Abas Arslanagić - kralj sedmeraca!

Abasa Arslanagića zvali su "Golman hobotnica", "Div sa sedam ruku", "Čarobnjak među stativama", "Gutač sedmeraca"... Prema mnogim mišljenjima najbolji rukometni golman kojeg smo ikad imali i Bog zna hoće li se ikada takav roditi na našim prostorima, piše sarajevsko "Oslobođenje".

A svaka priča o nekadašnjem rukometnom golmanu, zatim treneru, profesoru fizičke kulture, počinje iz Dervente gdje je rođen 1944. godine.

"Sa četrnaest godina sam počeo u rodnom gradu. Bilo je to davne 1958, a nakon četiri godine odlazim u Beograd na studije. Tu ostajem samo godinu, a onda su po mene došli Banjalučani. Borac je stvarao tim, imao velike ambicije. To će se pokazati, jer ćemo kasnije osvojiti mnoge titule, između ostalog i titulu evropskog šampiona 1976. Godinu prije bili smo finalisti Kupa šampiona. Inače, za Borac sam odigrao 232 utakmice, osvojio 4 nacionalna prvenstva i 5 kupova u bivšoj državi", kaže Arslanagić.

Za bivšu reprezentaciju Jugoslavije je debitovao 1969. u Ljubljani protiv SR Njemačke.

"Za reprezentaciju sam odigrao 125 utakmica. Osvojili smo zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Minhenu 1972. godine. Pored mene kao golmana, u toj zlatnoj generaciju su igrali Lazarević, Lavrinić, Pribanić, Pokrajac, Popović... A imali smo najboljeg trenera na svijetu - Vladu Štencla. Čovjek koji je stvorio kult jugoslovenskog trenera i šampionsku generaciju rukometaša. On je izmislio rukomet na ovim prostorima. Ta moja generacija je osvojila i dvije bronzane medalje na svjetskim prvenstvima 1970. u Francuskoj i 1974. u DR Njemačkoj. Mi smo bili pravi ambasadori tadašnje države. Pravili smo se važni što smo Jugosloveni, bili smo ponosni gdje god smo igrali i naša reprezentacija je bila jedna od najcjenjenijih u svijetu".

Arslanagić je i dva puta nastupio za selekciju Svijeta, a poslije blistave igračke karijere okrenuo se trenerskom poslu. U nekoliko navrata je bio trener Borca (i u bivšoj Jugoslaviji i sadašnjoj BiH), pa jedno vrijeme selektor bivše jugoslovenske seniorske i juniorske reprezentacije. Sa olimpijskom reprezentacijom je osvojio bronzu u Seulu 1988. godine.

"Nakon te Olimpijade sam bio prvi sa naših prostora koji je otišao u Katar, još davne 1988. godine i ostao sam tamo šest godina. To je bio značajan period za mene. Radio sam sa svim kategorijama i sa juniorima, kadetima i seniorima".

Poslije rata, Arslanagić je bio selektor i trener olimpijske reprezentacije Hrvatske (zlato 1996. u Atlanti), Katara i Bosne i Hercegovine, a kratko je radio u sarajevskoj Bosni gdje je u jednoj godini osvojio duplu krunu - prvenstvo i Kup.

Osim sarajevskih "studenata" trenirao je i Badel iz Zagreba, te Laško iz Slovenije, a danas radi u stručnom štabu selekcije Katara, trener je golmana.

Abas Arslanagić je autor dvije knjige o rukometu: "Na rukometnom golu" i "Rukomet", a jedno poglavlje knjige "Ambasadori plavog dresa" posvećeno je i "kralju sedmeraca":

"Negdje 1958. godine, u Derventi, maloj prašnjavoj kasabi, duboke bosanske provincije, smještene na obalama ćudljive rječice Ukrine, počinje priča o jednom dječaku zvanom Ako. Bio je vižljast, plavokos dječkić, vedrog duha i talenta za sve sportove. Volio je fudbal, odbojku i košarku, ali je slučaj htio da na kraju postane rukometaš lokalnog kluba Partizan - na nagovor svog učitelja, a kasnije i trenera, Huse Jusufbegovića. Čika Huso je glavni krivac što je Ako stao među stative", piše sarajevski list.

Arslanagićev stil branjenja

Abas Arslanagić će ostati upamćen po tome što je uveo novitete u načinu branjenja rukometnog gola, posebno sedmeraca. Prvi je počeo izlaziti s linije na tri metra gdje bi digao ruke iznad glave. Na isti način je branio udarace s krila, smanjivši tako ugao pod kojim se može uputiti lopta. Bio je specijalista u branjenju sedmeraca. Kasnije su i ostali golmani primjenjivali neke njegove tehnike, koje su u upotrebi i dan danas. Arslanagić će ostati upamćen i kao golman koji je postigao 18 golova za Borac i jedan za reprezentaciju Jugoslavije (s gola na gol).

(MONDO)