Željko Obradović otkrio je koga nikada ne bi trenirao, da je izabrao Guču pre NBA lige, da se ne bi javio Spanulisu na ulici i da ne može da se odluči da li je bolji bio Petrović ili Galis...
Željko Obradović je košarkaško božanstvo navijača Panatinaikosa.
Legendarni srpski trener, rođen 9. marta 1960. godine u Čačku, vodi "zelene" od ljeta 1999. godine i za to vrijeme donio im je 11 titula prvaka Grčke, šest nacionalnih Kupova i... Pet titula prvaka Evrope!?
Stoga, navijači Panate svakog proljeća imaju samo dve brige pred sobom: Hoće li Željko ponovo osvojiti "Tripletu" i hoće li Željko i naredne sezone ostati trener?
"To su hipotetička pitanja. Najvažnije od svega je da porodica Janakopulos (vlasnik KK Panatinaikos) odluči šta želi da radi u budućnosti. Šta god da odluče, svi bi trebalo da imaju puno poštovanje prema tome. Ja sam trener Panatinaikosa i nastaviću da radim taj posao. Braća Janakopulos mogu, kada god žele, da razgovaraju sa mnom o budućnosti. Među nama postoji veliko razumjevanje i uvažavanje", rekao je Obradović tokom "live" intervjua za grčki portal sport24.gr.
U programu za "chat" navijači su imali priliku uživo da postavljaju pitanja najtrofejnijem treneru Evrope svih vremena i da dobijaju odgovore u roku od nekoliko sekundi. "Ćaskanje" je trajalo satima, a osmostruki šampion Starog kontinenta sa Partizanom (1992), Huventudom (1994), Real Madridom (1995) i Panatinaikosom (2000, 2002, 2007, 2009, 2011) odgovarao je strpljivo i davao više nego zanimljive odgovore.
MONDO je za vas izdvojio neke od njih.
Da li ste nekada dobili ponudu da vodite NBA tim?
"Niko me lično nije kontaktirao", rekao je Obradović, ali onda dodao da je dobio ponudu da radi tokom ljetnih kampova u NBA ligi i tako možda sebi otvori prostor da jednog dana preuzme neki od timova iz SAD.
Ali...
"Imao sam poziv da odem u Las Vegas, ali više mi se dopalo da odem na Sabor trubača u Guči u to vrijeme", rekao je Obradović sa osmijehom, jasno upućujući za to da sebe u budućnosti vidi u Evropi, Grčkoj, Panatinaikosu...
Ipak, priznaje da voli i gleda NBA.
"Volim košarku i zabavu koja ona donosi. Gledam i NBA ligu".
Koga nikada ne biste trenirali?
"Dva kluba u kojima nikada ne bih radio su Olimpijakos i Crvena zvezda. Imam prijatelje u oba kluba, sa kojima sam jako blizak i s kojima imam iskren odnos. Lijepo je kada ti iskažu poštovanje u lice. Poštujem i jedne i druge, ali nikada ne bih radio u tim klubovima", rekao je Obradović, legenda Partizana i Panatinaikosa.
Kako ste onda pregovarali sa Olimpijakosom 1999. godine?
"Ne razumijem pitanje...", rekao je Obradović i dodao:
"Nije postojao nikakav razgovor sa Olimpijakosom 1999. godine. Istina je potpuno drugačija, te godine se za mene interesovao Aris. Bio sam u Solunu, vodio sam reprezentaciju Jugoslavije i tu smo se pripremali tokom bombardovanja. Došao je čovjek iz Arisa da razgovara sa mnom. Potom je samo nestao, nije se javljao, a pojavio se neko drugi, iz Panatinaikosa sa konkretnom ponudom. Ostalo znate...", objasnio je Obradović kako je došao u PAO.
Ko je bio veći košarkaš Dražen Petrović ili Nikos Galis?
"Obojica su velika imena. Obojica su živjela da postignu koš. Obojica su mogla da ubace po 50 poena, obojica su rješavala pobjednika u poslednjim sekundama. Ne mogu da izaberem jednog od njih. Obojica su bili veliki igrači i mijenjali su košarku u svoje vrijeme", ostao je neodlučan Željko, koji je imao sreću da igra i protiv Dražena i protiv Nikosa.
Ko je najbolji igrač kojeg ste trenirali u karijeri? Dejan Bodiroga, Arvidas Sabonis, Dimitris Dijamantidis, Aleksandar Đorđević ili neko drugi?
"Zamislite samo kakav bi tim to bio, kada bih mogao na jedno mjesto da stavim sve njih!? Ne mogu da kažem jedno ime, tu su i Predrag Danilović, Alberto Ereros, Santos Viljakampa, Džo Arlaukas, Nikos Alvertis... Mogao bih ovako do popodne i ne bih pogriješio", sjetio se Obradović samo nekih od legendarnih igrača koje je trenirao u karijeri i sa kojima je osvajao titule.
"Mnogo ih je bilo tokom ove 21 godine, koliko sam trener".
Ako biste sutra napustili klub, kome biste predali svoju krunu od aktivnih igrača?
"Kruna ne bi mogla da bude predata nikome drugom osim Dimitrisu (Dijamantidisu, prim. aut). Radimo zajedno toliko godina... Nemam dilemu oko njega", projektovao je svog plejmejkera u potencijalnog nasljednika Obradović.
O sukobu sa Etoreom Mesinom poslije nezaboravnog finala Evrolige u Berlinu 2009. godine, između Panatinaikosa i CSKA Moskve, kada su Moskovljani imali šut za pobjedu, ali su promašili...
"Da, tada je bilo prepirke između Mesine i mene na kraju te utakmice. Ne morate da znate šta sam mu rekao tada, to je nešto između nas dvojice", priznao je Obradović, ali dodao:
"Samo da razjasnimo neke stvari, kada smo prošle sezone u Barseloni ponovo postali prvaci Evrope, prvi koji je ušao u svlačionicu da nam čestita bio je upravo Etore. Mi smo jako dobri prijatelji i ne postoji nikakav problem između nas dvojce".
Da li biste se pozdravili na ulici sa Vasilisom Spanulisom?
"Ne bih se rukovao sa njim", kratko je odgovorio Obradović o potencijalnom susretu sa "najvećim izdajnikom" u očima navijača Panatinaikosa, Spanulisom, koji je prije godinu i po dana prešao u redove najvećeg rivala Olimpijakosa.
Za kraj, Obradović je objasnio da je u sportu najteže biti stalno u vrhu, a ne samo zasijati i osvojiti trofej. Kao primjer, uporedio je aktuelni Panatinaikos sa kratkom dinastijom Jugoplastike s kraja 80-ih godina, koja je tri puta uzastopno osvajala Evropu (1988, 1989, 1990), a danas jedva da postoji pod imenom Split
"Najvažnije od svega u našem sportu je da imate najbolje igrače na vrhuncu forme u najvažnijim utakmicama sezone i da to ne traje samo jednu sezonu. Najvažnije je održati ekipu na visokom nivou tokom cele sezone i to nije nimalo lako. Radim sa ljudima koji imaju ogromnu motivaciju i to je od presudnog značaja", rekao je Obradović i dodao:
"Sjećate se Jugoplastike? Te tri godine bile su nezaboravne za njih, ali su sa ove tačke gledišta kratko trajale. Ovaj Panatinaikos traje 15 godina", podvukao je Obradović, koji je i ove sezone jedan od kandidata za titulu prvaka Evrope.
Uspije li u Istanbulu, na istom mestu na kojem je prije tačno dve decenije, 1992. godine sa Partizanom osvojio prvu od osam titula, postaće trofejniji i od samog Reala iz Madrida, koji kao klub ima osam titula prvaka Evrope.
Željko juri ka devetoj!
(N. J. - MONDO, foto: arhiva MN Press)