Upoznajte Miloša Kneževića i njegov zanimljiv košarkaški put.
Tužno je kada neko mora da bježi iz svoje kuće zbog rata. To se devedesetih godina prošlog vijeka dogodilo mnogim porodicama, pa i Kneževićima, koji su iz Knina došli u Beograd ne bi li sačuvali "živu glavu".
U prestonici se nisu dugo zadržali pošto im je jedno takmičenje u borilačkim vještinama (Martial arts) 1997. potpuno promijenilo život. Na bolje...
"Tata moj se bavio kung fuom, pa je uspio da ode na turnir u SAD. Ostao je tamo, a ubrzo smo došli mama i ja", počeo je 23-godišnji Miloš Knežević svoju priču za MONDO.
Porodica Knežević smjestila se u Las Vegas. Prva asocijacija za ovaj grad jesu luksuzni hoteli, kockarnice, blještava svjetla i noćni provod, ali Miloš je odolio svim porocima koji su mu bili na dohvat ruke.
"Grad grijeha" za njega je imao drugačije značenje.
"Misliš – kako nisam skrenuo?", pojednostavio je Miloš našu konstataciju sa osmijehom.
"Sa 12 godina počeo sam da treniram košarku i odmah se pronašao u njoj. Las Vegas jeste grad koji pruža mnogo toga za provod, ali mene je interesovala samo košarka. Imao sam u srednjoj školi drugove koji nisu uspjeli da odole izazovima. Tamo zaista možeš da nađeš šta hoćeš od droge i alkohola na ulici, ali mene su roditelji gledali i vodili su računa, tako da sam naučio da se uvijek držim nekih principa".
Potom nam je ukratko opisao ovaj grad u Nevadi.
"Las Vegas je površinski kao Beograd, iako nema toliko stanovnika. Lijepo je živjeti tamo, dobra je klima, mada nekad bude i pretoplo, a i jeftiniji je od mnogih drugih američkih gradova... Dugačka ulica Strip puna je hotela i glavna je za zabavu. Oko nje širi se grad, koji je kao i svaki drugi. Ima dobre i loše krajeve, centar..."
Dobre ige u srednjoj školi Milošu su donijele stipendiju Bredli univerziteta. To je značilo odlazak od kuće u Pioriju (Ilinois), ali i nove izazove.
"Ako igraš košarku ili američki fudbal, onda te na Bredliju čeka prava ludnica. Taj univerzitet spada među pet najpopularnijih za sportiste. Tamo si zvijezda, slike igrača su na bilbordima, autobusu, hala prima 13.000 gledalaca, a na svaku utakmicu ih dolazi po osam, devet hiljada. Interesovanje medija je veliko, redovno te prate i gradske i univerzitetske novine i televizije. Dolaze na treninge, pred utakmicu, poslije utakmice... Ma, organizovano je kao da si profesionalac", otkriva nam Miloš, koji je na Bredliju diplomirao komunikacije (PR).
Kladite se na Vičitu i Arizonu
S obzirom da uskoro kreće "martovsko ludilo" u NCAA, pitali smo Miloša ko su ove godine favoriti.
"Vičita stejt, univerzitet iz Bredlijeve konferencije, još nema poraz! Trenutni skor im je 20-0. Odlična je, takođe i Arizona, a među favorite mogao bi da se svrsta i Oregon", pokušao je da nam pomogne.
Kada je u pitanju NBA liga, istakao je Indijanu, San Antonio i Majami.
"Ja obožavam Lejkerse, ali su oni daleko od forme na koju su nas navikli. Baš loše igraju u posljednje vrijeme... Kao omiljeni tim moram, naravno, da pomenem i 'onaj' Sakramento, sa Divcem i Stojakovićem. Bilo mi je tada kao da gledam braću. Cijeli tim simpatisao je Srbiju i sjajno su djelovali", prisjetio se Miloš.
Univerzitet Bredli takmiči se u Prvoj diviziji koledž lige (NCAA), ali je posljednji zapažen rezultat ostvaren 2006. godine, kada se ekipa plasirala među 16 najboljih, od 68 ekipa (tada su u timu bili Marselus Somervil, trenutno u turskoj Aliagi i Patrik O'Brajant, 9. pik sa NBA drafta 2006, bivši član Toronta i Bostona)
"Tokom mog boravka imali smo promjenu trenera i nismo uspjeli da dođemo do velikog martovskog turnira, poznatog kao 'martovsko ludilo'. Za te četiri godine jednom smo bili blizu, ali svakako sam stekao ogromno iskustvo. Vidio sam puno toga i često putovao. Ta Prva divizija sastoji se od 16, 17 konferencija, a u našoj je bilo 10 timova".
"Najljepše uspomene nosim iz prve godine studija, kada smo igrali turnir baš u Las Vegasu. Jedan od rivala bio nam je Univerzitet Ilinois, koji naš koledž nije pobijedio prethodnih 20 godina. Mi smo to konačno uspjeli i nastalo je ogromno slavlje. Oko 300, 400 naših navijača doputovalo je u Las Vegas samo zbog te utakmice, tako da možete zamisliti šta je bilo poslije..."
Miloš od ljetos košarku igra u Srbiji, u klubu doskorašnjeg selektora "orlova", Dušana Ivkovića - BKK Radnički. Vratio se, kaže, da poboljša statistiku kako bi potom mogao u neki jači klub.
"Dobro mi je ovdje. Uslovi su OK, ekipa je dobra, igram po 35 minuta na poziciji 'trojke' ili 'četvorke' i ubacujem oko 20 poena. Zadovoljan sam... Prije dolaska u Radnički imao sam ponudu jednog kluba iz Praga, ali sam baš htio da igram u Srbiji i vidim kako će mi ići. Za sada je dobro", zadovoljan je Miloš koji je nedavno u prijateljskom meču sa Kotežom ubacio čak 28 poena.
(Jovan Terzić, MONDO, foto: Privatna arhiva/Bob Hunt Photography)