DERBI: "Krvnici" koje smo voljeli (PARTIZAN)

U fudbalsku istoriju i vječnost ulazi se rezultatima i golovima, dok je put do srca navijača često vezan za neke kvalitete koji ne spadaju u domen fudbalskog majstorstva.

Borbenost, hrabrost, odanost su kvaliteti koje navijači posebno cijene, pa nije rijedak slučaj da su kroz istoriju fudbala neki igrači vrlo skromnog znanja bili idoli navijača.

Tako je i sa Zvezdom i Partizanom, i sa njihovim navijačima.

Ovo je priča o nekim od mnogih beskompromisnih boraca za "časni grb" kluba, koje smo voljeli.

BAJRO ŽUPIĆ



"We love you Bajro we do, we love you Bajro we do, oh Bajro we love you" ili "Bajro is the animal, animal, animal, Bajro is the animal, go go Bajro".

Ove duhovite pjesmice odjekivale su Partizanovim Jugom sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka kada je crno-bijeli dres nosio i za njega ginuo Novopazarac Bajro Župić, beskompromisni borac, koji se, svakako, nije mogao podičiti tehnikom, ali je borbenošću sve nadomješćivao.

Za one mlađe koji nikada nisu gledali Bajru "The Animala" Župića na terenu mogli bi da ga uporedimo sa Milanovom legendom Đenarom Gatuzom. Baš kao što je Gatuzo jednom prilikom na treningu rekao: "Kad gledam sve ove majstore, pitam se čime se ja, ustvari, bavim", tako je i Bajro igrao sa majstorima "bubamare", ali je uvijek imao zagarantovano mjesto u timu, jer takvo srce, takvu borbenost, ponekad i oštrinu niko nije imao u njegovoj generaciji. Ginuo je za svaku loptu, ali to što je odavao utisak grubijana, ne znači i da je "krljao" protivničke igrače. Jeste ih "mljeo", ali nikoga nije teže povrijedio.

Mnogo je priča u vezi sa Bajrom.

Evo jedne:

Došao je u Beograd polovinom 80-ih godina prošlog vijeka iz Novog Pazara. Do glavnog grada Srbije je došao autobusom, a od autobuske stanice do stadiona Partizana tramvajem. Kada je potpisao ugovor, presrela ga je grupa navijača u bašti restorana i poslala na "presvlačenje", jer je bio u raskopčanoj košulji sa cvjetićima i u prašnjavim, "kabriolet" cipelama aka šimikama sa bijelim čarapama. Majkl Džekson style!

Kada je Bajro prošao kroz ruke "modne policije", prodavačica ga je pitala da li da baci te stare cipele. On joj je odgovorio: "Spakujte ih u kutiju, poslaću ih rođacima u Pazar".

Bajro Župić je odigrao 266 utakmica za Partizan i nije dao nijedan gol u zvaničnim, takmičarskim utakmicama. Svih 10 golova koje je postigao u crno-bijelom dresu dao je u prijateljskim utakmicama.

Nezaboravna je utakmica Patizan - Čelik "iz 80 i neke" kada se, tadašnjim prema pravilima, poslije neriješenog rezultata u prvenstvenom duelu pobjednik odlučivao penalima. Utakmica je bila završena rezultatom 1:1, a onda je krenula maratonska penal serija. Šuteri nikad precizniji! Kod rezultata 11:10 za Čelik (ili 12:11, teško je prisjetiti se svega), penal za Partizan puca Bajro Župić (morao je i on da dođe na red!). Sa Juga se orlilo: "Bajro, Bajro"... Bajro se zaletio, paaa, gotovo sa pola terena, šutirao i lopta leti 10 metara iznad gola, ali niko od navijača Partizana mu nije zamjerio. Štaviše! Bacio je Jug u trans, jer se i dalje orilo: "Bajro, Bajro".

JUSUF HATUNIĆ



Ako se za nekog igrača mogla upotrijebiti kovanica: "Lopta može da prođe - igrač ne", onda je to, svakako, Jusuf "Musa" Hatunić.

Igrao je u Partizanu u dva navrata, najprije od 1976. do 1979. godine, potom je otišao u Galatasaraj, ali se brzo vratio i ponovo je obukao dres Partizana, kojeg je nosio do 1981. godine.

Hatunić je rođen 1950. godine u Dobošnici, u Bosni. Sa 19 godina je postao prvotimac tuzlanske Slobode, a bio je fizički korpulentan, pa i dominantan u odnosu na druge igrače tadašnje Prve jugoslovenske lige. Zanimljivo, sudbina mu je bila predodredila Partizan. Naime, oktobra 1974. godine, u meču protiv Partizana, Hatunić je startovao na igrača crno-bijelih Zorana Racića i polomio mu nogu. Racić se više nikada nije vratio fudbalu.

Dvije godine kasnije, Hatunić je potpisao za Partizan, čiji je trener tada bio fudbalski maestro Ante "Biće" Mladinić. Navijači Partizana su ga prihvatili uprkos nemiloj sceni od dvije godine ranije i dali su mu nadimak "Musa". Bio je stub odbrane Partizana, koja je u šampionskoj sezoni 1977/78. primila samo 19 golova. Igrao je za Partizan pet godina i osvojio jednu šamoionsku titulu. Preminuo je u svojoj 41. godini.

ALBERT NAĐ



Mnogo je igrača - umjetnika, velemajstora, majstora, ali i "podizvođača", pisalo istoriju FK Patizan. Bez takozvanih "fizikalaca", "mušica", "trlača", ne bi mogli da se iskažu.

Albert Nađ nije bio umjetnik sa loptom. Ali, jeste bio radnik, radilica, osica. Nerijetko i britak.

Rođeni Zemunac (a znate kakvi su Zemunci :))) igrao je u Partizanu, najprije od 1992. do 1996. godine, a potom od 2002. do 2007. godine. Ušao je u prvi tim Partizana kada je trener bio legendarni Ivica Osim. Za Partizan je odigrao 406 utakmica i postigao ukupno 33 gola (od toga 13 u prvenstvu).

Navijači Partizana su ga voljeli dok je bio igrač, jer je davao sve od sebe na terenu, zato što je bio (a i dalje je) veliki Grobar, ali i zato što nikada nije volio Crvenu zvezdu, najvećeg rivala. Kada je u 103. vječitom derbiju 1996. godine postigao gol, poslije prave egzibije Dragana Ćirića, koji je izlomio nekoliko igrača rivala, Nađ je, potrčao prema saigračima, potom je promijenio pravac, okrenuo se ka sjevernoj tribini i pokazao srednji prst. Navijači Zvezde mu to nikada nisu oprostili, a Nađ je još više pridobio ljubav Grobara.

Za Nađa je vezana i neprijatna epizoda iz jednog od derbija (124.) kada je poslije njegovog klizećeg starta tadašnji igrač Crvene zvezde Dušan Basta pao i pri padu polomio ruku. Naravno da Nađ to nije želio, ali dogodio se nesretni splet okolnosti.

"Svi koji su htjeli da vide, mogli su, makar na osnovu fotografije ili snimaka,da zaključe da je bio duel za loptu, da je Basti ruka ostala iza tijela, a klizeći start je bio klasičan, na loptu. Nema razloga da se bilo kome pravdam, bio je to splet nesrećnih okolnosti. Pričao sam sa Bastom nekoliko puta poslije toga, zna i on da nije bilo namjerno, da se takve stvari, nažalost, dešavaju. A desile su i meni, u prvom nastupu za Partizan protiv Zvezde u 'TV Ligi šampiona', kada sam tešku povredu i to namjerno, 'zaradio' već u prvom minutu utakmice", rekao je tada Albert Nađ.

(P. Vujić - MONDO, foto: MN Press / Foto: FK Partizan/arhiva i crno-belanostalgija.com)