Mnogi dječaci širom svijeta sanjaju da jednog dana budu kao Pau Gasol, a on je kada je bio klinac želio da bude doktor.
U novembru 1991. u školi u Barseloni, Gasol je učio da Medžik Džonson ima HIV. Sjeća se da je želio da se osami, jer je teško prihvatao činjenicu da bi mogao da ostane bez jednog od tri svoja idola (ostala dvojica su Leri Bird i Majkl Džordan).
"HIV... AIDS je tada podrazumijevao smrt. Stalno sam mislio o tome, jer bilo je mnogo spekulacija o tome kako možete da zaradite HIV. Strahovalo se da piješ iz iste flaše i jedeš iz istog tanjira sa nekim, jer bi mogao da dobiješ virus preko pljuvačke. Da li se prenosi samo preko krvi? Tada mi je bilo 11 godina i to je imalo veliki uticaj na mene", ispričao je Pau Gasol.
Odgovore je potražio od svojih roditelja – majke Marise, koja je bila ljekarka, i oca Agustija, koji je bio medicinski tehničar. Mali Pau ih je pitao da li bi Džonson bio živ u 21. vijeku, ali oni nisu mogli da garantuju.
Gasol je želio da riješi taj problem i postane doktor. Želio je da pronađe lijek za teške bolesti.
"Kada bi me pitali šta bih volio da budem, ja sam govorio da želim da budem ljekar, naučnik. Uvijek sam voleo biologiju, prirodne nauke, pa čak i matematiku. Sanjao sam o tome da spašavam živote ljudi koje ne poznajem", prisjeća se Gasol.
Španac je ostao fokusiran na učenje. Godine su prolazile i on je narastao preko dva metra.
Pokušao je da balansira između košarke i medicine. Tokom dana je 18-godišnji Pau bio student prve godine medicine, a uveče je išao na treninge Barselone. I to javnim prevozom, ili su ga vozili roditelji.
Često je nosio košarkaški šorts ispod bolničarskih pantalona, išao poslije treninga na praksu. Uspio je da završi prvu godinu, ali se već u drugoj suočio sa problemima koje nije mogao da prevaziđe – nastavni plan i program je iziskivao da više vremena provede u bolnici ili laboratoriji, a kako je tada tek ušao u prvi tim Barse morao je da se dokazuje na terenu i više sati provede u teretani.
U dogovoru sa dekanom fakulteta odlučio je da zamrzne svoj studentski status i posveti se košarci, računajući da uvijek može da se vrati medicini ukoliko nešto zaškripi u košarci.
A onda je 2002. otišao u NBA, dobio nagradu za najboljeg rukija sezone, tri puta učestvovao na ol-star meču, uzeo dva šampionska prstena sa LA Lejkerisma, osvojio zlatne medalje na svjetskom i evropskom prvenstvu, gdje je bio najefikasniji igrač...
Košarka mu još uvijek savršeno ide, medicina je na čekanju.
Iako je aktivni sportista sa mnogo obaveza, Pau Gasol ima vremena da otputuje u Afriku i pomogne djeci oboljeloj od side. Želi da bude na prvoj liniji fronta u borbi protiv te bolesti.
Preznojavao se u operacionoj sali
Još uvijek na putovanjima često čita medicinske časopise, a kako i u Los Anđelesu znaju za njegovu pasiju imao je priliku da prisustvuje operaciji u Klinici za dječje bolesti.
Na poziv doktora Dejvida Skagsa bio je član ljekarskog tima koji je izvršio zahvat na kičmi 13-godišnjoj Lisi Šatuk.
Pau Gasol se osjećao pomalo neprijatno što je prisutan, ali dr Dejvid ga je opustio riječima da može da pita šta god ga zanima. Ipak, cijelom svom timu je naglasio da "bez obzira na to ko je u sali, pacijent na stolu je na prvom, drugom i trećem mjestu".
Kada su djevojčici otvorili kičmu i začio se zvuk čekića kao pri građenju kuće, stamenom Gasolu nije bilo svejedno. Počeo je da se znoji, preblijedio je i u jednom momentu zatražio da sjedne.
"Ja sam ranije radio na leševima, ali ovo je nešto potpuno drugačije", prokomentarisao je španski košarkaš sa jednim asistentom.
Tročasovna operacija je uspješno završena, a znatiželjni Gasol je ostao da ćaska sa ljekarima.
Djevojčica Lisi je pet dana nakon operacije u kolicima napustila bolnicu i to u majici Lejkersa, iako prije toga nije bila navijač "jezerdžija".
(MONDO)