Prije tačno 20 godina poginuo je Dražen Petrović, jedan od najboljih košarkaša svijeta svih vremena.
Uvršten je među 50 najboljih igrača Eurolige. Pokojni Dražen smatra se predvodnikom talasa evropskih košarkaša u NBA ligi. Tokom svoje bogate košarkaške karijere igrao je za KK Šibenka, KK Cibona, Real Madrid, Portland Trejl Blejzerse i Nju Džerzi Netse.
Sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru, nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s vanserijskim košarkašem, koji će deceniju poslije obilježiti evropsku i svjetsku košarku.
Dražen Petrović počeo je igrati košarku nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao lopte na treninzima. Ostajao bi poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produžavao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao, a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao.
Potpisao je za zagrebačku Cibonu koju je odveo dva puta na tron Evrope, a u dvije sezone bio je i najbolji evropski igrač. Prelazi potom u Real Madrid, gdje je bio jedan od najpopularnijih igrača. U tom periodu Dražen je bio i vođa reprezentacije Jugoslavije s kojom ostvaruje pobjedu na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990., i zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Zagrebu 1989.
Dražen je 1990. godine postao član Portland Trejl Blejzersa. Iako je prve sezone, zbog politike unutar kluba, više sjedio na klupi nego igrao, fenomenalan talent pokazao je dvije godine poslije u Nju Džerzi Netsima. Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter svoga tima, posebno trojki, nego i najbolji Evropljanin koji je do tada igrao u NBA ligi. Bio je proglašen i najboljim bekom NBA sezone.
Na vrhuncu karijere, Petrović je u teškoj saobraćajnoj nesreći poginuo 7. juna 1993. godine u Denkendorfu u Njemačkoj. Smrt “Amadeusa, košarkaškog Mozarta”, tog tužnog dana odjeknula je kao eksplozija diljem svijeta. Nakon njegove smrti, Draženov dres s brojem 3 koji je nosio na početku NBA lige povučen je i podignut pod krov dvorane Nju Džerzi Netsa. Tadašnji trener Netsa Čak Dejli na ceremoniji je kazao:
“Ne znam može li se uopšte riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj takmičarski duh, i sa stanovišta košarke šut prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti”.
Jednostavan i skroman za popularnost kakvu je uživao, pomagao je običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svjedoci tvrde da je usred jedne kišne zagrebačke noći zamotan u kabanicu s kapuljačom pomagao gurati automobil koji se zastao i pri tom nije skidao kapuljaču, da ga ne prepoznaju.
U Kući slavnih od 2002. godine
Tokom bogate karijere upisao je svoje ime u historiju košarke učinkom kojim se malo igrača može pohvaliti. Tako je 1989. godine u finalu evropskog kupa u pobjedi Reala protiv Snaidro Kaserte postigao 62 koša. Na Evropskom prvenstvu u Zagrebu kada je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu medalju Dražen je proglašen za najboljeg igrača prvenstva.
Druga sezone u Netsima donijela je Draženu nekoliko velikih priznanja, između ostalih, nominaciju za najnaprednijeg igrača u NBA. Isto tako, važno se prisjetiti da je Dražen predvodio Netse sa 20.6 koševa po utakmici. Uvršten je u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine.
(Anadolija)