Duuušan Kecman", odjekuje "Pionirom" kada as Partizana mt:s napravi svoj karakteristični prodor i pogodi koš poslije takozvanog "produženog koraka...
Duuušan Kecman", odjekuje "Pionirom" kada as Partizana mt:s napravi svoj karakteristični prodor i pogodi koš poslije takozvanog "produženog koraka".
Ako je i bilo dileme da li je Kecman već sada legenda crno-bijelih, iako je i dalje važan šraf u ekipi, onda je ta dilema nestala poslije čuvene trojke sa više od pola terena u finalnoj utakmici Jadranske lige u Zagrebu.
Navijači Partizana su ga voljeli i prije tog čudesnog poteza, koša koji je ušao i na jednu američku listu najspektakularnijih poteza u novijoj košarkaškoj istoriji. Poslije toga ga obožavaju.
Taj koš, iako je imao mnogo odličnih partija u Partizanu i postigao mnoge presudne poene, "obilježio" ga je za cio život. Nije ni čudno što mu je taj trofej iz Zagreba jedan od najdražih u karijeri.
"Uvijek se prvoj tituli najviše raduješ, a svakako omiljena je osvojena u Zagrebu i to finale Jadranske lige će ostati pečat moje karijere i Partizana. Meni i dan danas čestitaju i kažu: 'Bravo, majstore'. Čak i oni koji nisu navijači Partizana kažu svaka čast, to će ostati u istoriji", rekao je Kecman u intervjuu za navijački sajt www.partizan.net
Ti važni poeni se ne postižu svaki dan. A njemu je uspjelo već nekoliko puta. Dakle, ne može se govoriti samo o faktoru sreće.
"Sve je to proizvod treninga, dugodišnjeg iskustva i sam karakter igrača. Nema tog igrača koji je sve te odlučujuće poene pogađao, ali uglavnom se pamte oni koji donesu pobjedu. Pobjednički duh i mentalitet se gradi godinama posebno kroz treninge, pogotovo kada igraš u ekipi gde je sve podređeno kolektivu i jednom cilju, a to je pobjeda. U Partizanu je to prije svega primiran cilj, a meni se, eto, otvorilo da pogodim dosta važnih šuteva. Nadam se da će biti još takvih prilika, ali ne mora da znači da ću ih ja uzeti, možda će neko drugi pogoditi", rekao je Kecman.
Upravo je sajt Partizan.net nedavno pokrenuo anketu sa ciljem izbora najboljeg tima Partizana u protekloj deceniji. Među odabranima se našao i Dušan Kecman.
"Možda trenutno nisam svjestan da sam među takmvim legendama, ali možda sa svoje tačke gledišta i ne spadam u taj red veličina kao što su oni, jer su oni bili mnogo kvalitetni igrači i reprezentativci. Ali, možda u nekom klupskom okviru mogu da budem blizu njih. Oni su i dalje za mene košarkaške legende, koji će dugo biti tu na vrhu i pitanje je kada će opet neko tako da zasija poput njih. Ali svakako je prijatan osjećaj kada si blizu njih", kaže Kecman.
Aleksandar Đorđević, koji je takođe u karijeri postigao neke odlučujuće poene uz zvuk sirene (jedan takav šut donio je Partizanu titulu prbaka Evrope 1992. godine) i Predrag Saša Danilović bili su mu košarkaški uzori.
"Oni su kao mladi igrači nosili igru Partizana i bukvalno sa njima dvojicom ostvarili najveći uspjeh osvajanjem evropske titule u Istanbulu 1992. godine. Tamo devesetih, svidjela mi se jako igra pokojnog Harisa Brkića, koji je imao strašno dobar ulaz, produženi korak", rekao je Kecman.
Iako između evropske košarkaše i NBA Lige bira evropsku i nikada se nije "ložio" na to da ode "peko bare", ipak mu je jedan od najomiljenijih igrača bio Amerikanac - Medžik Džonson.
"Cio život sam u Evropi, nikada nisam imao snove o Americi. Kao mali pratio sam NBA, pogotovo zato što smo imali tada dosta naših igrača, tada je NBA košarka bila zanimljivija, tada su zvijezde ekipa igrale sa više ličnosti i žara utakmice, dok je sve ovo sada postao neki šou-biznis i nije interesantno do početka playoff-a. Možda ima dvije, tri ekipe, koje mogu da izdvojim, a da igraju ozbiljnu košarku, gdje svako ima neku ulogu u timu, da svaku utakmicu idu na pobejdu. To je Čikago Buls, San Antonio sa Gregom Popovićem koji je tu jedan duži niz godina, gdje se stvarno to vidi u njihovim igrama. Svakako tu je Evroliga, koja će od naredne godine imati novi sistem takmičenja. Top16 sa po dvije grupe od osam ekipa, što će biti još bolje i interesantnije i naravno više utakmica, što navijači vole", rekao je Kecman.
Neostvaren san mu je igranje u reprezentaciji. Bio je blizu odlaska na Evropsko prvenstvo u Poljskoj 2009. godine, ali je u posljednjem krugu otpao sa spiska.
"To mi je jedina neupražnjena stavka u karijeri, da nemam zvanično takmičenje sa reprezentacijom. . Imao sam još par šansi da uđem među 12. Pred Švedsku 2003. kada je Dule (Vujošević) bio selektor, otpao sam kao 13. igrač, mogao sam 2001. pred Istanbul ali sam se povrijedio pa se nisam našao ni na širem spisku. Ko zna zašto je to dobro, to mi se možda vratilo u klupskoj karijeriji gdje sam dosta toga uradio i osvojio, sa PAO-om osvojio i evropsku titule, sljedeće godine sa Partizanom ušao na F4. Uvijek čovjek kaže: 'moglo je i bolje', ali uvijek je moglo da bude i gore", rekao je Kecman.
Kao najdražu pobjedu u Evroligi izdvojio je dvije - četvrtu u seriji protiv Makabija, kada se Partizan plasirao na Fajnal-for u Parizu, kao i prvu u toj seriji u Tel Avivu.
"Cijela ta serija ostaće zapamćena, jer pitanje kada će neke ekipa iz ovog regiona biti blizu F4, s obzirom na snagu i budžete drugih ekipa. Jako teško je ponoviti to sve", analizirao je Partizanov as.
Šta poslije igračke karijere? Kecman bi volio da ostane u košarci, u svom Partizanu, kojeg naziva "svojom drugom kućom".
"Možda ću igrati još dvije tri sezone maksimalno, ali već polako počinjem da razmišljam o tome.
Poslije igračke karijere sigurno planiram da ostanem u košarci, jer to je moj život i to najbolje znam. Ne zanosim se da mogu da radim nešto drugo van košarke. Ako mi se otvori neka prilika da postenem trener ili trener mlađih kategorija ili pomoćni pri prvom timu ja ću ozbiljno razmotriti. Trenerski posao je sasvim drugačiji od igračkog. To su mnogi igrači potvrdili, kao nebo i zemlja. Zato se treba dobro pripremiti za taj poziv po okončanju karijere, jer mislim da čovjek ne smije da napravi luft između igračke i trenerske karijere u smislu sada ću ja malo da se odmorim pa kada se uželim košarke da se vratim", rekao je Kecman.
"Partizan je moja druga kuća, tu sam doživio najljepše trenutke u životu što se tiče karijere. Pitanje da li ima neko mjesto koje ja mogu kvalitetno da popunim da li kao neki menadžer kluba, da imam neku funkciju koja bi bila svrsishodna, a ne tu sam u klubu a šta radim pitaj Boga. Vidjećemo, što da ne, ima vremena", dodao je on.
A kada Kecman slavi, onda od svih navijačkih pjesama voli da čuje...
"'Fudbalski to je hram'! Uvijek se sjetim te pjesme kada smo igrali finale plej-ofa protiv Hemofarma i izgubili smo utakmicu u Vršcu, gdje su navijači ostali više od sat vremena pjevajući tu pjesmu. Svaki put kada je čujem ja se bukvalno naježim. Tako su nas vratili u život poslije poraza. Bili smo na ivici snage jer smo imali napornu i uspješnu sezonu, gdje smo napravili nevjerovatan uspjeh i prolaz u Top8 gdje smo ispali od Tau Keramike. Tom pjesmom su nas posebno motivisali da završimo ranije seriju sa 3-1".
Kecman je izabrao svoj tim decenije KK Partizan.
PRVA PETORKA: Miloš Vujanić, Mića Berić, Jan Veseli, Predrag Drobnjak, Nikola Peković.
DRUGA PETORKA: Lester Bo Mekejleb, Vlado Šćepanović, Luka Bogdanović, Novica Veličković, Nenad Krstić. 11. i 12. igrač: Milenko Tepić, Dejan Milojević.
(MONDO)