Proslavljeni srpski odbojkaš Vladimir Grbić u srijedu je bio gost Banjaluke gdje je prisustvovao otvaranju Malih olimpijskih igara.
Koliko je Vladimir Grbić popularan na ovim prostorima, najbolje se vidjelo u srijedu u dvorani "Borik" na zvaničnom otvaranju odbojkaške i košarkaške lige Malih olimpijskih igara, gdje ga je sa uzbuđenjem dočekala armija dječaka i djevočica.
Klinci su htjeli da se fotografišu sa legendom srpskog sporta, a Vanja je uslišavao sve njihove želje, uz osmijeh.
"Deca su najveće blago, ona moraju da imaju prave idole i zato svaku priliku koristim da im, na bilo koji način, prenesem značaj bavljenja sportom", rekao je Grbić za "Nezavisne novine".
"Živimo u, blago rečeno, čudnom vremenu, u kojem pravi ljudski kvaliteti, njihove moralne i duhovne vrijednosti, ne mogu da dođu do izražaja. Zato mi je srce puno kada vidim ovoliki broj osnovaca koji imaju želju da krenu pravim putem, da se bave sportom.
Vanja Grbić već dve godine je u "penziji", da li mu nedostaje odbojka?
“Jedino što mi nedostaje je onaj slatki osjećaj pobjede. Za nju sam bio spreman sve da dam... Na moju sreću ostao sam u odbojci, pa sada se trudim da pobjeđujem da nešto drugačiji način.
Sada je potpredsjednik Odbojkaškog saveza Srbije i član Komisije za razvoj svjetske odbojke FIVB i mora da se snalazi u ulozi funkcionera.
“Šta god da sam radio, uvijek sam davao sve od sebe. Tako je i sada. Ali, moram da priznam, bolje sam se snalazio na partketu. Moja nova dužnost je da strast i ljubav prema odbojci prenesem na buduće generacije”, rekao je Grbić.
U bogatoj karijeri igrao je u mnogim zemljama, od Srbije, preko Italije, do Brazila, Japana, pa do Rusije, Grčke i Turske. Vanja kaže da ne može da može da izdvoji gdje mu je bilo naljepše.
“Ma, svugdje mi je bilo lijepo. Kada čovjek voli to što radi, mogu i na Mjesec da ga bace, njemu će biti dobro. Upoznao sam mnoge kulture, stekao brojne prijatelje i mogu reći da sam bogat čovjek”.
Grbić je poznat kao poliglota.
“Italijanski sam naučio za četiri mjeseca, portugalski za dva. Ruski sam učio u školi, a engleski, onako usput, jer sam morao da ga znam. Na grčkom i turskom mogu normalno da komuniciram, a u Japanu su mi rekli da sam stranac koji je za godinu dana naučio najviše riječi, kaže Vanja.
Kao dječak je, prije odbojke, igrao fudbal, košarku, rukomet i tenis, a mnogi vjeruju da bi u svakom od tih sportova bio jednako uspješan kao i u odbojci.
“SJećam se kao da je juče bilo kada mi je otac rekao: ‘Možeš da probaš šta hoćeš, ali igraćeš odbojku.’ Nisam tada shvatao šta je želio da kaže, ali on je, kao bivši vrhunski odbojkaš, znao za koji sport sam predodređen. Ne znam da li bih bio uspješan u nekom drugom sportu, ali nijednog trenutka se nisam pokajao što sam izabrao odbojku” istakao je Grbić.
Kruna karijere mogao bi se nazvati prijem u odbojkašku Kuću slavnih.
“Može, naravno. S tim velikim priznanjem sa zatvorio krug,
jednostavno, sve što sam dao odbojci, vratilo mi se na naljepši mogući način”, zaključio je Grbić na kraju intervjua za “Nezavisne novine”.
(MONDO)