Pročitajte intervju posljednjeg selektora SFRJ, Ivice Osima, u kojem "Švabo" otkriva neke zanimljive detalje sa zadnjeg nastupa Jugoslavije.
Ivica Osim u istoriji svjetskog fudbala ostaće upisan kao posljednji selektor fudbalske reprezentacije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i prvi selektor koji zbog rata i stradanja nije dočekao da postane prvak svijeta...
...a, dopustite nam da i dalje vjerujemo da bi se to dogodilo, da je Jugoslavija igrala 1994. godine na Mundijalu u Sjedinjenim Američkim Državama.
Pravo na priču o tome šta bi bilo, kad bi bilo, niko nam ne može oduzeti, kao što ni razgovor sa Osimom nikada nije bio i neće biti "passé"... Ako i jeste nezanimljiv nekome ko je tada imao pet ili nula godina, evo i savjeta: "Sine, pročitaj, to ti je fudbalska lektira".
Osim je danas jedan pomalo zaboravljeni fudbalski mudrac, angažovan kao savetnik selektora Bosne i Hercegovina, nekada svog miljenika Safeta Sušića. Odatle je i novinar "Al Džazire Balkans", Emir Delić, počeo ovaj intervju sa Osimom, koji prenosimo, ali se razgovor, sasvim normalno i sasvim očekivano, završio pričom o jednoj reprezentaciji koja nikada nije dobila šansu da vidi koliko može.
Ili ne može...
Foto: MN Press Ivica Osima plače dok podnosi ostavku na mjesto selektora Jugoslavije, a sve u trenutku dok u BiH počinje građanski rat.
Osim je u uvodnom dijelu intervjua pričao o problemima koji se roje oko "zmajeva", uoči njihovog prvog odlaska na Mundijal, s autorom Delićem složio se oko toga da je i dalje loše kada roditelji fudbalera (u ovom slučaju Edina Džeka) putuju sa reprezentacijom ili borave uz nju i, upravo tada, priča je skliznula ka prošlim vremenima...
"Roditeljima nije mjesto uz trenere. To nije u redu. Ima svakakvih roditelja, koji žele svojoj djeci najbolje, ali nekad se otme kontroli. Kad sam bio selektor, uz reprezentaciju je jako često bio pokojni Đuro Prosinečki, Robertov otac. Ali, nikad mi nije rekao ništa, uvijek ljubazan", rekao je Osim.
Delić se nadovezao sa: "Nije Vam rekao zato što je Prosinečki stalno igrao?" i konstatovao da Osim "nije ništa prokomentarisao", već je "samo je zakolutao očima i prešao na drugu temu".
"Tada je to bilo drugačije. Kad ti prigovaraju, pokušaju to da uviju. Sjećam se da mi je pokojni Branko Bulatović (ubijeni gensek FS Jugoslavije, prim. aut), kad sam objavio spisak igrača za Svjetsko prvenstvo u Italiji, 1990. godine, onako kroz šalu, rekao: 'Ne treba kopati novi bunar kad u starom još ima vode'. Nije mi bilo jasno, a onda je on rekao: 'Kako mogu da ti igraju i Prosinečki i Sušić u isto vrijeme?' Ja sam shvatio da mogu, ne samo njih dvojica, nego i Dragan Piksi Stojković", rekao je Osim da reprezentacija nije bila mala za takva tri majstora fudbala.
Foto: MN Press Reprezentacija Jugoslavije uoči utakmice sa Njemačkom na Mundijalu u Italiji, 1990. godine.
Potom je objasnio i kako je takav luksuz, danas gotovo nezamisliv, sebi mogao da dozvoli:
"Ali, ja sam zato imao Srećka Kataneca".
Osim je govorio da je, suprotno "ključ" principu, pravio reprezentaciju od igrača koji su bili lojalni, kako njemu kao selektoru, tako i kultu nacionalnog tima i da nije volio "krtice", a kao opasne označio je Harisa Škora i Mirsada Baljića...
"Bilo je problema, moram priznati da sam nekad bio u šoku ko ih sve proizvodi. Potpuno neočekivano, dolazili su od ljudi kojima sam vjerovao, za koje se nisam nadao da bi me iznevjerili. Ne volim o tome da pričam. Te stvari su me pogađale. Eto, Haris Škoro je bio jedan od igrača koje sam cijenio, ali on je mislio da ima obezbjeđeno mjesto kod mene, jer ga znam iz Želje. Nisam ga poveo na Svjetsko prvenstvo. Ali, jesam Mirsada Baljića..."
Pričao je Osim, uzdahnuo, i onda otkrio zbog čega se prevario...
"Poznato je da se o meni svašta pisalo, pa i to da sam jedne noći tokom Svjetskog prvenstva u Italiji popio 12 boca viskija. Nije da ne mogu popiti, mogu i volim, ali to je već previše. A i nije lijepo dobiti etiketu pijanca na Svjetskom prvenstvu. Mediji su krivi što sam u Italiji došao u konflikt sa nekim svojim igračima. Recimo, novinari nagovore Baljića da na sastanak dođe sa diktafonom u džepu, 'šatro' da snima šta se priča. Sve da bi meni naštetili. Ali, 'provalio' sam ga, imao sam i ja svoje špijune", rekao je Osim i otkrio kada se to dogodilo:
"Bilo je to nakon poraza od Njemačke 1:4. Baljić ispao naivan, valjda je shvatio da je samo iskorišćen".
Foto: MN Press Bulatović, Cvetković i Osim, u Skupštini Beograda, na dodeli Ordena zasluga za narod, koji je pripao Osimu. Decembar, 1991. godine.
Tu nije bio kraj njegovim mukama...
"Imao sam probleme i sa Dejanom Savićevićem. On je bio 'nahajcan', mislio je da mora da igra. Šta sam trebao? Da sklonim Zlatka Vujovića, koga bi poželio svaki trener, a da stavim Savićevića, koji je možda i bolji, ali nikad ne znaš kako će odigrati. Dejo je jedan od najboljih igrača koje sam vodio, ali i on je tada bio pogrešno savjetovan", pričao je Osim.
"S njim imam vrlo korektan odnos, pričali smo o svemu... Meni se, nakon tih hladnih sukoba sa Savićevićem, nije ni treniralo. Bilo mi je muka da idem na trening, jer znam da ću vidjeti Savićevića, da ćemo se gledati, da će njemu biti krivo, jer ne igra, a i meni je krivo..."
Sada, mnogo godina kasnije, Osimovi nikad potvrđeni svjetski prvaci, većinom su i dalje u fudbalu. Neki su predsjednici nacionalnih saveza, poput Savićevića ili Davora Šukera, neki su to bili, poput Stojkovića, koji je sada trener, a treneri i selektori su i Prosinečki, Katanec, Sušić, Siniša Mihajlović, Branko Brnović, Darko Milanič, Mehmed Baždarević, Faruk Hadžibegić, itd.
"Žao mi je kada neki ne rade. Evo, sada su to Hadžibegić i Baždarević. Raduje me kada uspiju Sušić, Prosinečki, Stojković, Katanec ili Mihajlović... Pratim Brnovića, Milaniča...", priča nostalgično Osim.
"Kad oni ne naprave nešto, isto kao da ni ja nisam radio dobro. Znam da je nekima izgledalo da je ono što sam ja radio 'zezancija', da nije ništa posebno. Ali, nije jednostavno biti trener. Treba stalno biti u nogometu, 24 sata dnevno 'unutra'. Bez toga nema uspjeha".
Za kraj - savjet!
"Treba nešto probati drugačije, okrenuti kontra, treba imati hrabrosti za to. Ne valja uvijek isto, klasično..."
Pričao je i o beogradskim "vječitima". Partizan je trenirao, Zvezdu poštuje...
"Ta dva kluba su najduže živjela na lovorikama, na staroj slavi. Sada im predstoje reforme. To su dva velika kluba, koji su prvi osjetili pritisak navijača, i to davno, početkom devedesetih", kaže Osim.
"Očekujem da se izliječe, iako znam da je teško. Nema para, a Evropa je daleko otišla. Dok smo mi stajali, oni su išli brzo naprijed. Mislim da bi neka regionalna liga svima koristila. Ima ovdje dobrih igrača. Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina nemaju ligu da bi mogli nešto uraditi na velikoj sceni. Ovo jeste trusno, opasno područje, bilo je ratova, bilo je svega, ali mislim da su ta strašna vremena prošla. Treba nešto raditi, probati, ne valja čekati neke Arape koji će dati novac na lijepe oči".
(MONDO, Foto: MN Press))