Dilema za sva vremena!
"Kolijevka fudbala" dočekala je red da organizuje jedan Mundijal i okončala ga je osvajanjem svoje jedine titule, čime je postala treća zemlja-domaćin kojoj je to pošlo za rukom.
Džef Harst je pobjedi nad Saveznom Republikom Njemačkom u finalnom meču (4:2) doprinio sa tri pogotka i po tome je do danas ostao jedinstven.
Njegov drugi pogodak, za vođstvo od 3:2, svakako predstavlja najveću enigmu u istoriji šampionata svijeta.
Lopta je pogodila prečku i odbila se na zemlju gotovo pod uglom od 90 stepeni. Pomoćni sudija iz Sovjetskog Saveza, Tofik Bahramov, po nacionalnosti Azerbejdžanac, rekao je Švajcarcu Gotfridu Dinstu da se fudbal našao iza linije i ovaj je pokazao na centar, ali TV snimak takvu presudu nije odobrio, niti je demantovao. Ni dan danas nije jasno da li je Bahramov u tom delikatnom trenutku donio ispravnu odluku.
Ako budete posjetili renovirani stadion Vembli u Londonu, na ulazu u objekat će vas dočekati drvena prečka. Nije to bilo koja prečka. To je ona prečka iz finala Svjetskog prvenstva 1966. godine, koja je Englezima donijela trofej.
Vodič će vam ispričati kako je tada karta za finale koštala 50 penija, a paket za svih 10 utakmica, koliko je igrano na Vembliju u okviru tog Svjetskog prvenstva, ukupno 4,25 funti.
Zbog odluke FIFA da prvak njihove zone mora igrati baraž sa najboljim timom Azije ili Okeanije, afričke reprezentacije odbile su da učestvuju u kvalifikacijama, tako da se Mundijal, izuzimajući Demokratsku Narodnu Republiku Koreju, sveo isključivo na selekcije iz Evrope (10), Južne i Srednje Amerike (5).
Pored Korejaca, prvi nastup na najvećoj smotri svjetskog fudbala zabilježio je Portugal, čiji se udarni napadač Euzebio proslavio postigavši čak devet pogodaka, gotovo dvostruko više od drugoplasiranog na listi strijelaca, Nijemca Helmuta Halera.
Pokušaj Brazilaca da osvoje treću titulu svjetskog prvaka zaredom, pretvorio se u totalni krah.
Šampioni iz 1958. i 1962. završili su takmičenje već poslije prve faze, pošto su poslije pobjede nad Bugarskom (2:0) izgubili preostale mečeve od Mađarske i Portugala (1:3). Zbog povrede zadobijene na premijernoj utakmici, Pele nije mogao da nastupi protiv Mađarske, da bi onda Portugalci sa nekoliko grubih startova samo dovršili "posao" koji su započeli Bugari.
Kao na prethodnom Mundijalu u Čileu, mečevi nisu odisali dopadljivim fudbalom i golovima. Prosjek je na kraju dostigao 2,78 pogodaka po utakmici - identično cifri iz 1962. godine - a ton takvoj igri dali su Engleska i Urugvaj, odigravši na otvaranju SP neriješeno - 0:0.
Zvijezde prve faze bili su Portugalci, koji su riješili u svoju korist sve tri utakmice i komotno se plasirali u četvrtfinale, gdje ih je čekala DNR Koreja. Azijati su u svojoj grupi izgubili od SSSR (0:2), remizirali sa Čileom (1:1) i onda u meču odluke savladali Italiju 1:0, načinivši tako jednu od najvećih mundijalskih senzacija svih vremena.
Du Ik Pak postigao je pobjedonosni gol u 42. minutu, a Faketija, Riveru, Macolu i ostale renomirane "azure" navijači su par dana kasnije sačekali na rimskom aerodromu i zasuli ih trulim povrćem.
Portugal i Koreja odigrali su daleko najefikasnijih 90 minuta na šampionatu. Korejci su na Gudison Parku u Liverpulu poslije samo 25 minuta vodili sa 3:0, da bi na scenu onda stupio Euzebio. Rođeni Mozambikanac do poluvremena je smanjio na 2:3, zatim u nastavku postigao još dva pogotka, a Žoze Augusto je deset minuta prije kraja postavio konačan rezultat - 5:3.
Englezi su u četvrtfinalu eliminisali prgave Argentince minimalno - 1:0, golom Harsta u 78. minutu, SSSR bio je bolji od Mađarske (2:1), dok su Nijemci sa tri gola u završnici utakmice slomili otpor poslovično žilavog Urugvaja - 4:0. Duel Engleske i Argentine bio je prekinut na 10 minuta, pošto isključeni kapiten "gaučosa" Antonio Ratin nije želio da napusti teren.
Uprkos još jednom pogotku Euzebija, Engleska je zahvaljujući golovima ser Bobija Čarltona savladala Portugal 2:1 i plasirala se u finale. Istim rezultatom SR Njemačka je pobijedila SSSR, a pored Halera, u strijelce se upisao tada mlađani libero Franc Bekenbauer. Na redu je bilo veliko finale, 30. jula na stadionu Vembli, gdje su domaći fudbaleri odigrali sve svoje mečeve od početka turnira.
Na tribine "nije mogla igla da padne" i pred 96.924 gledalaca, Nijemce je u vođstvo doveo Haler, već u 12. minutu. Šest minuta kasnije izjednačio je Harst, a kada je Martin Piters u 78. minutu savladao Hansa Tilkovskog, činilo se da je priča završena. Međutim, Germani su demonstrirali svoj nesalomivi duh i Volfgang Veber postigao je gol za produžetke samo minut prije kraja regularnog toka.
Selektor Engleske Alf Remzi (kasnije dobio titulu sera) u pauzi je motivisao svoje razočarane fudbalere riječima: "Već ste jednom dobili utakmicu. Sada je dobijte još jednom"! Harst je u 101. minutu "prelomio" već opisanim pogotkom za 3:2, da bi u 120. minutu kompletirao jedini het-trik u finalima SP i postavio konačan rezultat 4:2.
Kapitenu Engleske Bobiju Muru pehar je predala kraljica Elizabeta Druga. Trofej Žila Rimea je marta te godine ukraden sa izložbe u jednom londonskom muzeju, ali ga je nedelju dana kasnije u južnom Londonu pronašao pas po imenu Pikl. Popularna "zlatna boginja" ležala je u jednom žbunu, zamotana u novine i potpuno neoštećena.
JUGOSLAVIJA - Norvežani razbili mundijalski san
U godini Partizanovog nastupa u finalu Kupa evropskih šampiona, reprezentacija Jugoslavije nije se našla na Svjetskom prvenstvu. Kvalifikacije su počele da poprimaju moderniji oblik, tako da su se plavi našli u Trećoj grupi evropske zone, a rivali su im bili stare mušterije Francuzi, Norveška i Luksemburg.
U međusobnim duelima sa "trikolorima" rezultat je bio izjednačen - 1:0 u Beogradu i 0:1 u Parizu - ali dok je Francuska dobila sve četiri preostale utakmice, plavima su Norvežani otkinuli tri boda i direktno ih spriječili u nastojanju da se plasiraju na SP. U Oslu je bilo ubjedljivih 0:3, a na zatvaranju kvalifikacija u Beogradu, u meču koji nije mogao ništa da promijeni, rezultat je bio 1:1.
Veteran Milan Galić bio je najbolji strijelac naše selekcije u kvalifikacijama sa četiri pogotka. Dva je postigao talentovani Dragan Džajić, a najveći teret u tom ciklusu iznijeli su Fahrudin Jusufi, Josip Skoblar, Velibor Vasović, Vladica Popović, Vladica Kovačević, Spasoje Samardžić, Vladimir Durković... Sa internacionalne scene sišao je nezaboravni Dragoslav Šekularac.
Na prvom meču kvalifikacija, u Beogradu protiv Luksemburga (3:1), selektor plavih bio je Ljubomir Lovrić, ali on je potom ustuknuo pred već odomaćenim rješenjem - selektorskom komisijom. Iskusnom Aleksandru Tirnaniću, koji je na klupi reprezentacije sjedio na više od 100 utakmica, u njoj su priključeni mladi stručnjaci: Milan Antolković, Abdulah Gegić i živa legenda našeg fudbala, Miljan "Čiča" Miljanić.
- REZULTATI -
POLUFINALE
SR Njemačka - SSSR 2:1
Engleska - Portugal 2:1
ZA TREĆE MJESTO
Portugal - SSSR 2:1
FINALE
Engleska - SR Njemačka 4:2 (2:2 u regularnom toku)
KONAČAN PLASMAN
1. Engleska, 2. SR Njemačka, 3. Portugal, 4. SSSR
----------------------------------
Utakmica sa najviše golova: Portugal - DNR Koreja 5:3 (četvrtfinale)
Ukupno golova na turniru: 89
Prosjek golova po utakmici: 2,78
Najbolji strijelac: Euzebio (Portugal) - 9
Najviše golova na utakmici: Euzebio (Portugal) - 4
Najveća posjeta: 98.000 (Engleska - Francuska, prva faza)
Ukupna posjeta: 1.638.924
Prosječna posjeta: 51.216
Debitovali: Portugal, DNR Koreja.