Vujošević: Početak je lakši, kraj neizvjestan

Kada crno-bijeli 6. oktobra utakmicom protiv Igokee krenu u novu sezonu, dugu više od osam mjeseci, njihov najveći adut ponovo će stajati ispred klupe i šetati kraj aut-linije ("zlobnici" bi dodali - ponekad i po terenu).

Duško Vujošević (54) sedam puta je vodio Partizan u Jadranskoj ligi, u prva dva pokušaja je poražen u finalu, ali je onda pet puta zaredom uzimao trofej (2007-2010, 2013).

U srpskom plej-ofu ne zna za neuspjeh u 21. vijeku. Samo mu Kup Radivoja Koraća ponekada izmakne.

Navijači se nadaju da će tim iskusniji za godinu dana smoći snage da se plasira u Top 16 fazu Evrolige. Čak i ako ne uspije, po novim propozicijama će se od januara prebaciti u Evrokup i kroz to takmičenje nastaviti da puni Pionir (ili Arenu).

Duško Vujošević je u "svitanje" sezone prihvatio poziv naše redakcije i za MONDO dao opširan intervju...

Nekada su nastupi reprezentacije tokom ljeta bili zamajac za klupsku sezonu. Čini li Vam se da su u posljednje dvije godine klubovi preuzeli primat i da su navijači, uprkos Eurobasketu, jedva dočekali oktobar?

"Osnovni utisak mi je da ne postoji vještina zajedničkog života. Svi nagomilavaju utakmice. Evroliga je proširila Top 16 fazu, Jadranska liga je jedno vrijeme povećavala broj učesnika, domaća liga se svodi na instant takmičenje, ali i ona ima svoj zahtjevan ritam".

"FIBA je proširenjem Evropskog prvenstva sa 16 na 24 učesnika toliko multiplikovala broj utakmica, da se u raznim reprezentacijama skupilo 70-80 otkaza selektorima. Jer, igrači su danas poslovni ljudi, sa drugačijim nazorima nego ranije".

"Činjenica je da se reprezentativci kasno priključuju klubovima i da bi smanjenjem broja utakmica mogli da se povećaju kvalitet predstave na parketu i zdravstvena zaštita igrača, a da se razbije neka svejednost, koja proizilazi upravo iz tolikog broja utakmica".

Kada se uporede Vaše izjave na "danu za medije" Evrolige i one sa samog početka priprema, stiče se utisak da Vam je pao veliki kamen sa srca?

"Svaki trener ima svoj tim iz snova. Ovaj tim Partizana nije idealan, ali je tim kojim sam zadovoljan i koji će, kako vrijeme odmiče, postajati sve kvalitetniji. Sastavljen je od talentovanih ljudi, timskih igrača. U kakvoj smo situaciji bili po završetku prošle sezone, sa poreskom blokadom i bez sponzora, nije ni sada idealno, ali može da se diše. I nešto što je objektivno malo, umije da bude veliko, kada se određenog momenta nađete u lošoj situaciji".

Mjesečna rata koju Partizan mora da vraća na ime poreskog duga premašuje 50.000 evra. Da li je zatvorena finansijska konstrukcija za ovu sezonu? Koliko će biti pokriveno od sponzora obezbijeđenih pomoću države?

"Blagonaklonošću vodećih ljudi države, ispoštovani su rezultati koje Partizan godinama pravi u regionu, Evropi i kod kuće, pa smo dobili odgovarajuće sponzore, kojima smo neizmjerno zahvalni. To su NIS, MTS, Komercijalna banka, nova avio kompanija 'Er Srbija' je u pregovorima i sa nama i sa Zvezdom. To sve zajedno ne pokriva naše potrebe, posebno dugove iz prethodnih godina, ali sezona će uz određene žrtve moći da se privede kraju. Nadam se i pomoći kroz prodaju godišnjih ulaznica i sponzorstva ljudi koji su Partizanovi navijači".

Do odlaska u CSKA 2010. ste svakog ljeta imali bar jednog igrača, spremnog za prodaju po ozbiljnoj cijeni, čime je bio pokrivan dio budžeta. Da li vas opterećuje svijest da je to i sada imperativ, sa tom razlikom što strani klubovi više ne plaćaju izdašno kao nekada?

"Više me opterećuje naša socijalna priča, zbog koje prerano prodajemo igrače. Da su Peković ili neki drugi mogli da ostanu još godinu dana, za njih bi se uzele veće pare i bili napravljeni još bolji rezultati. Neki put vam se čini da radite uzalud, jer na evropskom nivou ne možete da napravite pomak, a sa druge strane, čovjek mora da pliva u vodi onakvoj kakva je".

"Ja svoj posao smatram stvaralačkim i obaveza mi je da svaki igrač na kraju svakog treninga bude bolji nego na početku. Ako oni sami između treninga ne ruše ono što su napravili, pa odigraju kvalitetnu utakmicu, pa je tu publika, a Partizan velika firma, oni postaju dobri igrači. I to je motiv koji mene drži, ne zbog njihove prodaje, više sa neke iracionalne strane".

Da li bi Partizan u postojećem sastavu mogao da ima problema na "trojci", gdje je trajno, ili na duži rok, izgubio dvojicu nosilaca igre iz prošle sezone?

"Lučić je otišao, Bertans pokidao prednji ukršteni ligament na posljednjoj utakmici finala. U jednoj mjeri će njihovo odsustvo kompenzovati 'Ti Kej' (Terens Kinsi), a pored njega ostali igrači, iskustvom koje su za godinu dana stekli igrajući za Partizan i reprezentaciju".

Da li Boris Dalo ima kvalitet da bude drugi plejmejker Partizana?

"Ovog momenta ne znam da li ima, ali je jako perspektivan i talentovan. Ubrzo će imati i veći kvalitet nego što se očekuje".

Nedostaje li ekipi nešto iskusniji plejmejker, Gordićevog profila, kao "osigurač" na Vestermanove loše dane, ili kada Francuz zapadne u probleme sa ličnim greškama?

"Faliće, ali za takve situacije imamo Bogdanovića, koji može neke periode da odigra na poziciji organizatora".

Ako Bogdanovića i Milosavljevića smatramo "dvojkama", mladi reprezentativac Mihajlo Andrić je nominalno jedina rezerva Kinsiju na niskom krilu?

"Do sada se baš nije nametnuo u tom smislu. Dobar je momak i odlično trenira, ali nije dao sigurnost da na njega može ne znam koliko da se računa kada je u pitanju igra na rezultat".

Kako se Kinsi uklapa?

"Odlično".

Gagić se iz reprezentacije vratio kao "četvorka". Da li ćete ga i Vi koristiti na sličan način, pošto djeluje da će na "petici", u idealnoj situaciji, vladati prilična gužva?

"Kada bi namjestio šut spolja, Gagić bi mogao da postane model igrača kakav su, naprimjer, braća Lavrinovič. Mislim da bi trebalo tome da teži. Kao i svi ostali, imaće mjesta na terenu koliko zasluži".

Gdje su u ovom trenutku Šalić i Milutinov, najmlađi u plejadi centara?

"Šalić se tek priključio i od njega ne bi trebalo očekivati čuda. Milutinov već četiri nedjelje ne trenira zbog jake upale tetive koljena. To mora totalno da se obezboli i da se krene od početka. To je ona priča o opterećenosti igrača. Da ga nismo pustili da igra za mladu reprezentaciju, sigurno bismo ga sada imali u klubu, ali pogriješili smo misleći da može i jedno i drugo".

Koliko dugo je realno da Bogdan Bogdanović ostane u klubu?

"Realno još dvije sezone - ovu i sljedeću".

Zadržali ste veći dio tima, koji je u završnici sezone djelovao vrlo impresivno? Može li ekipa bezbolno da nastavi tamo gdje je stala u finalu plej-ofa?

"Trudim se da treninzi budu zanimljivi, da igra koju forsiramo bude sadržajna, sa nekim novim detaljima, prilagođena postojećem sastavu, a takođe u skladu sa zahtjevima moderne košarke. Iskustvo zajedničkog igranja sigurno predstavlja naš kapital. Određene stvari ćemo prenijeti iz prošle sezone, ali u timu su se ipak dogodile promjene, zbog kojih ni igra ne može da ostane ista. Možda smo u malo lakšoj startnoj poziciji nego jesenas, ali to ne znači da će kraj priče biti bolji".

Partizan je od kluba koji lansira u orbitu domaće talente, postao poznat kao klub koji to radi i sa strancima. Da li to u Srbiji nema dovoljno talenata za Partizan, ili su samo vezani za druge klubove?

"Skupi su. Sigurno da, naprimjer, u Mega Vizuri ima igrača koje bismo rado vidjeli u svojim redovima. Ali, niti imamo para da ih dovedemo, niti oni hoće da ih puste. Sa druge strane, stekli smo reputaciju jedne od najboljih, ako ne i najbolje akademije za mlade igrače u Evropi i onda momci sa strane hoće da dođu. Mi na to gledamo sa velikim zadovoljstvom, kao i na vid respekta".

"Na drugoj strani, ne odustajemo od rada sa našim igračima - to pokazuju primjeri Bogdanovića, Milosavljevića, Lučića, Gagića... Pravo da vam kažem, tu ne pravimo razliku po nacionalnosti. Imamo svoje klupske interese i radimo u skladu sa njima".

Kako Vam djeluju sastavi drugih timova ABA lige i koliko njih može da gaji realne nade u plasman na Fajnal for?

"Samo ću reći da je liga jača nego jesenas. Cibona je sigurno jača, Cedevita sa manje agresije, ali sa više nekih drugih stvari. Da ne analiziramo sad jedan po jedan..."

Trenerska garnitura, sa Vama, Radonjićem, Repešom, Spahijom, Nikolićem, Vukoičićem, Filipovskim...?

"Takođe jača nego prošle godine, mada je i Maljković bio veliko ime".

Da li je ironija to što ste 2010. otišli iz kluba, baš onda kada je on finansijski najbolje stajao?

"Baveći se ovim poslom, zaradio sam prilično para, ali sam dosta i trošio. Opet, te zarade ne mogu da se porede sa zaradama trenera u najvećim evropskim klubovima, pa sam i u tom smislu htio da se obezbijedim, mada je čovjek bezbijedan samo dok je zdrav i dok može da radi".

"Kao rusofil, nisam čovjek koji je racionalan. I u tome sam nalazio motiv da odem u CSKA, sa kojim sam želio da ispunim veliki cilj, osvajanjem Evrolige. Potpisao sam ugovor na tri godine i mislio da će, ako budem dobro radio, u prvoj godini biti tolerisani i porazi. Jer, dug ugovor nije samo garancija velikih para, nego i povjerenja. Nije tako ispalo, koštalo je i njih i mene, ali mislim da sam istovremeno ostavio Partizan u dobroj situaciji, da može da funkcioniše i bez mene, što se na neki način pokazalo tačnim".

Razmišljate li nekad o Fajnal foru u Parizu, posebno o nesrećno izgubljenom polufinalu protiv Olimpijakosa?

"Ne puno, mada sam tu utakmicu gledao mnogo puta. Odlični su bili momci u tom timu... Kada čovjek već ode na Fajnal for, nema čega da se plaši. Samim plasmanom je napravljen uspjeh, a u jednoj utakmici se nikad ne zna. Nismo očekivali da dobijemo, ali ni da ćemo izgubiti. Otišli smo da igramo rasterećeno, pa šta bude. Imali smo drskost potrebnu za pobjedu, svelo se na jednu loptu..."

Koliko Vas boli kada igrači koji su u Partizanu briljirali i bili u životnoj formi, u drugim klubovima izgube i kvalitet i renome, negdje i zbog povreda ili stavljanja u neodgovarajuće uloge?

"Nije mi svejedno, naravno. Pogotovo su mi smiješne priče kako oni odlaze iz Partizana iscijeđeni, pa ne mogu više da ponove takve partije..."

Ima li povratka na najviši nivo za neke od njih i da li ste lično pokušali da ih vratite?

"Vidjećemo da li ima... Uglavnom sam u kontaktu sa njima, ali ovi novi momci u Partizanu ipak traže punu pažnju, kao što su je i ti naši bivši igrači svojevremeno imali. Konkretno, bilo je razmišljanja o povratku Tepića, ali nije došlo do realizacije".

Kako se osjećate u koži čovjeka koji polarizuje, koji pobuđuje emocije od obožavanja do mržnje? Koliko se, kao takvi, dopadate samom sebi?

"Ne odgovara mi previše takva uloga, a nije baš ni bezopasna. Sa druge strane i nečija mržnja pokazuje da sam važan, mada bih svakako više volio da je košarka i ovdje samo zabava za ljude, kao što je slučaj u nekim drugim zemljama".

Kakvi su trenutno odnosi Zvezde i Partizana - rivalski ili neprijateljski?

"Mirnije je nego prošle godine. Vidjećemo dokle će tako da bude... Nadam se da se nešto naučilo na obje strane. Materijala za prepucavanje uvijek ima, ali valjda će biti i susreta sa pameću. Taj materijal ne mora da se iskoristi".

Navršavaju se dvije godine otkako ste izabrani za predsjednika JSD Partizan. Da li ste očekivali da ćete sa jedne protokolarne funkcije morati da se miješate u unutrašnje konflikte fudbalskog kluba, rascjep među navijačima, finansijsku krizu raznih sekcija...?

"Nisam očekivao da će biti takvih situacija, ali čovjek i kada je predsjednik kućnog savjeta, mora da se pobuni kada komšija diže veliku graju, pa ne može da se spava. Ovdje ih ima koji dižu graju sa obje strane".

U sukobu uprave fudbalskog kluba sa Stanojevićem i Krstajićem, stali ste na stranu uprave. Zbog čega?

"Smatrao sam da do bilo kakvih promjena mora da dođe kroz institucije kluba i ne zbog ličnih interesa. Nisam stao u odbranu bilo čijeg lika i djela, nego sam učestvovao u sprečavanju toga da ulica vodi klub".

Tada niste čuli Stanojevićevu stranu priče?

"Nisam mogao. Ja sam imao veliku simpatiju prema njemu, zato što je mlad trener, borben, pobjeđivao je Zvezdu... Međutim, on te je bio na moru, te na planini, te u piceriji 'Amići', a klub je proživljavao ozbiljne trenutke".

"Vjerovatno je za njega to bilo dio školovanja i sticanja iskustva. On je odličan trener i ima moje simpatije i dalje".

Navijači? U sjećanju su Vaše fotografije sa utakmice protiv Cibone u Pioniru, kada se prepucavate sa "Zabranjenima" uz pucanje petardi i u dimu baklji.

"Prosto smatram da klub bez navijača nije klub. Ne sviđaju mi se te podjele, koje se na takav način ispoljavaju. Mislim da je za organizovano navijanje dovoljno da čovjek stavi šal oko vrata i da na utakmicu ponese srce i emociju. Razumijem motive za svađe, sukobe i neke teže stvari, ali ih ne opravdavam i ne podržavam".

(I. Bogunović - MONDO, foto: MONDO/Petar Stojanović/MN Press)