Počinje takmičenje u nenormalno jakoj E grupi Evropskog prvenstva, preselili smo se u veći grad, bolji stan... dakle, vrijeme je za novi blog.
Svako ko je jednom otišao u neki mainstream disko klub, ili je malo redovniji slušalac radija, čuo je i zna za megahit sa kraja 70-ih "Love is in the air".
Ovih dana u Viljnusu komotno može da se zapjeva "Ball is in the air", jer je košarka u vazduhu i figurativno i bukvalno.
Bandere u glavnoj šetačkoj ulici Gedimino - koja nije potpuno zatvorena za saobraćaj - okićene su velikim košarkaškim obručima, obruči su povezani električnim kablovima (da bi noću sijali), a otprilike na polovini svakog kabla, iznad ulice, stoje košarkaške lopte.
Lopte se mogu vidjeti svuda okolo, po ulicama ima navijača iz raznih zemalja, a na LCD ekranima vrte se snimci mečeva prve faze Evrobasketa. Konkretno, u jednom kafiću Srbija - Francuska, utakmica koja će se i dugo poslije ovog EP emitovati po raznim "nostalgija" sportskim kanalima.
Kao administrativni centar Litvanije i otprilike pet puta veći grad od Šauleja, Viljnus je za mjesto u kojem smo prethodno boravili "izmislio" ljepotu, naročito njegov centar, sa svojim uskim ulicama, brojnim parkićima i pjacetama.
Ne bih da budem shvaćen kao truli materijalista, ali ako se već nalaziš u urbanoj sredini, mnogo ti je ugodnije kad taj grad ima lijepu arhitekturu, kad njime šetaju lijepo odjeveni ljudi, ulicama prolaze dobri auti itd. Pretpostavljam da ima i onih koji to doživljavaju drugačije i to je potpuno OK.
Uostalom, naš domaćin u Šauleju, dobri Ourimas, u startu je rekao: "Vidjećete, biće vam mnogo bolje u Viljnusu. Kaunas već nije nešto". Sljedeće nedjelje ćemo i to provjeriti.
Ono što je zajedničko Šauleju i Viljnusu jeste veliki broj bina na kojima se tokom cijelog dana odvijaju koncerti. U Šauleju se pored Evropskog prvenstva slavilo i 775 godina od osnivanja grada, dok je u Viljnusu jedini povod za veselje - košarka.
Smenjuju se izvođači, ima tu roka, popa, elektronike, laganog drum'n'bassa... Jedan kolega glasno se zapitao: "Da mi je znati odakle im toliko bendova?!" Pitanje mu je skroz na mjestu, a odgovor ne znam.
Nije zapostavljena ni institucija svirke na trotoaru, pa je tako dedica sa zelenom kapom "Lietuva" ovog prijepodneva privukao pažnju obradom Bitlsa "Yesterday" na svojoj fruli/melodici...
Šetajući Gediminom, dok sam žmirkanjem štitio oči od sunca, a nozdrve mi golicao onaj otužni miris iz "Mekdonaldsovih" restorana, kakav se često može osjetiti na beogradskoj Slaviji, za oko mi je zapao mali lokal okićen prospektima i flajerima, po kojima sam zaključio da se tu vjerovatno pika neki loto ili sportska prognoza.
"Osjećaj za filing" starog kladioničara nije me prevario. To je zaista bila kladionica, ali ne kao kod nas, gdje su objekti te vrste osmišljeni tako da zavisnici od kocke i buljenja u teletekst mogu u njima da gluvare po cijeli dan.
Da parafraziram antologijski slogan iz marketing kampanje "Megatrenda", ova ovde je u fazonu "popuni tiket i pali". Lokal je dva sa metar i po, nema stolica, samo pult i lista sa parovima.
Kada zavirite u aktuelnu listu, vidite da Litvanci svoju reprezentaciju smatraju blagim favoritom u meču sa Srbijom. Kvota na pobjedu domaćina je 1.83, na Srbiju 2.05, dok je hendikep "plus dva" za Dudine "orlove".
Izraziti favorit za osvajanje zlatne medalje je Španija (kvota 1.65), za kojom slijede Litvanija i Francuska sa identičnom kvotom 7.5. Četvrta na listi je Srbija (10), peta Rusija (14), šesta Grčka (18), pa onda Turska, Slovenija i Njemačka sa po 34. Bo Mekejleb i Makedonci procijenjeni su na 1:81, kvota Gruzije je 151, a najslabije se kotira Finska - 501.
Šta još da napišem...
Da, imao sam i jedan susret sa starim poznanikom, novinarom podgoričkih "Vijesti" Aleksandrom Vučkovićem.
Vučka poznajem otprilike deset godina i veoma ga cijenim u svakom smislu. Normalno, čovjek se prilikom akreditovanja za EP prijavio i za završnicu takmičenja, očekujući da će se tamo naći i reprezentacija Crne Gore, predvođena Kukom i Pekovićem.
Pošto je tim Dejana Radonjića odigrao očajno i završio sa "fenjerom" grupe u Alitusu u rukama, Vučko je u Viljnus došao prvenstveno kao "prijatelj košarke i sporta u cjelini", pa tek onda kao izvještač.
"Ima nas petnaestak", odgovorih mu na pitanje koliko srpskih novinara boravi u glavnom gradu Litvanije.
"Nas je dvojica... A i to je mnogo", uzvratio je on!
Simens arena, u kojoj će se igrati sve utakmice druge faze, nalazi se na sjevernoj periferiji grada. U blizini su dva šoping mola - "Ozas" i "Akropolis", ovog drugog ima i u Šauleju, a naš novi domaćin Antanas otkrio nam je da "Akropolis" postoji u još dva litvanska grada.
"Do prije sedam godina (i ulaska u Evropsku uniju) u Litvaniji nije bilo ničega sličnog. Onda su došli i sagradili četiri komada istovremeno".
Antanas je savjetovao da do dvorane idemo mini-busevima, jer su mnogo brži od standardnih autobusa i trolejbusa, koji saobraćaju ulicama Viljnusa. Ulazak u takve busiće najčešće funkcioniše po principu mahanja vozaču sa stanice, inače on ode dalje, ako istovremeno niko od putnika nije pokazao namjeru da izađe napolje.
Karta za jednu vožnju košta tri litasa (oko 80 dinara), što je otprilike u nivou beogradskih prevoznika sličnog tipa, možda malo jeftinije.
Bitna razlika je u komforu, s obzirom na to da u ovim viljnuskim mini-busevima otpadaju bubrezi na svakoj iole ozbiljnijoj neravnini. Mislim da se nisam vozio u "tvrđem" vozilu još od popularnih "dajceva" i "stodesetki", koji su nekada bili zaštitni znakovi jugoslavenske vojske...
Pošto su opisi tragičnog smještaja u Šauleju i fotografija jedrenjaka na kupatilskim pločicama mnogima bile omiljeni dio mog prvog bloga, red je da se osvrnem i na stan u kojem trenutno boravimo.
Ukratko, riječ je o čistom i lijepo sređenom potkrovlju, u jednom ušuškanom dvorištu blizu centra grada. Ništa luksuzno, ali ne bi se bunili ni mnogo veći "fenseri" od nas. Fotki nema, jer ovog puta nemamo čemu da se smijemo (od muke) ni mi, a ne biste imali ni vi.
Pozdrav i naprijed Srbija!
(izvještač MONDA iz Litvanije Ivan Bogunović)