Kapiten velike Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1990. godine Faruk Hadžibegić za naš portal govorio je o predstojećem Mundijalu u Rusiji, šansama Srbije i Hrvatske, politici i sportu...
"Komandant odbrane" Sarajeva, Betisa, Sošoa i selekcije Jugoslavije živi u Parizu i trenutno je bez trenerskog angažmana, a u karijeri je između ostalog bio na kratko i selektor Bosne i Hercegovine.
Na početku razgovora za MONDO, Faruk Hadžibegić odbacio je medijske natpise u posljednjih nekoliko godina da je i među izabranicima tadašnjeg selektora plavih Ivice Osima "svako vukao na svoju stranu" u nacionalnom smislu, ali i da su najveće zvijezde Dragan Stojković i Safet Sušić "gušili" jedan drugog na terenu.
"Oni koji su govorili da Sušić i Piksi Stojković nisu mogli zajedno da igraju potpune su neznalice i u političkom i sportskom smislu. Ako je to istina, onda zbog čega je ta reprezentacija ostvarila najveći uspjeh u istoriji jugoslovenskog fudbala i zbog čega je smatraju jednom od najboljih generacija u istoriji plavih? Propaganda nacionalizma u to vrijeme nije postajala. Mi smo svi u svlačionici bili Jugosloveni i željeli smo da ostvarimo što bolji rezultat na Mundijalu. Svako je radio svoj posao. Imali smo veliku odgovornost - od predsjednika Saveza, preko selektora, igrača i cjelokupne javnosti. Sad su pomiješali krompir i jabuke. Nismo postali šampioni svijeta jer su rivali bili bolji, a ne zato što Piksi, Sušić ili Tomislav Ivković nisu mogli da igraju zajedno", rekao je Hadžibegić.
Prema njegovim riječima, Jugoslavija u četvrtfinalu protiv Argentine u Firenci nije imala ni sreće, koja je sastavni dio sporta.
"Bolji je bio protivnik, bila je greška sudije (isključenje Refika Šabanadžovića), napravili smo i mi nekoliko grešaka i to je to. Greške su sastavni dio života uopšte. Sjećam se svih trenutaka sa mečeva u grupi, a nedavno sam gledao i Piksijeve golove protiv Španije u osmini finala. Kompletan Mundijal u Italiji u meni budi jako lijepe emocije".
Hadžibegić se složio da nisu baš sve emocije iz Italije bile lijepe s obzirom na njegov promašeni penal protiv "gaučosa" u četvrtfinalu. Odbrana golmana Serhija Gojkoečee označila je i kraj plavih na šampionatu, ali i početak raspada zemlje.
"Bio sam užasno tužan zbog sebe, zbog kolega i navijača, zbog odgovornosti prema našem timu, ali niko ni meni, ni ostalim igračima nije zamjerio na promašenim penalima niti uputio ružnu riječ".
Dodao je da je oduvijek bio veliki protivnik miješanja politike u sport poput nagovještaja u engleskim medijima da "Gordi Albion" treba bojkotovati Mundijal u Rusiji.
"Ja se ne slažem sa tim u bilo kojem smislu. To nije pošteno, oni koji su se kvalifikovali na Mundijal treba da idu i imaju podršku svih navijača. Politika nek se bavi svojim poslom. Zbog čega se Engleska bunila oko odlaska u Rusiju? Zašto imaju diplomatske odnose, zašto imaju ambasadu u Moskvi odnosno Rusi u Londonu? Sport je to, to nema veze s tim. Osim toga, fudbal je danas druga ili treća industrija svijeta koja donosi veliki profit".
RECEPT ZA "ORLOVE" I "KOCKASTE SU ĆIRINI "VATRENI" IZ 1998.
Hadžibegić će na Mundijalu navijati za Srbiju i Hrvatsku, koje su jedini iz bivše Jugoslavije uspješno završile kvalifikacije za šampionat svijeta u Rusiji.
"Žao mi je što nema BiH na Mundijalu, takođe i Crne Gore, Slovenije i Makedonije. Pristalica sam svih selekcija iz bivše Jugoslavije. Srbija i Hrvatska imaju izuzetno teške grupe sa po jednim izrazitim favoritom na papiru, kakvi su Brazil i Argentina i to za osvajanje titule prvaka. Za neki veliki uspjeh Srbije i Hrvatske, moraće se ponašati onako kako se ponašala Hrvatska na SP u Francuskoj 1998. Tad su 'vatreni' sve zaboravili šta je bilo već su igrali samo za svoj dres i zato su napravili rezultat. To je i jedini način i sada. Nisu ove selekcije u najboljem momentu, ali lopta je okrugla. Ne trebaju ići kao autsajderi već da ciljaju visoko. Gledaću ih svakako".
Hadžibegić izuzetno cijeni mlade selektore Srbije i Hrvatske, Mladena Krstajića i Zlatka Dalića...
"Obojica sigurno znaju kako da motivišu svoju igrače jer je to njihov posao, ali ne mogu sami da naprave nacionalni ambijent, da cijele države žive za uspjeh na Mundijalu, od penzionera do najmlađih. Samo tako se može ostvariti iskorak, ali nadam se da će to uspjeti da ostvare i Srbi i Hrvati. Volio bih da prođu u osminu finala i mislim da je to moguće. A poslije dolaze najbolji (Srbima vjerovatno Njemačka, a Hrvatima Francuska) i svi koji žele da naprave dobar rezultat moraju da igraju protiv najboljih. Treba igrati i nemati velikog respekta prema bilo kome", zaključio je nekadašnji kapiten plavih.