Doček kakav dolikuje šampionima!

Beograđani i građani Srbije pozdravili su na ulicama glavnog grada zlatne srpske odbojkaša. Vrhunac dočeka bio je ispred Skupštine grada, gdje se okupio i najveći broj navijača.

Miljkovića i ostale momke, dok su se otvorenim autobusom kretali odredištu, građani su pozdravljali skandiranjem "Šampioni, šampioni...", a isti poklič ih je dočekao i u centru grada.

Delirijum je nastao kada su odbojkaši izašli iz autobusa i prošli kroz okupljene navijače.

"Sad si uz'o trofej Ivane!"

Ovo skandiranje bilo je upućeno kapitenu evropskih prvaka Ivanu Miljkoviću, koji je od sreće skakao kao da je smečovao preko visokih Rusa ili postavljao blok snažnim Italijanima.

To je sa uspjehom radio prethodnih dana u Beču, a posebno u posljednja dva dana. Ovaj put se veselio sa svojim narodom.



Selektor Igor Kolaković dobio je jedan od najvećih aplauza, a kako i ne bi kada se u prenosima sa prvenstva moglo lijepo vidjeti na koji način se vodi tim. Svima koji su pažljivo pratili prenos finala još uvijek su u sjećanju riječi Crnogorca sa tajmauta, koji je zatražen poslije ubjedljivog vođstva Italijana u četvrtom setu.

"Oni moraju da dobiju set, njima zavisi ostanak u meču, a ne nama", poslije ove rečenice Kolakovića sve se okrenulo na terenu. Srbija je stigla do titule.

Izlazeći pred oduševljenju publiku pojedini igrači su bili zbunjeni, neki više uplašeni nego u polufinalu i finalu, a Miloš Nikić je radio sklekove...

Teško je porediti aplauze i pozdrave koje su dobili igrači prilikom predstavljanja na čuvenoj terasi Skupštine grada. Ali, decibeli su dostigli maksimum kada je prozvan Ivan Miljković!

Popalile su se baklje i opet je uslijedila pesma o Ivanu i trofeju, koji je ovaj put srpski korektor čvrsto držao u ruci.



Prvi se obratio selektor Kolaković. Njega nije iznenadio doček. Zahvalio se svima i posebno apostrofirao igrače koji nisu igrali na šampionatu, a prošli su pripreme i veći dio ljeta bili uz nacionalni tim. Dok je on nabrajao njihova imena, navijači su iz pozdravljali kao da su prisutni na terasi.

Nikola Kovačević je izgovorio prvu riječ, ali je brzo prekinut skandiranjem njegovog imena. Na kraju se rekao: "Zlato posvećujem mojim kćerkama".

Marko Podraščanin je konačno dočekao zlato sa Srbijom. Osvojio je puno medalja i ličnih priznanja, ali, kako je sam istakao, zlato je ipak nešto posebno.

"Nijedna pojedinačna nagrada ne može da te učini toliko srećnim kao kada uzmete zlato sa reprezenatcijom", kratko i jasno od najboljeg blokera Evropskog prvenstva.



Miloš Nikić nastavio je sa šalama i na bini.

"Nisam znao da ja nastupam večeras. Nisu mi ništa rekli..." , počeo je simpatični Cetinjanin.

"Zlato je za Srbiju, a nećete se naljutiti, i za Crnu Goru. Budite uz nas i ubuduće, a mi ćemo se potruditi da vas opet obradujemo".

Jedini koji je sličnim povodom bio na istom mjestu prije deset godina je Ivan Miljković. Nišliji je ovo bio drugi doček u Beogradu poslije evropskog zlata.

"Ne mogu da poredim dočeke, a i ne želim da ih poredim. Svaki je poseban".

Voditelj programa je iskoristio priliku da se izvini kapitenu što javnost nije vjerovala u njih.

"I ja se izvinjavam, jer ni sam nisam vjerovao da ćemo nešto učiniti. Mi smo izvukli našu premiju. Idemo u Japan po vizu sa Olimpijske igre, a šta će biti u Londonu, vidjećemo".

Slavlje je nastavljeno uz pjesme Saše Kovačevića.

Još jednom: Bravo, šampioni! Vidimo se na istom mjestu 2012!

(MONDO)