Prošlo je 20 godina od prvog i jedinog nastupa za Sautempton Senegalca Ali Dije kojeg smatraju najvećom prevarom u istoriji engleskog fudbala.
"Kako je došlo do toga? Gdje je Ali Dija sada", zapitao se u utorak ugledni "Gardijan" povodom dvije decenije njegovog nastupa na utakmici protiv Lids junajteda.
Ali Dija rođen je 20. avgusta 1965. godine u Dakaru, prestonici Senegala i, kada je počeo da se bavi fudbalom, odlučio je da će biti napadač, centarfor. Koliko je to dobro radio govori i podatak da u periodu od 1988. do 1996. godine igrao isključivo u nižim rangovima takmičenja u Francuskoj, Finskoj i Njemačkoj.
Konkretno za Bovo, Dižon, La Rošel, Sen Ketan, FinPa, PK-35, Libek. Ne postoje podaci za period u Francuskoj, ali u Finskoj i Njemačkoj nije dao nijedan gol, tačnije zabilježio je sedam utakmica za dvije godine. Onda ga je put odveo u Englesku, u amaterski Blit Spartans, koji se takmičio u regionalnoj diviziji.
Igrajući za Blit, Dija je sa - u to vrijeme - uveliko 31 godinom (mada to nije govorio), pokušavao da se domogne ugovora sa nekim od nižerazrednih klubova u Engleskoj, kako bi imao od čega da živi. Međutim, nije išlo po dobrom...
Odbijem je u Port Vejlu, odbijen je i u Gilingemu, nije prošao u Burnmutu, tako da je morao ponovo među Spartanse, za koji je konačno nastupio 9. novembra 1996. godine. Ušao je kao zamjena u utakmici sa Boston junajtedom...
Nekoliko dana kasnije, Dija se odlučio na očajnički potez - da vara. Ali, kada je varao, nije želio da "vara na sitno, već za ozbiljnu lovu". Riješio je da to bude igra "na sve ili ništa". Sjetio se druga iz školskih dana koji se uvijek isticao dobrim poznavanjem engleskog jezika u Senegalu, svojevremeno francuskoj koloniji.
Izabrali su da meta bude klub sa juga Engleske, premijerligaš, Sautempton, tačnije njihov menadžer, Škot, Grem Sunes.
Dijin ortak pozvao je Sunesa na telefon, dobio ga, predstavio se kao menadžer i znao da će imati samo jednu šansu. Morao je da bude ubjedljiv. On je najavio svog druga Diju kao bliskog rođaka liberijskog fudbalera Žorža Vee, u to vrijeme (1996. godina), jednog od najboljih fudbalera svijeta, koji je godinu dana prije toga prešao iz Pari sen Žermena u Milan i zaradio laskavu titulu najboljeg fudbalera planete.
Vea je 1995. godine dobio FIFA "Zlatnu loptu"!
Dijin drug je ispričao da je "njegov klijent", prema igračkim karakteristikama, "budući Žorž Vea", da je igrao za Pari sen Žermen zajedno s njim i da ima već 13 nastupa za reprezentaciju, "iako je prilično mlad". Računajte da u to vrijeme nije bilo interneta, da je neke od ovih podataka bilo jako teško provjeriti i da je gomila igrača dolazila "na riječ", a većina "na VHS kasetu".
Sunes je momentalno nasjeo!
Oduševljen onim što čuje, a omađijan idejom da u Premijer ligi razvija "budućeg Veu", Sunes je momentalno pristao da pruži šansu Diji. "Liberijancu" iz Senegala ponuđen je jednomjesečni ugovor, koji je on s zadovoljstvom potpisao i zadužio opremu.
Čak su mu dali i dres s brojem "33".
Dobio je priliku da pokaže šta zna, tog hladnog i kišnog 23. novembra 1996. godine. Nije mu bilo suđeno da igra protiv rezervi Arsenala par dana ranije, jer je teren bio nepodnošljiv zbog obilnih kiša. Tako je sjeo na klupu pred početak utakmice rezervnih timova Sautemptona i Lids junajteda.
Jedna od najvećih zvijezda Premijer lige u to vrijeme, kultni vezista Metju Letisije oporavljao se od povrede i bilo mu je potrebno da odigra pola sata, poluvrijeme, tako da je i on bio na terenu sa rezervistima. I, u 32. minutu, Sunes je pozvao Diju da se "skine" i zamijeni upravo Letisijea.
Ono što je u tom trenutku uslijedilo prepričavaće se do danas u Sautemptonu.
Dija je pružio takvu partiju, da je Sunes morao da ga zamijeni već u 53. minutu (ubacio je Kena Monkoua, kad smo već kod toga)! Dakle, "budući Vea" je sakupio sedam minuta igre u prvom i još osam minuta u drugom poluvremenu.
"Prizor je bio nevjerovatan. Trčao je po terenu gore-dole i ponašao se kao Bambi na ledu. Bilo je neprijatno uopšte gledati ga kako igra, bila je to prilična sramota za klub", rekao je kasnije Letisije, koji je u jednom video intervjuu prepričao cijeli događaj.
Sunes mi je rekao da ga zvao Džordž Vea i da je rekao da sam dobar igrač. Odgovorio sam mu da me nije sramota priznati: 'Dobar sam i to ću da dokažem'".
Na pitanje, da li je Sunesa stvarno zvao Vea, odgovorio je: "Lično, pojma nemam", prenio je Gardijan tadašnju izjavu "smjelog" Senegalca.
Narednog dana, Diji je saopšteno da ide da bude Vea u nekom drugom klubu, ali je slava koju je stekao na terenu protiv Lids junajteda bila dovoljna da se domogne ugovora sa amaterskim klubom Gejtshedom, za koji je igrao čak do februara naredne godine, dakle skoro tri mjeseca.
Dija je odigrao osam utakmica za klub sa sjevero-istoka Engleske i dao gol u pobjedi od 5:0 nad Bat sitijem.
To je bio posljednji klub u nevjerovatnoj karijeri fudbalera koji se tada, sa 32 godine, posvetio studijama i diplomirao na Nortambrija univerzitetu u Njukaslu, samo četiri godine kasnije, 2001.
Odnos Engleza prema fudbalu takav je da priča o Diji ne blijedi ni danas. On je postao neka vrsta "selebritija", čak je "The Times" uvrstio Senegalca na prvo mjesto liste 50 najgorih fudbalera koji su ikada igrali u Engleskoj.
A sad je opet "top-tema" na Ostrvu, "Gardijan" je u svom tekstu zamolio Diju da im se javi...