Trener Arsenala u subotu će po 1000. put voditi londonsku ekipu sa klupe i to u velikom derbiju protiv Čelsija. Počeo je davne 1996. godine.
Kada je imenovan za trenera Arsenala, Francuz Arsen Venger imao je 46 godina. Sada ima 64 godine. I dalje je trener Arsenala. U subotu će po 1000. put u svojstvu trenera "tobdžija" voditi ekipu sa klupe u velikom londonskom derbiju protiv Čelsija.
Venger je debitovao protiv Blekburna u oktobru 1996. godine. Arsenal je tada pobijedio 2:0, a jedna od prvih odluka Vengera bila je da zabrani igračima čokoladu!
U autobusu, na putu za London, Venger se zadovoljno smjestio u prvi dio autobusa, a igrači su, uobičajeno, sjedili pozadi. Među njima i legendarni Toni Adams i Jan Rajt.
"Hoćemo nazad naše čokoladice", pjevali su tada Rajt i društvo, što je bio znak male pobune protiv novog trenera.
Venger im nije popustio. Nikada više igrači, po završetku utakmica, na putovanjima, nisu smjeli da jedu čokoladice (obožavali su "Mars"). Niti da piju koka-kolu.
Bio je kraj "slatkim orgijama", kako ih je Venger nazivao i to napisao na papiru koji je zakačio u svlačionici Arsenala.
Od vremena "Arsen ko!?", kako je glasio naslov u jednim engleskim novinama kada je imenovan za trenera Arsenala do danas, mnogo toga se promijenilo u londonskom klubu. Na kraju krajeva, ni Arsenal više ne igra na čuvenom Hajberiju.
"Kad pomislim na ovaj jubilej, na tu 1000. utakmicu, prvo što mi padne na pamet je - kad su proletjele sve te utakmice, sve te godine? Čini mi se kao da sam počeo juče, ne mogu da vjerujem da je prošlo toliko", kaže Venger za sajt Arsenala i objašnjava taj osećaj:
"Zašto tako mislim? Pa, zato što uvijek gledam naprijed, na narednu utakmicu. To je kao droga na koju smo navučeni, ta naredna utakmica, nada koju gajite, želja da pobijedite u narednoj utakmici, pa u onoj koja dolazi poslije nje, pa u svakoj sljedećoj...".
Kada se osvrne na početke i na dolazak u Arsenal, Francuz kaže da je učio iz svake utakmice.
"Uvijek treba ići stepenik po stepenik. Uvijek sam više nauočio iz utakmica koje sam izgubio, nego iz onih koje sam pobijedio. Svakako zato što mnogo dublje analizirate te poraze, postavljate sebi pitanja, 'secirate' igrače... Kako su izazovi veći, vi se dodatno preispitujete i onda shvatate lične i limite i limite sopstvenih igrača. Svakako da se najviše uči iz onih velikih utakmica kada je pritisak najveći", kaže Venger.
Iako je 999 puta do sada vodio Arsenal sa klupe i samim tim teško je prisjetiti se svih mečeva, Venger je dozvolio sebi da izdvoji dvije:
"Možda ona protiv Barselone u finalu Lige šampiona 2011. godine, možda osvajanje prve titule i ona važna utakmica protiv Evertona. Nadam se da će sljedeća utakmica biti moja omiljena, moj favorit".
Kada se ser Aleks Ferguson povukao iz trenerskog posla prošlog ljeta, ostao je Venger kao najdugotrajniji. On je duže u trenerskom poslu u Premijer ligi od svih ostalih 19 trenera zajedno!
Arsenal je u posljednjih 16 godina stalno igrao Ligu šampiona, a 14 puta je odlazio dalje, dakle prelazio je grupnu fazu.
Prokletstvo Vengera je u tome što nije osvojio ništa u posljednjih 10 godina. Ta suša u osvajanju trofeja dospjela je čak i u viceve u Engleskoj, na raznim društvenim mrežama, a Portugalac Žoze Murinjo ima svoj nadimak za Vengera: "Specijalista za propast".
Ali, kada pogledate u prošlost, na Vengerove početke u Arsenalu, lako je uočiti da on jeste unio novine u igru, da je Arsenal počeo da igra ofanzivnije, dopadljivije... Takva igra donijela mu je i prve trofeje, prvu titulu prvaka Engleske.
"U to vrijeme je bilo nezamislivo da stranac osvoji Premijer ligu. Postojala je neka vrsta predrasude prema inostranim trenerima. Tada su govorili da stranac, jednostavno, ne može da bude prvak Engleske, da nema tog 'štofa'", prisjeća se Venger.
Džon Harston, igrač Arsenala koji je bio dio ekipe na Vengerovom debiju protiv Blekburna 1996. godine, imao je svoju impresiju o Francuzu.
"Iskreno, on nam je više ličio na ljekara, nego na fudbalskog trenera. Ali, bio je pravi džentlmen. Vjerovali ili ne, nikada ga nisam čuo da psuje. Nijednom! Ponekad bi se iznervirao, pocrvenio bi, mahao rukama, ali nikada ga nisam čuo da opsuje".
Svi ti lijepi, uspješni dani su, nažalost navijača Arsenala, prošlost, koja se mjeri godinama, pa i gotovo dekadom. Venger je, svakako, napravio mnogo grešaka od posljednjeg trofeja - FA Kupa 2005. godine.
Venger je, opisuju ga oni koji ga znaju, tvrdoglav do nebesa, čovjek koji se nikome ne klanja, ali i "škrtac", koji se rijetko kad "otvori" u prelaznom roku. Podatak za nevjericu je da je Arsenal u dnu tabele klubova koji najviše troše u prelaznim rokovima.
"Ne kupujemo zvijezde", rekao je Venger jednom prilikom. Mesut Ozil je, svakako, presedan.
Šta dalje?
Svakako je teško zamisliti Arsenal bez Vengera, kao što je to bio slučaj i sa Fergusonom i Junajtedom. Naravno, doći će taj dan, dan rastanka kluba koji mu je mnogo dao i opsesivnog radoholika, kojem je fudbal sve u životu. Ili gotovo sve.
Engleski novinari pišu da se ne zna mnogo o Vengerovom privatnom životu. Postoji i nekoliko pikanterija: novinari koji su putovali sa Arsenalom na putovanja nikada ga nisu vidjeli u baru hotela. Ili rijetko kad radi intervju "jedan na jedan".
Ali, isto tako za njega kažu da je izuzetno kulturan, učtiv, čak i prema onima koji mu postave provokativno pitanje. Umije da bude i depresivan, "odsutan" poslije izgubljene utakmice, dešava mu se i da ne hvali rivala koji ga je pobijedio i nije imun na takve situacije.
"Uh, kad pogledam unazad, to je stvarno dug period. Ono što želim da kažem jeste da mi je čast što sam trener ovakvog kluba toliko dugo i hvala svima sa kojima sam sarađivao i sarađujem i koji vjeruju u mene".
Da li je ovo sezona u kojoj će trofej prvaka Engleske opet u vitrine Arsenala?
Utakmica u subotu protiv Čelsija, Vengerova hiljadita, daće odgovor na to pitanje.
Posljednje godine nisu bile uspješne za Arsenal, ali Vengerovo ime će se, bez dileme, dugo izgovarati u londonskom klubu sa velikim poštovanjem.
(MONDO, foto: AP Photo/Kerstin Joensson, Guliver/Getty Images)