su podjednake šanse za odlazak na Mundijal. Bilo bi sjajno kad bi se i oni plasirali sa nama na Svjetsko prvenstvo".
Iako je u prethodnom prelaznom roku bio na meti mnogih velikih klubova, od Arsenala, Sitija, Junajteda i Čelsija, ipak je odlučio da ostane na stadionu "Britanija". Najbliži je bio Sitiju, ali je odlaskom Roberta Manćinija sa "Itihada" ta opcija propala, što je potvrdio pomoćnik italijanskog stručnjaka Dejvid Plat.
"Zadovoljan sam što sam ostao u Stouku, dobro mi je tamo, ali priznajem da mi je godio interes velikih klubova i dao mi podstrek da treniram još snažnije kako bih postao još bolji golman nego što sam u ovom trenutku. Ambiciozan jesam, ali i zadovoljan trenutnim klubom".
Nešto stariji ljubitelji fudbala obožavaju Stouk siti zbog njihovog klasičnog ostrvskog načina igranja fudbala - duga lopta, skok, lakat, koljeno, pas na krilo, for, centaršut, novi skok, novi lakat, novo koljeno, udarac glavom i gol. Tako je barem bilo pod vođstvom menadžera Tonija Pulisa i taj recept je bio dovoljan za opstanak.
Prošle sezone je golman selekcije BiH dobio četiri klupske nagrade - proglašen je za najboljeg igrača Stouka u izboru navijača, najboljeg igrača u anketi na klupskom sajtu, najboljeg igrača u izboru saigrača i najboljeg igrača u izboru svih trenera u klubu, koju je podijelio sa Rajanom Šokrosom.
Ali, Pulis je otišao, a na klupu stigao Velšanin Mark Hjuz.
"Hjuz je promijenio taktiku, više ne igramo klasično engleski već se naša igra približila kontinentu, ali to je tako. Svaki novi menadžer donese nešto svoje i traži od igrača da to primijene na terenu. Međutim, i dalje smo prava muška ekipa protiv koje se svaki rival u Engleskoj namuči", dodao je Begović što potvrđuje i podatak da je Stouk jedino od trenutnog lidera Arsenala izgubio sa dva gola razlike (3:1).
Protiv Mančester sitija Stouk je odigrao 0:0 i to je bila prilika da se vidi sa reprezenativnim saigračem Edinom Džekom, ali i srpskim fudbalerima u taboru "građana", Aleksandrom Kolarovim i Matijom Nastasićem. A sa Nemanjom Vidićem će se vidjeti 26. oktobra kada Stouk igra sa Junajtedom.
"Uglavnom ih viđam na utakmicama, kad igramo protiv oba Mančestera ili kad odlazimo na okupljama reprezentacija, pa smo na istom letu. Pozdravimo se uvijek, popričamo, ali za neka privatna druženja nemam, poput Džeke, tu mogućnost jer je Stouk daleko od Mančestera. Svi mi imamo svoje obaveze i svoj život. Ali, svi oni su jako dobri momci".
Begović je prošle godine Džeki "oteo" nagradu "Idol nacije" u BiH, ali centarfor Sitija se prema Asmirovim riječima, nije naljutio.
"Nije Džeko bio ljubomoran, nema toga između nas, svi žele naravno da dobiju neka priznanja, ali je nama svima najvažnije da reprezentacija dobro gura i da se zajedno nađemo na prvom velikom takmičenju".
Srbija je izgubila i matematičke šanse da se domogne Brazila, za što je po Begovićom mišljenju, zaslužna vrlo teška kvalifikaciona grupa.
"Nemam baš neki veliki komentar o reprezenaciji Srbije jer ne znam kakva atmosfera vlada na okupljanjima, ali evidentno je da su 'orlovi' imali jako tešku grupu sa Belgijom i Hrvatskom, snažan je i Vels, a Škoti su pobjedom u Zagrebu pokazali da mogu da se nose sa svima. Tim je drastično promijenjen i sigurno je to takođe uticalo, ali Srbija ima dobre igrače, dobrog selektora (Sinišu Mihajlovića) i siguran sam da će u budućnosti pokazati svoj kvalitet. Već u narednim kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Francuskoj".
Begović je dodao da je preduslov za dobre igre reprezentacije atmosfera, koja je u taboru "zmajeva" odlična iako je priznao da je u početku selektorskog mandata Safeta Sušića imao male nesuglasice sa popularnim Papetom koje su ekspresno riješene.
"Svaki trener je drugačiji po karakteru, stilu, svaki traži nešto drugo... Selektor Sušić je miran, pametan, dobar, nema nervoze...O fudbalskom znanju Papeta nema šta da se kaže, bio je majstor i ostao majstor".
I kad završi okupljanje u nacionalnom dresu i klupske obaveze, kao i većina običnih ljudi žuri kući svojoj porodici. Oženjen je Engleskinjom Nikol, koja je nedavno dobila državljanstvo BiH i imaju ćerku Tejlor.
"Najbitnije mi je da što više vremena provedem sa porodicom. Oženjen sam i imam ćerkicu i trudim se da budem sa njima kad nemam obaveza u klubu ili reprezentaciji. Osim toga, volim da igram golf i to mi je jedini hobi uz druženja sa prijateljima poput Džejsona Pirsa iz Lids junajteda".
Uz smijeh je Begović dodao da kafane "zaobilazi u širokom luku" i samim tim nikad se ne desi da "zalomi" uz neku živu muziku...
"Ma ne, kafana meni uopšte nije opcija... Ali, volim muziku i našu i na engleskom jeziku... Ako baš insistirate volim da slušam Severinu, a imam u automobilu i CD Enesa Begovića".
Kao i većina fudbalera aktivan je na Twitteru, ali nije previše oduševljen ostalim društvenim mrežama poput Facebook-a, Google+, Instagrama...
"Od svih društvenih mreža jedino mi se sviđa Twitter zbog interakcije sa navijačima, prijateljima i zato što ne postoji mogućnost cenzure...", kaže Asmir Begović.
(Nebojša Šatara/MONDO, foto: AP Photo/Lefteris Pitarakis/Amer Emrić)