"Fantomski gol", u koji se Hari Kejn kune životom svoje ćerke, mogao bi ozbiljno da potrese Totenhem, iako Poketino tvrdi da za sada nema nikakvih problema unutar tima. Da li Kejn na "vestbrukovski" način juri rekorde, kad trofeja nema?
Koliko puta ste čuli da fudbaler poslije odlične partije u kojoj je pogocima donio pobjedu svom timu kaže da "nije važno ko je postigao gol" nego da je bitno "da tim pobjeđuje"?
Ima tu naravno često i lažne skromnosti, nema sumnje da fudbalerima savjetuju da prosto "spuste loptu" i ne daju bombastične izjave koje bi mogle da budu pogrešno protumačene, ali istini za volju tu se krije i najispravnija logika fudbala kao timske igre.
Za tom rečenicom potegao je i Maurisio Poketino poslije meča protiv Stouka (2:1) kada je konstatovao da zaista ne zna da li je gol odluke postigao Hari Kejn ili Kristijan Eriksen, prosto ne pridavši tome veliki značaj. Bio je srećan zbog toga što je njegova ekipa uspjela da dođe do trijumfa, mada su novinari insistirali da podijeli svoje mišljenje na temu za koju možda u tom trenutku nisu ni osjećali da će toliko da "bukne" u medijima.
"Hari mi je rekao da je zakačio loptu ramenom, ali nije bitno - ovo su važna tri boda za nas i korak smo bliže Ligi šampiona", uz osmeh je konstatovao Argentinac.
Ako njemu nije bilo bitno - ima kome jeste.
Izjava Harija Kejna poslije meča se društvenim mrežama proširila kao opojan miris i toliko je bila nestvarna da je u prvi mah djelovalo kao da je u pitanju šala.
"Kunem se životom svoje ćerke da sam dotakao loptu, ali sada ne može da se uradi ništa u vezi sa tim...", prilično samouvjereno je poručio Hari valjda i ne pomislivši na to kako će njegova jednogodišnja ćerkica Ajvi reagovati kada za nekoliko godina čuje šta je njen otac sve bio spreman da kaže za jedan gol protiv Stouka.
Harry Kane was awarded THIS as his goal. Absolute banter pic.twitter.com/OIafCiHAsP
— Artezzy (@BeatsByEbss) April 11, 2018
Dodao je ipak na kraju Kejn i ono jedno "nije važno ko je dao gol", ali potom ipak ubijedio klub da se žali Premijer ligi zbog toga što je gol pripisan njegovom saigraču Eriksenu.
"Hari je proslavio kao da je njegov gol, tako da je vjerovatno dirao loptu. Dobra je i asistencija...", poručio je skromniji Danac.
Ironija u čitavoj priči oko pogotka jeste da je Hari Kejn bio u ofsajdu u trenutku upućivanja lopte Kristijana Eriksena iz slobodnog udarca, pa je pitanje da li je pomoćni sudija odlučio da ne podigne zastavicu baš zato što je mislio da Englez nije dirao loptu?
Više nije važno!
FA je uvažio žalbu,"skinuo" pogodak Dancu i pripisao ga Hariju Kejnu, što je izazvalo podsmijehe mnogih bivših i aktivnih fudbalera. Alan Širer, koga Kejn upravo juri kao najboljeg strijelca Premijer lige (260 golova), našalio se da bi njemu trebalo da priznaju devet golova koje su upisali drugima tokom dugogodišnje karijere, dok je Mohamed Salah, koga Kejn juri kao najboljeg strijelca sezone i od koga je za sada dao četiri gola manje, samo napisao: "Vau, zaista?".
Wooooooow really ?
— Mohamed Salah (@22mosalah) April 11, 2018
Ima i onih koji su stali u zaštitu Harija Kejna, nesumnjivo fantastičnog fudbalera, deklarišući njegov postupak kao "pobjednički" i "mentalitet elitnog napadača".
Ali, da li je ovaj potez zaista TO?
Ono što Harija Kejna čini napadačem "elitnog ranga" i "pobjedničkog mentaliteta" nije jedan gol više ili manje na njegovom kontu, nego samopouzdanje i izvjesna doza sebičnosti pred golom kojom uspjeva da ubija protivničke odbrane.
Prava "glad za golovima" je to što češće šutira iz pozicija iz kojih bi drugi asistirali, a ne to što će pisati komisiji za žalbe Premijer lige da nije njegov saigrač upisao pogodak.
Ovog puta je zbog jednog gola više ili manje na svom kontu ugrozio čitavu atmosferu unutar svlačionice i indirektno, gotovo "vestbrukovski", poručio da je njegov bilans u statistici važniji od rezultata koji piše na semaforu.
Bolesna opsesija za golovima, koja ga je i učinila ovakvom "napadačkom zvijeri" kakva je sada, se možda i malo otela kontroli....
Poketino je već danas smirenim tonom morao da stišava buru u javnosti.
"Nije to velika stvar... Hari je velikodušan i osoba koja uvijek stavlja kolektiv ispred sebe. Iskren je i neće lagati o situaciji. Niko o tome nije pričao ove nedelje na treninzima", ubjeđivao je danas novinare Argentinac i izbjegao da odgovori na pitanje da li se sa tim složio Kristijan Eriksen i da li je upravo Hari Kejn tražio da se uloži žalba.
Čak i da ne dođe do problema, dovoljan je i taj što se o tome priča i što se njegov potez s vremena na vrijeme opisuje kao djetinjast, iz očaja, kako bi stigao Salaha (29 golova), napadača Liverpula koji je na pragu toga da mu "otme" nagradu za strijelca godine.
Ima li ta doza pohlepnosti, više ne ni sebičnosti, veze sa načinom do kojih je došao do visina?
Nekadašnji reprezentativac Engleske Džermejn Dženas gledao je Kejna kako stasava kao napadač u mlađim kategorijama Totenhema i sam je više puta istakao da nije vidio ništa posebno u njemu. Bio je brutalno iskren i poručio da je to jedno od najvećih iznenađenja njegove karijere.
"Imali smo Rajana Mejsona, Dina Pereta, Androsa Taunsenda... Za njih se činilo da će biti pravi igrači. Hari je u Lejton Orijentu ulazio s klupe, u Lesteru je ulazio s klupe, onda je otišao u Milvol. Igrao je za sve te male klubove i nije bio dovoljno dobar čak ni za startera", poručio je Dženas.
Zbog manjka tog "fudbalskog talenta" morao je da se dokazuje više od drugih, da radi više od drugih i često je bio suočen sa prozivanjima na treninzima. Brazilac Sandro je pričao da se nevjerovatno trudio i da su ga prosto sažaljevali zbog toga.
"Jadan dečko, toliko se trudio i mislio da će igrati", pričao je Sandro i ubrzo shvatio da je Kejn uspio sve da ih demantuje.
Čak ni poslije prve fantastične sezone u kojoj je postigao 25 golova u dresu Spursa bilo je komentara da se radi o "čudu na jednu sezonu".
Međutim, sada već pričamo o TOP3 svjetskom napadaču koji u Premijer ligi ima preko stotinu golova na svom kontu, pogotke u velikim mečevima, golove u dresu reprezentacije i momku koji je kalendarsku 2017. završio ispred Ronalda i Mesija.
I šta sad?
Možda je ipak vrijeme da prestane da na ovakve načine dokazuje drugima da je sjajan strijelac - to znamo - vrijeme je da taj "killer" mentalitet prenese na svoj tim i pokaže da Totenhem može i da osvaja trofeje umjesto individualnih priznanja za njega.