Stiv Ker i njegova porodica ostali su bez porodičnog doma u Los Anđelesu, u kojem je proveo detinjstvo. Njegova majka još živi tamo, a otac je likvidiran u zločinu koji je potresao cijeli svijet.
Američka košarkaška legenda Stiv Ker (59) ima životnu priču za film.
Prije svega, on je poznat kao petostruki NBA šampion kao igrač, važan član šampionskih generacija Čikago Bulsa i San Antonio Sparsa, kao i odličan trojkaš, šampion Ol-star takmičenja u šutiranju trojki 1997. godine. Potom, Ker je odabrao trenersku karijeru i postao četvorostruki NBA prvak kao trener sa Golden Stejtom, na čijoj klupi sedi skoro 11 godina, pa i sada, dok se bliži kraj ere Stefa Karija u San Francisku. Uz to, bio je i reprezentativac SAD 1986. i osvojio istorijsko zlato na Svjetskom prvenstvu u Španiji, a selektor na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. i u Parizu 2024, gdje su Amerikanci takođe osvojili zlato.
Van košarke, njegova rana životna priča takođe često privlači pažnju javnosti, kao i tragedija koju je doživjela njegova porodica. Spletom okolnosti, Stiv Ker rođen je u Bejrutu, u Libanu, od oca Malkolma Kera, koji je takođe rođen u Libanu i od majke Ane Ker, rođene u Kaliforniji. Oboje su bili akademski građani, specijalizovani za Bliski Istok.
Kerov otac je bio univerzitetski profesor kao i njegovi roditelji, koji su se preselili u taj dio svijeta da bi spasavali jermenske žene i djecu poslije genocida nad njihovim narodom. Ker senior je sa njima živio u zemljama Bliskog Istoka, a u Bejrutu je u ljeto 1983. dočekao američke marince koji su potom stradail u stravičnom napadu na njihove kasarne na međunarodnom aerodromu u Bejrutu.
U tom napadu u Bejrutu ubijeno je 307 osoba, među kojima je bilo 297 američkih i francuskih vojnika. Odgovornost je preuzeo "Islamski džihad", za koju mnogi vjeruju da je bila paravan za Hezbolah. Ista organizacija preuzela je odgovonost i za ubistvo oca košarkaša i trenera Stiva Kera, profesora Malkoma Kera, 18. januara 1984. godine.
Imao je 52 godine i bio je u tom trenutku predsjednik Američkog univerziteta u Bejrutu. Ubijen je hicima iz pištolja sa prigušivačem, tako što su ga dvojica napadača ustrelila dva puta u glavu, u hodniku pred kancelarijom u kojoj jeradio.
Stiv Ker imao je tada samo 18 godina i bio je student na koledžu Arizona. Iako je "Islamski džihad" preuzeo odgovornost, nikada nije utvrđeno ko je zaista ubio oca NBA velikana.
"Prije nego što je moj otac ubijen, moj život je bio 'neprobojan'. Loše stvari događale su se samo drugim ljudima. Mislio sam da sam imun na bilo šta od toga, kao i moja porodica", rekao je Stiv Ker u jednom intervjuu.
"Ubili smo zmiju, a Ker nam neće reći hvala"
Koliko je to bila velika vijest za čitav region, a ne samo tragedija za Kerovu porodicu, dokazuje i to da se Izraelci i sada bave smrću Kerovog oca, kao i trenerom, za koga tvrde da je "nezahvalan". "U posljednjih nekoliko mjeseci, dvojica istaknutih članova Hezbolaha, Ibrahim Akil i Fuad Šukr ubijeni su u izraelskom bombardovanju Libana i Bejruta, u znak odgovora na to što je teroristička grupa koju podržava Iran napala Izarel. Oni su bili dio džihadističke grupe aktivne tokom građanskog rata u Libanu od 1975. do 1990. godine. 'Izrael je odsjekao glave tih zmija, zatvorivši 40-godišnje poglavlje za porodicu Ker. Ali ne očekujte da kaže 'hvala'. To nije u njegovom progresivnom rječniku'", oštro je minule jeseni napao jedan izraelski kolumnista Zev Avrahami.
I dok zbog razumljivih okolnosti ne želi da govori javno o ratu koji bukti u dijelu svijeta u kojem je rođen, Ker je ovih dana bio prinuđen da ponovo govori o svojoj porodici - tačnije, o svojoj majci.
"Nestalo mi je detinjstvo, prije 2 nedjelje sam bio tamo"
An Ker ponovo se udala 2008. godine za Keneta Kugana Adamsa i postala An Ker-Adams, a njen drugi suprug preminuo je u septembru 2017. godine. Ovih dana, sin je bio veoma zabrinut za nju zbog požara u Los Anđelesu, u kojem su imali porodični dom.
Štaviše, on je odrastao u Pasifik Palisejdsu, naselju koje je najteže pogođeno stravičnom vatrom koja je pred sobom nosila sve i uništila ogroman broj domova.
"To mi je rodni grad i praktično svi moji prijatelji odande izgubili su svoje domove, kuće u kojimia su odrasli... Taj grad sada izgleda potpuno zbrisan. Teško je uopšte zamisliti kako će sve to biti ponovo izgrađeno i kako će to opet postati zajednica koja raste i razvija se. Bilo je to idilično mjesto. Moj tata je predavao na Univerzitetu 'UCLA' i milion puta sam kolima prešao put od Pasifik Palisejdsa preko Sanset bulevara do kampusa univerziteta. Toliko sjajnih uspomena na taj bulevar, na Palisejds... Sve ovo je šokantno, apokaliptično", kazao je Ker.
Stiv Ker je rekao da je prije dvije nedjelje posljednji put posjetio dom. "Bio sam na večeri uoči utakmice svojih Golden Stejt Voriorsa protiv Los Anđeles Klipersa 27. decembra", kazao je on i nije imao predstavu tada da je posljednji put. Poslije toga je počeo požar koji je zbrisao teritoriju veličine čitavog San Franciska, grada u kojem je Ker pisao istoriju sa Golden Stejtom.
Naravno, najveća briga bila mu je za majku, sa kojom je brzo stupio u kontakt. "Moja 90-godišnja majka je zbrinuta i Bog ju je pogledao, ali njena kuća je nestala. Na telefonskoj vezi sam sa rođacima sve vrijeme", kazao je Ker o porodičnoj drami.
Posjetio i Beograd, zbog najtužnijeg povoda
Prije godinu dana, početkom februara 2024, Stiv Ker posjetio je Beograd i Srbiju zbog jako tužnog povoda - smrti Dejana Milojevića. Srpska košarkaška legenda i Amerikanac sarađivali su u Golden Stejt Voriorsima, u kojima je Miloje bio asistent američkom stručnjaku i važan dio njegovog stručnog štaba.
U teškim danima, Ker je pokazao veličinu i doputovao iz Kalifornije u Beograd, da lično isprati svog prijatelja i saradnika, o kojem je uvijek govorio isključivo biranim rečima.
"Sve to je srceparajuće. Razarajuće. Ovo je najteža stvar u kojoj sam učestvovao u NBA ligi. Teško je opisati ovu našu nedjelju. Izgubili smo nekoga tako nama bliskog. I važnije od toga, najteže je vidjeti kako njegova porodica pati. Ova posljednja sedmica, posljednjih pet dana, bili su prožeti šokom, emocijama, velikim izlivima ljubavi... Ne znam da li ste videli događaj u Srbiji, igrala su dva tima u kojima je on bio, Mega, koju je trenirao, i Partizan, tim u kojem je bio zvijezda. Ne znam da sam nekad vidio takvu posvetu prije utakmice. Gledali smo to kao tim. Stekli smo bolji sliku o tome šta je Dejan značio svojim zemljacima. Naravno, mnogo je značio i nama, Nataši, Maši i Nikoli... Ovo je bilo razarajuće za nas", emotivno je rekao Stiv Ker, obučen u majicu sa natpisom "Brate".
Oca mu ubili metkom u potiljak, majku tražio u stravičnom požaru: Stiv Ker nije znao da posljednji put ulazi u dom
Minulog ljeta, Ker je sa reprezentacijom Sjedinjenih Država osvojio zlato na Olimpijskim igrama u Parizu, slavivši u burnom polufinalu upravo reprezentaciju Srbije. I poslije tog meča je pokazao svoju ljudsku širinu, priznavši da mu je bilo teško kada je gledao Srbe kako plaču.
I tom prilikom, kao i dolaskom u Beograd na oproštaj od Miloja, Stiv Ker je pokazao da nije samo veliki trener.