Na sjeveru Afrike Srbiju i dalje znaju kao Jugoslaviju, ali ih asocira i na srpskog najboljeg tenisera.
Kada poslije tri i po sata leta Milano - Marakeš i četiri sata vožnje lokalnim autobusom Marakeš - Agadir oko ponoći konačno stignete u hotel, mislite da ćete se samo srušiti u krevet?Varate se!
Agadir je ovog decembra domaćin FIFA Svjetskog prvenstva za klubove, a grad na obali Atlanskog okeana je mjesto za žurke navijača egipatskog Al Ahlija, urugvajskog Montereja, kineskog Gvangžua, Radža Kazablanke i Bajern Minhena.
Na turniru je i Atletiko Mineiro, ali su Brazilci stacionirani u Marakešu, dok je novozelandski Oukland ispao već na startu od domaćina iz Kazablanke koji je na iznenađenje mnogih pobijedio i Monterej pa će igrati u polufinalu sa Atletiko Mineirom.
Drugi par čine evropski šampion iz Minhena i prvak Azije Gvangžu koji sa klupe predvodi Marćelo Lipi, a koji je rastužio brojne navijače koji su iz Kaira došli da bodre svoj Ahli. Umjesto željene pobjede doživjeli su bolan poraz 0:2, uz povredu svog miljenika Abutrike, žive legende kluba koja se ovim turnirom oprašta od igračke karijere.
Upravo to što je 36-godišnji napadač morao da bude zamijenjen već na poluvremenu, pri rezultatu 0-0, najviše je pogodilo Egipćane.
Nisu, međutim, dugo tugovali...
Agadir je grad koji to jednostavno i ne dozvoljava. Atraktivna turistička destinacija, koja po malo čemu podsjeća na tradicionalni Maroko, prepuna je restorana, barova i noćnih klubova koji rade do ranih jutarnjih sati. Muzika odzvanja na sve strane, a posebno sa trga na početku dugačke plaže, gdje je napravljena velika bina kao centar Fan zone.
Tu su koncerti preko cijelog dana i dobar dio noći, a navijači sa svih strana svijeta pomiješani "đuskaju" u masi.
Logično, najbrojniji su zeleno-bijeli iz Kazablanke, pa crveni iz Kaira, mada ne manjka ni Meksikanaca.
Otkud Srbin među svima njima, lokalcima uopšte nije jasno, ali to ih ne spriječava da nam sa osmijehom i visoko podignutom pesnicom, poslije par sekundi zamišljene face, poruče "Novak Đoković" ili "Tito".
Posebno interesantno bilo je gledati navijanje tokom utakmice Al Ahli - Gvangžu.
Pošto su igrali prije meča Radža - Monterej, ove godine otvoreni stadion od 45.000 gledalaca bio je prilično popunjen, a u jednom trenutku navijalo se za tri kluba - Ahli, Gvangžu i Radžu. Na "čekanju" su bile jedino pristalice Montereja koje su bile smještene odmah ispod Ahlijevih navijača, pa su procijenili da im je bolje da sačekaju da Egipćani završe svoj šou.
BOG, NACIJA, KRALJ
Agadir je grad koji je potpuno razrušen u zemljotresu 1960. godine. Obnovom koja je počela godinu dana kasnije, od tradicionalnog marokanskog grada pretvoren je u moderno ljetovalište na obali Atlanskog okeana, sa brojnim hotelima i noćnim klubovima.
Glavnu atrakciju predstavlja natpis "Bog, nacija, kralj" na brdu iznad plaže, na kojem se nalazi stara tvrdjava. Taj natpis je preko noci prelijepo osvjetljen.
A bio je šou. Nisu prestajali da pjevaju svih 90 minuta, razvili su ogromnu koreografiju i iritirali organizatora paljenjem baklji.
Poraz su pokušali da im ublaže domaći navijači, kada je cijeli stadion zagrmio: "Ahli, Ahli". Primjetno je, inače, da Marokanci izuzetno cijene Egipćane.
To se vidjelo i u restoranu kraj plaže, kada se po ulasku navijača iz Kaira sa zvučnika ubrzo začula egipatska muzika.
Da li će i tradicionalno "hladni" Nijemci biti isto prihvaćeni, vidjećemo. Navijači Bajerna tek su počeli da stižu u Agadir, pošto njihov klub igra u utorak.
(Jovan Terzić, MONDO, foto: J. Terzić, MONDO)