Pojedini Banjalučani vlasnici su veoma rijetkih automobila koji su svjedoci bliže ili dalje prošlosti.
Oldtajmere ne viđamo često već uglavnom prilikom prigodnih okupljanja i izložbama na gradskim ulicama i trgovima. Da bi automobil postao oldtajmer moraju se ispoštovati neka pravila, a to je da je star namanje 30 godina i da ima originalne dijelove. Da bi takvo vozilo bilo u funkciji potrebno je uložiti dosta vremena, energije i novca.
Iako je Banjaluka poznata po tradicionalnim izložbama oldtajmera, mnogi ne znaju da neki od njihovih vlasnika imaju zavidne modele na čijim restauracijama su radili potpuno samostalno. Sa nekim od njih smo razgovarali kako bi saznali kakve četvorotočkaše imaju, čuli neke zanimljive anegdote i uvjerili se kako od olupina stvoriti uglađene ljepotane.
Jedan od najtraženijih Mercedesovih modela pronašli smo u banjalučkom naselju Ramići. Ovaj zavodljivi oldtajmer 170s iz 1950. godine nekada su vozili privrednici i krema društva, a danas je u vlasništvu Velimira Tamamovića.
"Dovezao sam ga iz Švedske prije deset godina. Bio je u veoma lošem stanju, skoro raspadnut. Auto je zatečen bez šajbe, bočnih svjetala, nedostalo je dosta dijelova na motoru. Gume su bile na autu, ali trule u tolikoj mjeri da su žice mogle da se vide. Slično je bilo i sa sicevima", rekao nam je Tamamović i dodao da je reparaciju radio blizu sedam godina.
"Najviše je usporavalo pronalazak dijelova za što je potrebno mnogo vremena i novca. Dijelove sam uglavnom naručivao putem interneta, odlazio sam u Njemačku, Austriju... Dešavalo se da odem i do Minhena, Beča, Štutgarta i okolnih sela da bih na kraju doživio razočarenje zbog neodgovarajućih dijelova. Na kraju se ipak sve isplatilo", priča nam Tamamović i ističe da bi svoje čedo prodao isključivo istinskom ljubitelju oldtajmera koji bi cijenio sav trud i uložena materijalna sredstva za restauraciju.
Ovog sada čokoladno-zlatnog ljepotana pokreće motor od 1.7 kubika i snage 37 kilovata. Maksimalna brzina koju dostiže je između 90 i 105 kilometara na čas.
Velimirov ljubimac trenutno je smješten u njegovom auto-servisu gdje mami poglede znatiželjnih ljudi. Ponekad se može vidjeti i u vožnji gradom, skupovima oldtajmera, ili kao iznajmljen za posebne događaje.
Osim što je ponosni vlasnik jedinstvenog auta na ovim prostorima, kom je utkao dušu i novi izgled, ovaj pasionirani ljubitelj i restaurator četvorotočkaša "poigrao" se i sa "trabantom" koji umjesto prvobitne sada ima sasvim drugačiju namjenu – za žurke!
Umjesto udobnosti i kompletne auto mehanike ovo sada priključno vozilo nakon velikih “pretumbavanja” sadrži prostor za roštilj, aparat za točenje piva (Nektar - naravno!) i društvenu igru sa autićima. Hedonisti, idealno zar ne?!
"To nije sve… Aparatura za pivo iskorištena je za hlađenje vina ili drugih napitaka kada se stave na vrata u unutrašnjost automobila. Na ovaj način trabant osim nabrojanih pogodnosti ima i vlastiti mini-bar odnosno frižider", rekao nam je Tamamović i istakao da je spreman i na masovniju izradu ovakvih modela.
Trabant je legendarni automobil koji se od 1957. do 1991. proizvodio u bivšoj Istočnoj Njemačkoj (DDR - Deutsche Demokratische Republik). Glavne prednosti su mu bile prostor za smještaj putnika, veliki prtljažnik, izdržljiva karoserija, brzina i trajnost. Zbog urbane legende da su neki "trabant" pojele svinje postao je predmet za šalu. Jedan "trabant" završio i u čuvenoj pjesmi novosadske grupe Atheist Rap.
Svojevrsni spomenik DDR-u je i kultni kombi "barkas" istočnonjemačke fabrike VEB Barkas-Werke koji se proizvodio od 1961. do 1991. godine kao minibus i kombi. I njega smo pronašli u Banjaluci, a njegov vlasnik je Marko Uletilović.
"Ovaj barkas je iz 1981. godine. Specifični su po tome jer imaju dvotaktni motor, kao skuter ili varburg", kaže nam Marko tvrdeći da se radi o jedinom modelu koji je registrovan u Bosni i Hercegovini.
Stari automobili opsesija su i Tihomiru Kuvalji koji oldtajmerima skoro treću deceniju vraća dušu i nekadašnji sjaj. Kroz njegovu radioniocu predfilovali su mnogi restaurirani modeli, a koje bi požljeli mnogi istinski zaljubljenici u četvorotočkaše. Ovaj put pokazao nam je, kako tvrdi, Rols-Rojsa iz 1964. godine koji je uvezen iz SAD-a.
"Saznao sam da je bio u Holivudu gdje je služio za snimanje filmova. Interesantan podatak je da su se u ovom modelu vjenčali Ričard Barton i Elizabet Tejlor. Bio je u veoma lošem stanju, a sada je osposobljen za vožnju i u solidnom je stanju", rekao nam je Kuvalja i istakao da rad na starim automobilima kod nas trenutno ne donosi profit i da su mu oldtajmeri strastven hobi.
"Ovim se bavim iskjučivo iz ličnog zadovoljstva jer volim starim stvarima da vraćam dušu. Kad naiđem na neki drugi automobil koji mi se sviđa jedan se prodaje i kupuje se drugi i opet tako sređujem", kaže sagovornik MONDO portala koji u svom "šteku" ima i Mercedes SL kabriolet iz 1975. godine kao i Fiat 1100b iz 1951. godine koji čeka na restauraciju.
Pogledajte fotografije!
Strastveni ljubitelj oldtajmera je i Miroslav Lahovski koji se gotovo cijeli život "druži" sa starim automobilima kako bi ih sačuvao od zaborava i zuba vremena. Ovaj Banjalučanin svojim sugrađanima i šire poznat je po restauraciji starih "buba", Citroenovih automobila, ali i po uspješnoj organizaciji međunarodnih moto-susreta istoimenih modela ranijih godina u gradu na Vrbasu.
"Dvadeset godina družio sam se sa volksvagenovim čuvenim modelima i njihovim vlasnicima. Restaurirao sam mnogo vozila, a zadnja "buba" iz 1956. godine odvezena je u Holandiju. Sve radim samo za svoj gušt, a trenutno se bavim citroenovim i renoovim vozilima", rekao nam je Lahovski u čijem dvorištu smo zatekli "spaček" iz 75-te i "ajkula" iz 1974. godine koja prema tvrdnji Mondo sagovornika bez problema može da "navuče" i do 160 kilometara na čas.
Pogledajte fotografije!
Da se u banjalučkoj regiji mogu pohvaliti sa veoma rijetkim "ljubimcima na četiri točka" svjedoči i Miladin Savičić koji je vlasnik modela "Dodž Turing" iz 1921. godine, koji je zbog svog godišta apsolutni hit na ovim prostorima a i šire.
“Dodža imam od marta 2009. godine. Dovezen je iz Feniksa u Arizoni, SAD. Auto je bilo u lošem stanju, kompletna restauracija je počela odmah i trajala je oko dvije godine. Posjećujem uglavnom sve sajmove gdje osvajam prva mjesta. Već 2011. osvojio sam nagradu u Splitu za najstariji automobil koji je ušao u taj grad. Interesantno je pomenuti da je 2014. godine na korišten i za snimanje scena povodom sto godina od ubistva Franca Ferdinanda", rekao nam je Savičić koji je vlasnik i Opel rekorda iz 1960. godine.
Jedan od najstarijih vozila u našem gradu je i Mercedes 170DS iz 1936. godine, takozvani "Hitlerov mercedes", a u vlasništvu je Mithata Hajdarpašića, poznatog kolekcionara starina. Eksponat koji se do skoro jedino mogao da vidi u serijama poput "Povratak Otpisanih" ili na izložbama, u grad na Vrbasu je dovezen iz Beograda, a navodno ga je koristilo Savezno izvršno vijeće nekadašnje SFRJ.
Inače u Banjaluci postoji Oldtajmer klub "Veteran" koji ima 32 člana. Osim zajedničke pasije prema starim automobilima međusobno se pomažu oko nabavke dijelova, restauracija, a jednom godišnje organizuju i Međunarodni skup oldtajmera. Osnovni problem vlasnika ovih automobila jeste njihova registracija.
"Odltajmeri se koriste nekoliko puta godišnje, a moraju se registrovati svake godine što je novčano opterećenje za vlasnike ovih automobila koji ionako zahtijevaju velika ulaganja", rekao nam je Zoran Pavlović iz OTK „Veteran“