Arvidas Sabonis bio je pravi "jednorog", ono kako sada opisuju Nikolu Jokića!
"Stvar je u tome što morate da ga gledate kada je bio mlad, a ne kada je bio u Portlandu, jer kao mlad je bio nevjerovatno atletski moćan. Samo ste vidjeli djelić njegove snage kada je došao u ligu u dresu Portlanda. Njegova sposobnost za dodavanjem, dodavanja iza leđa, to što radi Jokić on je radio svako veče sa Dejmonom Stodemajerom", rekao je jednom prilikom Robert Ori! I Mislio je na Arvidasa Sabonisa, a nije bio jedini koji je smatrao tako!
Sada trostruki MVP NBA lige i po mnogima najbolji Evropljanin ikada, Nikola Jokić zaista radi nevjerovatne stvari. Nisu tu samo brojke u pitanju, nije to samo stvar statistike već načina igre. U eri kada više nema dominantnih centara, on je najbolji igrač NBA nekoliko godina zaredom, a cijeli tim se vrti oko njega. Ne samo oko poena i skokova, nego i oko njegove kreacije. A poznati hrvatski stručnjak Aco Petrović, nekada i sam sjajan košarkaš, sjeća se samo još jednog takvog.
"Arvidas je čitavu svoju NBA karijeru igrao povrijeđen, uništavala ga je Ahilova tetiva, ali da je bio zdrav kad je stigao u Ameriku, prilično sam siguran da bi se Drekslerove riječi obistinile. Takva dominacija, takva vizija, a pričamo o razdoblju od prije 30 i 35 godina. To je bilo nešto neviđeno u svijetu košarke. Sjećam se četvrtfinala Evrolige 1995. kad je igrao za Real protiv Cibone. Uništio nas je, a igrao je na jednoj nozi. Ovo kako danas igra Nikola Jokić je nešto najbliže onome kako je igrao Sabonis, samo ponavljam, to je bilo prije 30 godina. Način na koji je on igrao, to je bila sasvim druga dimenzija za sve centre, ne samo u Europi nego i u NBA-u. Nepoznata dimenzija za sve najbolje centre prije i poslije njega. Prije Arvidasa najbolji centri svijeta bili su uglavnom sjajni finalizatori, dakle igrači koji bi završavali akcije. Pričam o Bilu Raselu, Viltu Čembrlenu, kasnije o Patriku Juingu, Dejvidu Robinsonu... Neko je dominirao odbranom, neko je na račun snage i visine davao po 100 koševa, ali niko od njih nije imao takvu širinu kao Sabonis. To kako je on osjećao igru, kakvu viziju je imao i na koji način je svojim dodavanjima pravio razliku, to je u to doba bila avangarda i nepoznat pojam. Imao je sve, mogao je da igra leđima prema košu, mogao je da raširi reket, mogao je da šutira za tri poena, čak i da igrati pleja", rekao je jednom prilikom za Indeks.
ANONIMUS, PA POLUINVALID!
Radio isto što i Jokić, samo 30 godina ranije: Bio je "poluinvalid", a zbog Željka i titule odbio je NBA!
Imao je 221 centimetar i samo je njegova i genijalnost njegovih trenera spriječila da postane još jedan "razbijač" pod košem kakve su u Sovjetskom Savezu gajili, poput njegovog starijeg velikog rivala u prvim godinama karijere Vladimira Tkačenka. Postao je ono što u Americi zovu "jednorog", a trenutno tako opisuju Nikolu Jokića i ponekad Kristapsa Porzingisa, u rijetkim trenucima kada nije povrijeđen. To je jedinstven igrač, kakvog nema, koji ima sposobnosti kakve se ne bi naslutile kod košarkaša takvih karakteristika.
"Ono što je bilo najimpresivnije kod Sabonisa je njegova sposobnost dodavanja. Bože, na koje je sve načine on mogao da doda. Danas svi pričaju o Jokiću, i to je u redu, ali Sabonis je bio druga dimenzija. Bio sam šuter i stalno sam trčao po terenu jer sam znao da će ga kad-tad udvojiti i da ću onda dobiti loptu. Tako je i bilo. Mogao je da doda iza leđa, kroz noge protivniku, iz odbojke, iza glave, preko čitavog terena. Mogao je da vidi sve ono što nije mogao niko od nas'', rekao je još jedan Sabonisov saigrač iz Portlanda Volt Vilijams.
Ipak kako je Sabonis rođen 1964. godine u Sovjetskom Savezu, nije bilo govora o nekom odlasku u NBA ligu i Ameriku. Generalno, evropski košarkaši tamo nisu išli dok Kukoč, Divac, Rađa, Dražen Petrović i ta generacija jugoslovenskih majstora nije otvorila granice za Evropljane. A kada je 1986. godine Portland sa 24. mjesta izabrao tada mnogima anonimnog klinca iz Litvanije, mnogi su bili u čudu. Dobro, nije baš išla reklama za burito tokom ovog pika, ali malo je ko znao ko je u pitanju. Tek kada je 1995. godine, tada "na jednoj nozi" i kao "poluinvalid koji ne može da preskoči telefonski imenik" Arvidas Sabonis stigao u NBA, mnogi su bili skeptični. Ispostaviće se, uz Marka Prajsa i Denisa Rodmana izabrane odmah nakon njega, kao i 46. na draftu Džefa Hornaseka, ovo je bio najbolji izbor!
MOLILI GA DA ODE U NBA, ON OTIŠAO KOD ŽELJKA!
Arvidas je rođen u Litvaniji i naravno da je zavolio košarku. Priča se da je već sa 13 godina trenirao sa prvim timom Žalgirisa, a sa 15 je već bio starter i otimao je titule velikom CSKA. Uspio je da se preseli u Španiju krajem osamdsetih pred sam početak kraja SSSR-a, a veliki Bil Volton, MVP NBA lige 1977. godine bio je impresioniran, pa ga je uporedio i sa jednim Srbinom!
"Arvidas je mogao da uradi sve. Ima vještine Lerija Birda i Pita Maraviča. Ima atleticizam Karima i može da šutira za tri. Može da dodaje, trči i dribla, a njegove blokade su čista umjetnost. Trebalo je da ga odmah otmemo sa parketa i odvedemo u Ameriku", rekao je jednom prilikom Volton kada ga je prvi put vidio na terenu.
Naravno Volton je odmah reklamirao Sabonisa timu u kome je postao legenda, Portland Trejlblejzersima. Ipak, dok je Arvidas završio svoje godine u Španiji gdje je dominirao sa Real Madridom već je počeo fizički da se slama. Zapravo, on je već slomljen došao u NBA ligu!
Sve vrijeme je u Španiji ali i u reprezentaciji za svog omiljenog trenera, velikog Aleksandra Gomeljskog koji ga nije puštao da odmori ni sekund. Razvili su sjajnu vezu i Arvidas ga je obožavao i nije htio da mrdne od njega. Ipak pošto je veću dresu Žalgirisa na meču protiv Cibone povrijedio Ahilovu tetivu prvi put, a tu povredu je kasnije redovno obnavljao, kada je 1995. godine stigao u NBA veliko je pitanje kako je prošao ljekarske preglede. Iz godine u godinu obnavljao je povrede tetive, propuštao je gotovo čitave sezone, a u NBA je otišao kao veteran i to zbog lošeg tajminga.
Naime te 1989. su Blejzersi zamalo zakasnili, Valjadolid se dočepao potpisa Sabonisa i Klajd Drekser, Dražen Petrović, Teri Porter i ekipa nisu mogli da računaju na Sabonisa. Bed Bojsi Detroit Pistonsa su uzimali titule, zatim je to počeo da radi Džordanov Čikago. Portland je očajnički zvao i smatrao da bi uzeo titulu sa njim, ali on je htio titulu sa - Željkom Obradovićem!
Kada je 1994. Obradović stigao u Real, nije bilo šanse da Arvidas ode. i nije pogriješio! Iako već dobro načet fizički, on je vodio Real prvo do pobjeda nad Cibonom u četvfinalu, a onda na F4 Evrolige u Saragosi. Limožu je dao 21 poen i imao je devet skokova, a u finalu je ubacio 23 poena uz sedam skokova i asistenciju i donio titulu "kraljevskom klubu". E tek onda je bilo vrijeme za NBA!
JEDVA HODA, A DOMINIRA!
Bio je tada apsolutno najstariji ruki u istoriji NBA lige! Već je napunio 30, sa uništenim tetivama i užasno bolnim zglobovima, nije mu to ništa smetalo da se "potuče" sa Šekilom O'Nilom, Hakim Olajdžuvonom, Dejvidom Robinsonom i ostalim zvijerima u reketu. Iako je po riječima ljekara Portlanda "na račun pregleda trebalo da dobije parking mjesto za invalide".
Potpisao je trogodišnji ugovor i debitovao sa 14,5 poena i 8,1 skokom na meču, ali samo zato što je izdržao da igra samo 24 minuta po meču. U plej-ofu je igrao više i išao na dabl-dabl od 23,6 poena i 10,2 skoka po utakmici. Na kraju je uspio da izdrži sedam sezona u NBA, a sada mu tamo sa velikim uspjehom igra sin Domantas, jedan od najboljih igrača Sakramento Kingsa. Ipak tim napravljen oko mladog i naravno uvijek problematičnog Rašida Valasa nije mogao do titule, a Rašid koji se nikoga ne boji kasnije je pričao kako se više puta uplašio da će ga Arvidas premlatiti.
Na kraju je karijeru završio u svom Žalgirisu sa 39 godina, a gledali smo ga i mi u Beogradu i to nekoliko godina ranije. Kada je izbio "lokaut" u NBA ligi Crvena zvezda je na famozna dva meča potpisala Vladu Divca, a Sabonis je stigao u Žalgiris. Stigao je, odradio obaveze sa medijima, ali na kraju nije igrao i Zvezda je pobijedila 77:69. Kasnije je u sezoni 2003/04 stigao nazad u Kaunas i sa 39 godina uspio da bude MVP Evrolige, prvi skakač i bloker i odveo je Đalgiris u Top 16. A kako bi da je bio zdrav?