Janković za MONDO: Ni direktor, ni zvezdaš

Aleksandar Janković bio je najtraženiji sagovornik u Srbiji u periodu između prve strijele odapete iz svlačionice ka kancelariji sportskog direktora, pa sve do dana u kojoj je taj rafal starije garde fudbalera Crvene zvezde probio štit Zorana Stojadinovića.

MONDOV poziv za intervju u kojem je trebalo da potvrdi ili demantuje mnoge neprijatne stvari o kojima su pričali Miloš Ninković, Nikola Mijailović, Nenad Milijaš, Luka Milivojević i drugi, a koje su se ticale i njegovog odnosa sa Stojadinovićem i "namještanja" otkaza, prihvatio je tek kada je najuže rukovodstvo kluba odlučilo da smijeni direktora.

Zašto tek tada?

"Zato što imam poštovanje prema instituciji funkcije, pa tako sebi nisam dao za pravo da kritikujem sportskog direktora Crvene zvezde, ma kako se on zvao. Sada, on to više nije i imam obavezu prema sebi, ljudima koji vole Zvezdu i igračima koji su optuženi da su instruirani od nekog trećeg da kažem šta se događalo, jer je Zoran Stojadinović vodio previše ratova za kratko vrijeme i oni su previše koštali klub", počeo je Janković priču za MONDO.

"Biti gospodin u društvu ljudi kao što je Zoran Stojadinović znači biti slab jer sve ono što prećutiš zarad nekog višeg interesa, on i njemu slični dožive kao tvoju slabost. Oni gaze. Menadžerski način razmišljanja znači 'ili si moj ili si protiv mene'. Ako nisi moj možeš da se zoveš Đorđe Despotović, Aca Kovačević, Vukan Savićević, Stefan Mihajlović ili sutra Luka Jović... Nisi moj! Kad je taj način razmišljanja ušao u ekipu igrači su počeli da se tako i mjere, ko je čiji menadžer i ko koga gura. Toga nikad nije bilo u Crvenoj zvezdi".

"Nije se snašao ni kao direktor, ni kao zvezdaš, jer je i jedno i drugo bio po prvi put u životu. Imam obavezu da kažem to, ne i interes, jer sam van kluba i biću van. A, reakcija odlazećeg direktora, makar ona bila i ironična, koji kaže: 'Mirno spavam, jer Zvezda ostaje u rukama našeg potpredsjednika Slaviše Kokeze', samo je dokaz da je iz kluba izašao kako je i ušao, kao menadžer i da ni poslije godinu dana nije shvatio da Crvena zvezda nije pripadala njemu i da on nije taj koji Zvezdu nekome može da ostavi".

Stojadinović je u gostovanjima na raznim televizijama "smjenjivao" Jankovića i prije nego što je, kroz sastav Radne grupe, ušao u Ljutice Bogdana 1a, ali ga je definitivno smijenio tek na pola proljećne trke, poslije poraza od Radničkog u Nišu. Ta utakmica nije trebalo da bude odigrana zbog snijega, tačnije kratko je bila na snazi odluka da ona bude odložena, ali se dogodio preokret.

"Pretpostavljam da zbog nečega bitnog nije mogla da se odloži, ali to je jedna priča koju ćemo možda jednog dana, pričati... Možda. Kada prođe mnogo vremena", izbjegao je Janković razgovor na tu temu, međutim ne želi da krije da je i prije puta u Niš znao da je Sa Pinto novi trener Crvene zvezde.



"Igrom slučaja, zato što je Rikardo Sa Pinto 2005. godine bio igrač Standarda iz Liježa dok sam ja bio pomoćni trener Lokerena, znao sam čim se dogovio sa Stojadinovićem u Španiji. A, to je bilo prije naše utakmice u Nišu..."

Zbog čega to niste odmah rekli?

"Zato što sam smatrao da to tada nije bilo u interesu kluba, već da to pitanje treba riješiti u toku pauze u prvenstvu koja je dolazila upravo poslije utakmice u Nišu".

"Kada se menadžerski način razmišljanja raširio u timu i klubu, to je uticalo na naše veze 'napolju' i nije imao ko da nam pomogne da se neki transfer realizuje, pa tako on kao sportski direktor Zvezde nije uspio da proda nijednog igrača. Zvezda je prije dvije godine prodala Lekića za 2,6 miliona evra, igrača koji je dao 12 golova u sezoni, a Mudrinski je dao 11 za pola sezone, Mrđa deset! Zvezda je Lekića prodala zato što dečko svojim igrama to zaslužio, ali i zato što se 'tamo negdje' pojavio čovjek koji je imao snagu da to izgura. Front Stojadinović - kolege, Zvezdu je koštao konkretnijih kontakata i sa klubovima iz Evrope i Svijeta, i sa ljudima koji bi, svojim eventualnim angažovanjem, pomogli klubu da realizuje neki transfer".

"Rekao sam mu tada da ne vodi te vrste ratova, jer u njima ne postoje pobjednici, već samo oni koji poginu prvi i koji poginu drugi. Rekao sam mu da sam ja po hijerarhiji 100 odsto taj koji će prvi poginuti, jer je trenerov odlazak uvijek prvi korak, najlakša odluka. Isto tako sam mu rekao da je sljedeći, takođe 100 odsto, upravo on, i to ne zato što ga ja rušim, već zato što pada sam".

Vaša priča traje mnogo duže od Stojadinovićevog dolaska u Zvezdu?

"Moje iskustvo s njim datira iz 2005. i mog boravka u Donjecku gdje sam sa Slavoljubom Muslinom ostao ekspresno bez posla, nakon što smo ušli u sukob s menadžerima, od kojih je jedan bio on. Bilo je više igrača koje je zastupala njegova agencija, u jednom momentu je jedan od njih završio na klupi i to je predstavljeno kao dramatičan događaj, koji je kasnije prerastao u nepopularnu inicijativu da se mi hitno odstranimo. Sve je završeno u jako kratkom roku, za dvije nedjelje smo bili spakovani iako smo imali dobar rezultat", ispričao je Janković.

On kaže da je baš zbog toga, još u noći ulaska Radne grupe na stadion, zatražio sastanak sa ključnim ljudima cijelog projekta i da im je eksplicitno rekao da između Stojadinovića i njega nema saradnje.



"Još tada sam mu u lice rekao nešto što on sada sluša sa raznih strana, a stvari nisu bile prijatne. I namjerno sam htio, u skladu sa Zvezdinom kulturom, da se to desi u kancelariji predsjednika, pred svim ključnim ljudima kluba i da to ostane u četiri zida, što se i dogodilo. Smatrao sam da se klub štiti na takav način bez obzira na to ko je na kojoj funkciji. Nažalost, i to i neke stvari na koje sam ukazivao prije godinu dana uoči utakmice sa Vojvodinom, ispostavile su se kao tačne. Ne zato što sam vizionar, već zato što sam mogao da prepoznam šta se sprema, sve se to već u klubu dešavalo".

"Odustajanje od koncepta dovođenja mladih igrača i djece iz zvezdine Omladinske škole i dovođenje igrača iz Južne Amerike nije bila ideja sa kojom sam želio da se složim. Novca za vrhunske strance nije bilo, komisije za njihova dovođenja su uvijek bile visoke i taj koncept se u prethodnom periodu pokazao kao skup i štetan po klub".

Mnogi su tada vaš povišen ton shvatili kao lično nezadovoljstvo Stojadinovićem i time što je on menadžer...

"Ulazak čovjeka koji je menadžer na funkciju sportskog direktora ne mora a priori da bude dramatična stvar, ali je činjenica i da se to nigdje u svijetu ne radi i da se to kod nas nikada nije dogodilo. Nisam tada ustao protiv Zorana Stojadinovića, već protiv menadžerskog načina razmišljanja koji je on uveo. Od prvog dana postojale su podjele, uvedeno je dijeljenje na moje i tvoje, na naše i njihove i to se širilo iz dana u dan preko igrača i Uprave, pa čak do medija..."

Sudeći prema izjavama igrača ispostavilo se da je Stojadinovićev dolazak u Antaliju sve "razbucao". On je to oštro demantovao...

"To je sve tačno!", povisio je ton Janković.

"Direktor gleda ekipu kao tim i razmišlja kako da ga unaprijedi, a menadžer kao skup 11 igrača i gleda koga da izbaci da bi mogao nekoga 'svog' da ubaci. Za direktora, klub se vrti oko prvenstva, a za menadžera oko prelaznog roka. Sve frke nastajale su neposredno pred ili u toku prelaznog roka. Cijeli fokus je bio na prelaznom roku. Prvenstvene utakmice su služile samo kao povod da se prst uperi u nekog igrača i kaže: 'Ovaj nije dovoljno dobar', da bi se na to mjesto doveo neko drugi".

"Bez ijednog odgledanog treninga počeo je da se upliće u međuljudske odnose i život grupe, u sistem treninga, u toku priprema već je ulazio u priču sa igračima, odvojeno, ko je dobar, ko nije dobar, ko treba da igra, a ko ne - sve bez konsultacija sa mnom i mog prisustva. Ne postoji čovjek koji će to demantovati. Njegov način funkcionisanja danas je potpuno isti kao i prije godinu dana. Razlika je jedino u tome što je klub tada njemu vjerovao, a sada više ne".

Da li je tačno da su postojale i ceduljice na kojima su igrači trebalo da napišu ko će igrati, a onda druge na kojima je trebalo da se upiše ko koliko novca treba da dobije?

"Da...", klimnuo je glavom i nastavio:

"Prvo je bilo oko toga ko treba da igra, a potom je plasirao priču, jer se i tada dugovao novac, da će on lično obezbijediti 150 hiljada evra pa je dao zadatak da stariji igrači odluče ko će koliko dobiti, da oni rješavaju koliko koji igrač novca zaslužuje... To nisu dobre stvari za grupu, ekipu, igrače, odnose... Gube se granice i mi ćemo kao posljedicu toga danas kritikovati ove igrače koji su njega javno optužili i reći da nije njihovo da se time bave, iako su svi istu osobu prepoznali kao spletkaroša, intriganta, licemjera. Nije njihovo, naravno, ali u ovim vanrednim okolnostima u kojima oni žive, prinuđeni su da se bave mnogim stvarima koje nisu njihove, daleko od očiju javnosti".

Kojim stvarima?

"Ta oštra linija šta se smije, a šta ne smije, ne postoji ni kad igrač igraču plaća kiriju, kad igrač igraču plaća hranu, kad ga dovozi na trening, kad mu kupuje gorivo, kad igrač članovima medicinskog bloka plaća infostan i struju... Ni to nije igračevo, ali nemaština je izbrisala mnoge linije i postoje ljudi koji su to pokušali da zloupotrijebe. Za očekivati je bilo da u jednom trenutku stvar pukne", ističe Janković.

Ali, kako je onda moguće da je od 13, 14 igrača "anketiranih" u Antaliji, većina ipak napisala "Garido", a ne "Milivojević" ili "Mijailović"? Da li ih je bio strah?

"Ne, nije bio strah. Danas da ih pitaš, ne bi bio Garido ni na jednoj, zato što ni Stojadinovića više nema u klubu. Dijeljenje ceduljica ima smisla jedino ukoliko to čini onaj koji sastavlja tim, kao neka vrsta preispitivanja. To se jedino u tom obliku i praktikuje. U slučaju kada visoki klupski zvaničnici to rade mimo znanja trenera, a sa jasnom sugestijom u pogledu sastava, reakcija velike većine igrača će uvijek biti priklanjanje jačem. Vjerovatno većina njih sad priča da Garido nije imao pojma, a ni to nije istina".

"Suština je da igrače ne treba izlagati takvim situacijama iz kojih oni jasno vide da u klubu iznad njihovih glava vlada nepovjerenje i nesloga. Njihovo je da igraju".

"Stojadinović je bio u stanju da, ako se pronađe novi, a on nije njegov igrač - to i obori. U stanju je da, ako se pronađe novi, a on nije njegov - pošalje svog saradnika na njegova vrata i traži potpis za agenciju kao ultimatum. Stojadinović je to radio uz asistenciju prijatelja menadžera jer je on svoju menadžersku licencu 'zamrznuo'", ispričao je Janković i onda poručio da je Stojadinović već "pustio korijene" u mlađim kategorijama Zvezde.

"Oni su, po već viđenom receptu, 'zatvorili' veliki broj momaka iz Omladinske škole i njih ne interesuje da li je neki mali dobar za Zvezdu i da li bi možda Vukan Savićević bio bolji danas da je dobio priliku da stasava uz jednog Miloša Ninkovića. Interesuje ih da li je potpisao pristupnicu za njihovu agenciju, jer mu ta podobnost otvara vrata prvog tima. Kukaćemo na odlaske Djuričića, Ćosića, Jankovića, Simića... Upirati prstom u neke bivše i juriti vještice po prethodnim Upravama, a onda raditi identičnu stvar sa djecom koja sada kucaju na vrata prvog tima".

Da li je bumerang, poslije vašeg odlaska, pogodio one koji nisu napisali "Garido"?

"Vjerovatno, zato što je Stojadinović insistirao na podijeli igrača na 'moje' i 'njegove'. Da li se kasnije neko nekome svetio preko njih? Moguće... U periodu poslije mog odlaska, lansirana je tona laži i gluposti, od toga kako su ti igrači kod mene povlašćeni zato što ja tobože učestvujem u njihovim transferima, kako su njihovi ugovori štetni po klub, kako je Pinto zatekao nespremnu ekipu, haotičnu, u rasulu... Ta potreba za podjelama je zahvatila i pojedine medije, čak i neke portale bliske klubu, koji se nisu ustručavali da lansiraju notorne laži na štetu samog kluba, samo da bi se potvrdila ispravnost direktorovih odluka... Ponovo 'Za' i " 'Protiv' situacija i bespotrebno polarizovanje Zvezdaša. Previše se manipulisalo i igračima u prethodnih godinu dana i oni su odlutali od svog osnovnog zadatka".

Janković je tada, sam, napravio digresiju koja je veoma aktuelna u ovom trenutku...

"Pogledajte atmosferu među rukometašicama! Zamislite kada bi njima, dok pjevaju onu pjesmu pred izlazak na teren, došao neki menadžer i podijelio ceduljice!? Gađale bi ga flašom u glavu!"

Kako objašnjavate to da je za manje od godinu dana desetorica igrača podnijelo zahtjeve za raskid ugovora?

"Ne želim nikoga da pravdam, ali većina njih koji su podnijeli zahtjeve za raskid ugovora odlučili su se na to kada nisu doživjeli ni trunku poštovanja od strane kluba, a Stojadinović je bio spona između svlačionice i Uprave. Događalo se da malom Mihajloviću neće da pruži ruku kad mu se ovaj javi ili da Karaklajiću ne dozvoli da se pozdravi s ekipom u svlačionici, jer je odmah poslije mog odlaska taj mali prekomandovan u omladinski tim. To su stvari koje ne moraju da se dogode, odnosno neko može da se skloni i bez toga. Svaki fudbaler zaslužuje istu dozu poštovanja od strane bilo koga iz kluba. Igrač je čovjek i igraču treba pažnja. Ako im već duguješ 90 odsto ugovora na godišnjem nivou, a tražiš od njih da stalno budu u maksimalnom režimu rada, onda moraš da pričaš s njima i da se baviš njihovim ličnim problemima", primijetio je bivši trener Crvene zvezde Aleksandar Janković, najveći oponent kojeg je Stojadinović imao na adresi Ljutice Bogdana 1a, sve do razmimoilaženja sa Slavišom Kokezom.

Da li klub može nešto da nauči iz ove situacije sa sportskim direktorom?

"Biće tragično za Zvezdu ako kao klub ne bude shvatio da nikada više ne smije da mu se desi neki drugi Stojadinović. On nije važan. Njemu je trebala ova funkcija da da novi zamah svojoj skoro ugašenoj menadžerskoj karijeri, da dobije nove igrače uglavnom mlađe, i da obnovi kontakte u fudbalskom svijetu. Interes kluba čiji je sportski direktor bio nije ga interesovao", rekao je Janković i pojačao:

"Dakle, Zvezda ne bi sebi više nikada smjela da dozvoli da sudbinu sportskog sektora stavi u ruke nekoga ko živi od prodaje sportista. U društvu i državnim organima takve stvari zabranjene i nazivaju se sukobom interesa".

Janković tvrdi i da je Stojadinović u klub ušao i kao navijač Partizana.

"Pored toga, Zvezda sebi više nikada ne smije da dozvoli da na jednoj od najodgovornijih funkcija u bude osoba koja nije zvezdaš. Da se razumijemo, isto mislim i na Partizan. U fudbalskoj organizaciji ili reprezentaciji, bez obzira da li ste izvorno zvezdaš ili partizanovac, morate da vodite interes o srpskom fudbalu. U Zvezdi vodite računa samo o zvezdinom interesu ili u Partizanu o njihovom. To možete samo ako volite i navijate za taj klub. Stojadinović nikada nije bio zvezdaš i on je bio sistemska greška. Tu grešku Zvezda je skupo platila a pitanje je koliko ćemo dugo da trpimo posljedice njegovog rada. I posljednja stvar je da veliki klubovi kao što je Zvezda treba da imaju sopstvenu sportsku i poslovnu strategiju a da bira osobe koji će da obave najbolje posao u okviru te strategije. Ne može bilo koji pojedinac, bilo da je sportski direktor ili generalni sekretar da se ponaša kao da život počinje od njega i da sprovodi svoju politiku. Ako Zvezda ne bude razumjela da ne smije da joj se desi novi Stojadinović tada joj nema spasa".

(Nikola Janković - MONDO, foto: MN Press)