Marko Dukić: Bole kometa je "rođen" u autobusu

MONDO intervju sa Markom Dukićem, svestranim banjalučkim umjetnikom, autorom neobične predstave za djecu, mlade i odrasle "Pustolovine Boleta komete"

Izvor: Marko Dukić/MONDO

"Ideja se rodila prije otprilike godinu i po dana. U autobusu sam počeo pisati tekst na mobilnom i tada su se rodili početni stihovi. Dugi niz godina imao sam ideju da radim animiranu predstavu sa glumcem na sceni i projekcijom iza, koja nije samo scenografija, već postoji interakcija između izvođača te projekcije. Prvo je nastao tekst, a kada sam ga završio već sam imao sam u glavi viziju kuda predstava treba da ide.

Poslije sam uradio muziku - snimio sam je prvo na mobilnom, da bi je kasnije u saradnji sa Albertom Savićem završio u studiju. Muzika je uglavnom vokalna, nema instrumenata, sve što se čuje je moj glas. Kasnije sam zamolio Smiljanu da glumi Boleta, a sa Ninom Popović, našom akademskom slikarkom, dogovorio sam da mi radi kostim i rekvizite."

Boleta glumi mlada Smiljana Mariković. Kako ste je našli, zašto ste izabrali glumicu, a ne glumca?

"Odlučio sam se za nju prosto zato jer sam je gledao ranije u predstavi 'Od kolijevke pa do braka', a kada sam je tu vidio odmah mi je bilo jasno da je ona utjelovljenje Boleta. Koga god da sam uzeo od muških glumaca ne bi valjalo, to su mahom visoki, krupni ljudi... Ona je sitna, slatka, razigrana, baš kao dječak. Ona mi je bila ključna stavka u svemu ovome, znao sam da ako pristane tad sam sklopio cijeli mozaik. Kada je rekla 'da', pao mi je kamen sa srca. I sada mislim da je ona pun pogodak, ona je Bole definitivno."

Kakvi su planovi predstave nakon premijere?

"Plan je da se predstava u Jazavcu igra još u aprilu i maju, a poslije toga nastojaćemo da idemo na festivale. Cilj je prvo da premijera prođe kako treba, da vidimo kako će publika uopšte reagovati."

Predstava ima dosta interesantnu formu. Da li ti postoji neko drugo scensko djelo koje ti je možda poslužilo kao uzor?

"Stvarno ne, volio bih da je bilo drugačije, jer bih tako imao neku referencu na koju bih mogao da se oslonim i olakšam sebi posao... U djetinjstvu sam gledao jedan film, nikada nisam otkrio koji film je u pitanju, ne sjećam se više ni radnje, jedino znam da je na početku film igrani, pa je dječak onda ušao u njega. Film tada postaje animiracija i tek se na kraju dječak vrati. I u ovoj predstavi je otprilike ta ideja - dječak ulazi u animaciju i postaje dio nje.

Uglavnom se kod animiranih predstava koristi maping ili neki drugi vid animacije, ali se sa ovim mojim načinom nisam do sada sreo, sigurno da postoji negdje, ali ja to nisam vidio."